Vlasotince: Pokopano 300 mladića
21. 10. 2010. u 20:59
Državna komisija za tajne grobnice otkrila novo stratište kod Vlasotinca. Gubilišta od Pirota do Leskovca
KOMISIJA za tajne grobnice ubijenih posle 12. septembra 1944. godine otkrila je u četvrtak još jedno mesto masovnog stradanja. Nadomak Vlasotinca pronašli su masovnu grobnicu za koju pretpostavljaju da krije posmrtne ostatke blizu 60 ljudi.
U isto vreme traju pripreme za istragu tajne grobnice na lokaciji Vrbe, u blizini pirotskog naselja Nova Mala, koja krije više od 300 pogubljenih, uglavnom žitelja današnjeg Jablaničkog okruga.
STRELJANJE u Pirotu bilo je odmazda za ubistvo poverenika OZNA Predraga Boškovića Pavla, koji je stradao u zgradi današnjeg osnovnog suda, tokom saslušanja.
Srđan Cvetković, sekretar komisije, otkriva, za „Novosti“, da su na osnovu prvih saznanja pretpostavili da bi na proplanku Guvnište, samo tri kilometra od Vlasotinca, mogla da se nalazi masovna grobnica.
- Sondirali smo teren, i već na 30-40 centimetara dubine pronašli prve ostatke kostiju streljanih - objašnjava Cvetković. - Reč je o osobama koje su, naverovatnije, bile smeštene u bolnicu u Vlasotincu, pa su po oslobođenju odvedene i streljane. Među njima je bilo ranjenih četnika, ali i civila.
U Vlasotincu je nađen i dokument u kojem predsednik opštine apeluje na nove vlasti da zaustave bratoubilački rat i da se eventualnim počiniocima sudi kasnije.
- Nažalost, ovaj apel nije uslišen, pa je i predsednik, kao i ostali potpisnici ovog apela, streljan - navodi Cvetković.
Na samo tridesetak kilometara odatle, traju pripreme za istragu grobnice kod Kostinog mosta u blizini naselja Nova Mala u Pirotu. Tamo, ispod placa farme Zavoda za poljoprivredu, možda leži i više od 300 pogubljenih!
Za razliku od ostalog dela Srbije, gde su masovna pogubljenja trajala tokom septembra i oktobra 1944, ubistva u Pirotu dešavala su se u novembru. Uglavnom su usmrćivani mladići iz sela u dolini Južne Morave, oko Grdelice i Vlasotinca, koji su u četničke jedinice bili mobilisani samo nekoliko meseci ranije!
JEDAN od retkih koji je uspeo da umakne sa stratišta kod Vrba bio je Milovan Pejčić, poznati kačkavaljdžija. On je tokom noćne egzekucije ranjen, i uspeo je iz plitko iskopane rake da pobegne. Posle mesec dana stigao je do rodnog sela Nišor, uspešno se krio gotovo dve godine, da bi ga 1947. neko od seljaka video i prijavio OZNA. Uhapšen je, poveden ka Pirotu i, kod mesta Slepe Babe, pokušao je da pobegne. Nažalost, nije uspeo.
Ubijen je bez suđenja i predsednik opštine Svetozar Misirlić, ali su ubijeni i pripadnici zloglasne nemačke divizije „Princ Eugen“ i pitomci hrvatskih domobrana iz Bugarske.
- Prošlo je gotovo sedamdeset godina od tog događaja i nema direktnih svedoka koji bi mogli nešto konkretnije o njemu da kažu. Ipak, u arhivu BIA evidentirano je 300 osoba koje su pogubljene u Pirotu - kaže Momčilo Pavlović, predsednik Odbora za istraživanje. - Spiskovi ubijenih urađeni su s velikom preciznošću kada je reč o identitetu žrtava. Nažalost, ne navodi se mesto egzekucije niti tačna lokacija gde su ti ljudi sahranjeni, ali, prema onome što smo do sada saznali, radi se baš o ovoj lokaciji.
Brojka od 300 pogubljenih nije konačna i najverovatnije će biti veća, a u Pirotu se priča da grobnica postoji i u krugu ovdašnje kasarne.
Spiskovi nađeni u arhivu BIA biće predstavljeni narednih dana u Leskovcu, gde će početi i iskopavanja na lokacijama u selu Slavnik i na lokaciji Lapotnice.
Rosuljac
21.10.2010. 22:16
Čestitam Novostima na odličnom informisanju po pitanju stradanja posle septembra 1944g.Hteo bih da razjasnim jednu zabludu u vezi ubistva Predraga Boškovića,naime on je ubijen negde u novembru a većina streljanja u Pirotu za čije izvršenje je poslužilo upravo njegovo ubistvo od strane zatvorenika u pirotskim sabirnim centrimaje bilo od 15 do 20 oktobra 1944g.,što znači da alibi koji su komunisti imali u njegovom ubistvu ne stoji.
@Rosuljac - verovatno ste Vi u zabludi, jer je Bošković ubijen u noći između 2. i 3. Novembra, a streljanja, prema podacima otkrivenim u arhivu BIA, desila su se 15. 16. 17. i 18. Novembra. Znaju se tačni podaci za 300 osoba, a pretpostavlja se, nažalost, da ih je mnogo više.
Ovo je tek pocetak .Trebace nam jos najmanje dvadeset godina da se otkriju vecine zajednickih grobnica i da nastradali budu identifikovani ukoliko je moguce . Nerazumljivo je da i posle trideset godina od smrti vodje krvavog zla, narod Srbije jos uvek cuti. Dok se po celoj Srbiji vade kosti neduznih ljudi diktatorove pocivaju u miru. Sramota.
Jedan, nadam se, konstuktivan predlog "Vecernjim novostima": posto ste veoma azurni u vezi informacija sa stradanjem Srba nakon Drugog svetskog rata, bilo bi intersantno da u dogledno vreme pripremite monografiju koja bi se bavila ovim pitanjem
Jednog dana slavimo oslobodioce, a potom drugog dana vidimo šta su oslobodioci uradili. Ovo me već zabrinjava, jer ipak moramo kao društvo da odaberemo jednu stranu, partizansku ili četničku, ne mogu obe strane da nam budu oslonac.
Komentari (10)