Tukao, pa zvao hitnu pomoć!

LJ. PRERADOVIĆ

16. 07. 2010. u 20:58

Ispovest R. J. iz Veternika, sada smeštene u Sigurnoj kući, koju je muž zlostavljao 13 godina

 

OD poslednjeg brutalnog prebijanja prošlo je više od dvadeset dana, a na licu i telu R. J. iz Veternika su još vidljive mnogobrojne modrice i podlivi. Bolna mesta polako zaceljuje u sigurnoj kući u Beogradu, gde je pronašla utočište, ali strah ne prolazi tako lako. Jer, ovoj ženi, koja je gotovo deceniju i po života provela u paklu sa bivšim suprugom P. J. dok pre dve nedelje nije smogla snage da pobegne, niko nije pomogao. Zlostavljana je i prebijana. Muž bi posle zvao hitnu pomoć, ona ponekad policiju. Protiv njega nikada nije podignuta krivična prijava. Niko ga nije sprečio da je bije.

R. J. priča da je prve batine od sada bivšeg supruga dobila pre 13 godina. Iako vaspitana da ćuti i krije “svoju sramotu”, četiri-pet puta je, kako tvrdi tražila pomoć od policije u Futogu. Za poslednji napad, bivši muž, sa kojim je i posle razvoda ostala pod istim krovom, dobio je prekršajnu prijavu zbog remećenja javnog reda i mira.

PIŠTOLJ
- DVA puta mi je stavljao pištolj u usta i oba puta sam to prijavila policiji u Futogu - ističe R. J. - Jednom su mu oduzeli oružje, ali mu je vraćeno avgusta prošle godine. Mobilnim telefonom slao mi je preteće poruke. Još ih čuvam kao dokaz.

- Veštine koje je naučio u policijskoj školi, na meni je primenjivao, uvrtao mi ruke, pesničio po glavi i telu.

Mučnih scena nisu bila pošteđena ni deca. Nekoliko puta je pokušao da me izbaci kroz prozor i to pred detetom koje je tada imalo šest, sedam godina.

 

R. J. je bila sama. Nije radila, a na prijateljice je morala da zaboravi. Krišom je, ipak uspevala da sa njih nekoliko održava kakav-takav kontakt.

- Konačno sam se 2002. razvela, ali mojim mukama, nažalost, ni tada nije došao kraj. Sa decom sam ostala u našoj zajedničkoj kući, a on je i dalje bio prijavljen na toj adresi. Posle osam meseci, propao mu je i drugi brak, i nastavio je da dolazi u Veternik.

OTAC
- Na Bogojavljenje 19. januara 1997. napao je mog oca u njegovoj rođenoj kući.Dva dana kasnije otac se obesio u podrumu kuće. Pronađeno je i oproštajno pismo u kojem između ostalog piše da mu je žao što nije mogao da mi pomogne.

 

- Nijednom mu nije napisana krivična prijava za nasilje u porodici - tvrdi R. J. - Dobijao je neke prekršajne prijave, a kako se to završavalo ne znam. Govorili su mi da smo razvedeni i da se ne može podvesti pod nasilje u porodici.

Sve joj je “puklo” 12. juna kada je napao u dvorištu s leđa i udario. Padajući na zemlju, kao kroz maglu, videla je sina i povikala: “Sine, spasi me...” Kasnije se osvestila u kući.

- Polivao me vodom kao i svaki put posle žestokih batina i zvao hitnu pomoć, a onda im tvrdio da sam sama udarala glavom o zid i predlagao da me smeste na neuropsihijatriju - govori R. J. - Bosa i sva krvava, pobegla sam kod komšinice i zvala hitnu pomoć i policiju. Odveli su me, kao i nekoliko puta pre toga, u bolnicu i ukazali pomoć. Čuvam sve lekarske nalaze.

Sada je u sigurnoj kući, a obratila se za pomoć i ministru unutrašnjih poslova Ivici Dačiću. “Novostima” je ispričala svoju sudbinu da bi, kako kaže, javno postavila pitanje: ima li u ovoj zemlji pravde i zakona koji može da je zaštiti.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

Mimi

18.07.2010. 06:19

I ovaj psihopata je jos uvek na slobodi??!! Ko zna koliko ima jos nesrecnih zena koje cekaju "bolje sutra".. Sramota i tuga ujedno.

prolaznik

20.07.2010. 10:36

Iz teksta zaključujem da je nasilnik policajac ......jasno je zašto je još uvek na slobodi i zašto mu je vraćeno oružje......

olivera

25.07.2010. 14:01

Poznajem ovu osobu vec godinama i nemocna sam da ista ucinim. kadija te tuzi, kadija ti sudi. ko zna koliko takvih nesrecnih dusa i dalje se bore za svaki dah zivota.molicu se da pravda ne bude slepa, gluva i nemocna