Trgovci mere i džepove kupaca
16. 07. 2010. u 20:49
U trgovinskim objektima širom srbije beleže se velike razlike u ceni hrane. Kilogram svinjetine od 280 do 500, a teletine 437 do 795 dinara
GRAĐANI Zaječara najpovoljnije u Srbiji plaćaju sveže svinjsko meso. Kilogram šnicli ovde košta 280 dinara, gotovo upola manje nego u Novom Pazaru, gde za istu količinu ove namirnice valja izdvojiti čak 500 dinara!
Tako je recimo, prema podaci Republičkog zavoda za statistiku teleće meso u Srbiji najskuplje u Sremskoj Mitrovici i Pančevu gde košta po 795 dinara po kilogramu, dok je cena u Vranju 437 dinara. Junetina je najskuplja u Užicu, sa 480 dinara, a najjeftinija u Zrenjaninu, gde košta 335 dinara.
Cena piletine varira od 150 u Smederevu, pa do 200 u Beogradu. Iako je logično da Beograd zbog nešto višeg standarda u odnosu na druge delove zemlje bude skuplji, to nije baš uvek pravilo. Domaći sir u beogradskim trgovinama je za pedesetak dinara jeftiniji nego u Valjevu, Kragujevcu ili Zrenjaninu, ali opet je za isti iznos skuplji od sira u Kraljevu.
CENA kajmaka varira od 350 dinara, koliko košta kilogram u Kraljevu, pa do 700 dinara u Zrenjaninu i Vranju. U Beogradu prosečna cena je 500 dinara. Istovremeno, mleko u tetrapaku najskuplje plaćaju Beograđani i Novosađani, najpovoljnije je u Leskovcu i Zaječaru. Raspon cena za kokošja jaja se kreće od pet do 11 dinara, a najčešće staju sedam, osam dinara.
Oscilacija ima i u cenama mleka, crnog luka, jaja, ali su one neznatne. U prestonici postoje i velike razlike u cenama od objekta do objekta, čak i unutar istog trgovinskog lanca, pa se u jednoj radnji sir može naći i za 200 dinara, u drugoj isti takav ili bar sličan košta i do 360 dinara.
- Naše uporedno ispitivanje cena pokazalo je da se cene u jednom gradu, recimo Beogradu, razlikuju i do 40 odsto - kaže Petar Bogosavljević, predsednik Pokreta za zaštitu potrošača Beograda.
Istina, dodaje, cene se slobodno formiraju. Neki trgovci pojedine proizvode, poput mleka i jogurta, značajno pojeftine, da bi na nekim drugim artiklima “peglali” prosečan profit. Ali, činjenica je da “veliki” diktiraju nivo cena na tržištu.
Proizvođači kažu da oni ne diktiraju kakve će cene biti, već da to rade trgovci, a oni pak tvrde da se razlike ne prave zbog mesta u kom se nalazi radnja, već isključivo zbog troškova poslovanja.