Ubila se 72 biznismena!
06. 07. 2010. u 20:11
Arena 92: Ekonomska kriza i poslovni ambijent dovode mnoge srpske privrednike na rub samouništenja
VLASNIK vršačke firme "Putar" Listigor Lepović (60) preminuo je prošle nedelje nekoliko sati pošto je sebi pucao u stomak u kabinetu predsednika opštine Vršac. Pre samoubistva, on je bio na sastanku sa predsednikom opštine Čedomirom Živkovićem i njegovim saradnicima. Požalio im se da je izgubio jedan od raspisanih tendera, onda je ustao iz fotelje, krenuo ka vratima, zastao i promrmljao: "Džabe ja govorim"!
- Lepović se i ranije žalio na poslovne probleme. Sada je imao pritužbi što nije dobio posao na tenderu, ali, i ranije ih je dobijao, i nije ih završavao - rekao je Živković. - Rekli smo mu da ćemo probati da pomognemo. Kada smo završili razgovor zamolio sam ga da ponovo dođe, a on je pucao sebi u stomak.
U Srbiji nijedna institucija ne vodi statistiku o samoubistvima biznismena. Unija poslodavaca je, ipak, napravila istraživanje. Ovaj problem podrobno istražuju reporteri naše revije "Arene 92" u najnovijem broju iz koje prenosimo neke delove.
Od prvog februara 2004. do danas, prema njenim podacima, u Srbiji su 72 biznismena sebi oduzela život! Najčešće razlog za to bio je poslovni neuspeh, ali i naglo osiromašenje, gubitak ugleda gazde i njegove porodice.
Tendencija suicida kod preduzetnika uočena tokom jeseni 2005. godine, kada je jedan od prvih gornjomilanovačkih privrednika Milutin Tešović, zbog propasti firme, sebi oduzeo život tako što je prerezao vene. Potom su se u Gornjem Milanovcu i Čačku za samo nekoliko meseci dogodila još tri samoubistva malih privrednika. Motiv za njihovu smrt je bio strah biznismena od lokalnih zelenaša i siledžija, koji su im pretili ubistvom ako ne vrate dugove. Poznati su i slučajevi Zorana Franciškovića, direktora subotičke građevinske firme "Panongrad", Bogdana Svrkote, preduzetnika iz Sremskih Karlovaca, Milutina Tešovića, pionira preduzetništva u Gornjem Milanovcu... Prošle godine je to učinio Radoje Trmčić, vlasnik "Trmka-kabla" iz Vrnjačke Banje. Trmčić je zbog dugovanja firme i otpuštanja radnika otišao u obližnju njivu i ubio se.
Preduzetništvo u Srbiji je težak posao, jer ne postoji preduzetnički duh, niti privredni sistem, koji podstiče razvoj poslovanja malih i srednjih preduzeća, niti podstiče poslovne ljude da kreiraju privrednu sliku.
- U razvijenim zemljama ljudi koji proizvode i zapošljavaju imaju visoku poziciju u društvu, jer državi rešavaju problem nezaposlenosti i pune budžet. Kod nas još postoji stari komunistički stav prema privatnim preduzetnicima, po kome su biznismeni, naročito uspešni, opasni po vlast i zato ih treba nametima držati pod kontrolom i srozavati. Vrlo često se za biznismene kaže da su sumnjivi ljudi, kontroverzni i bliski podzemlju, što u većini slučajeva uopšte nije tačno - objašnjava Dragoljub Rajić, portparol Unije.
Kao argument nudi činjenice iz njihove studije po kojima su finansijska opterećenja prosečnog srpskog malog i srednjeg preduzeća pet puta veća nego iste firme u Hrvatskoj. I zbog sadašnje ekonomske krize, koja jede njihove prihode, preduzetnici žive pod velikim stresom.
- Veoma je teško nositi se s ovakvim obavezama ako nemate ogromnu ličnu energiju, strpljenje i veru da ćete uspeti. Naše analize su pokazale da su najčešći razlozi samoubistva upravo odgovornost zbog nemogućnosti da ljudi vrate nagomilane dugove, pokriju gubitke, sačuvaju radnike, firmu, ali i svoj obraz. Poznavao sam biznismene koji su, da bi opstali na tržištu, založili stan, kuću, imanje i - propali - kaže Rajić.
Srbija je među zemljama sa najvećim brojem samoubistava. Žalosna statistika Svetske zdravstvene organizacije ustoličila nas je na baksuzno, 13. mesto. Među suicidnim osobama, pored poslovnih ljudi i gazda, bilo je i 36 radnika.
- Od 72 samoubistva biznismena najviše ih je bilo među vlasnicima restorana i hotela - 16, zatim kod građevinskih preduzimača - 11... U Vojvodini je bilo tridesetak suicida preduzetnika, u centralnoj Srbiji 27, a u Beogradu 15 - navodi Rajić.
VEŠANjE IZA REŠETAKA
DRAGOLjUB Rajić kaže da prosečno godišnje od stresa i infarkta umre 20 biznismena. Takođe, on podseća da su mnogi pre samoubistva zbog stresa mentalno i somatski obolevali.
- Svojim očima sam gledao kako je biznismen Dmitar Šegrt oboleo i zbog stresa umro.
U beogradskom Centralnom zatvoru 2006. godine obesio se Zoran Nedeljković, pritvorenik u aferi "drumska mafija". Iste godine iza rešetaka sebi je presudio i Miko Brašnjović, član "stečajne mafije". Anđelko Nešić Đuka, suvlasnik splava "Skaj bar", ubio se zbog problema oko poslovanja ovog restorana na vodi. Tako se dođe do brojke od 200 privrednika, koji više nisu među živima.
Ristic
07.07.2010. 09:36
ako nam se ubijaju ljudi koji rade, imaju kapital i zaposljavaju ostale jadno li smo mi drustvo, umesto da ovakve osobe cuvamo, jer su preduzimljive, mi ostajemo bez najsposobnijih i najbolji. Zalosna slika jednog drustva ogrezlog u korupciji i beznadju.
Nisam siguran da se svi privrednici sami ubijaju , mislim da su neki ubijeni a neki nasilno ili pod ucenom primorani na taj cin.
Činjenice su jedno, da su oni mrtvi, ali je način u najmanju ruku sumnjiv. Ovi što su bili po zatvorima, najverovatnije su ubijeni da ne bi pričali. Radoje Trmčić je ubijen, a verujem i suvlasnik skaj bara. Nekolicina se sigurno ubila, to je apsolutno tačno, ali definitivno nisu svi nabrojani. Možda zvuči kao teorija zavere, ali je jako prosto. Gde su velike pare, ljudski život ne košta puno.
Komentari (3)