Uranijum više ne preti
12. 01. 2010. u 20:58
Novosti istražuju - kako se istrošeno nuklearno gorivo u Vinči priprema za transport u Rusiju? Pešić: Pre prepakivanja, bazen u kome je gorivo doveden je do savršenstva. Ko ne veruje, neka dođe da se uveri na licu mesta
Male posude sa opasnim gorivom stavljaju se u veće, a uskoro treba da stignu i kontejneri iz Rusije, u koje će biti spakovani sudovi sa gorivom. Direktor JP NOS mr Radojica Pešić tvrdi da je ceo proces apsolutno bezbedan, da se iz minuta u minut mere vrednosti zračenja, te da je mogućnost akcidenta na minimumu.
- Neki ljudi iz „Vinče“ plasiraju priče da je prepakivanje rizično, da curi cezijum, da ne radi sistem za ventilaciju. Odgovorno tvrdim da ništa od toga nije tačno. A ko ne veruje, neka dođe da se uveri - kaže za „Novosti“ mr Radojica Pešić, direktor preduzeća koje je nedavno proslavilo pet meseci rada. - Bazen u kome se čuva gorivo jeste bio u lošem stanju, voda se punila muljem, cezijumom i stroncijumom, produktima fisije. Pre nego što smo počeli prepakivanje, voda je dovedena u savršeno stanje, onakvo kakvo je bilo pre dve-tri decenije. Elementi se prebacuju ispod vode, sa platforme. A da okolnosti nisu bezbedne, prvi bi stručnjaci ruske kompanije „Sosni“, koji obučavaju naše ljude i pomažu im, odbili da rade! Ne bi rizikovali svoje zdravlje.
Kada bude spakovano i određena maršruta, gorivo će krenuti iz naše zemlje. Najkasnije do kraja godine, što je obaveza Srbije pred Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (MAAE). Konačno stižu i poslednja potrebna sredstva. Skupština je neposredno pred Novu godinu usvojila zakon koji omogućava zaduživanje države od 25 miliona dolara za projekat VIND. Sredstva za iznošenje goriva obezbedile su i Rusija, SAD, Češka, MAAE...
- Međunarodna agencija procenila je da je vrednost čitavog projekta 60 miliona dolara, a možda čak i evra. Obaveza Srbije je deo od 11 miliona dolara za transport. Koliko je novca potrošeno u samoj „Vinči“, kroz plate zaposlenima na VIND-u, na primer, niko nije računao - objašnjava Pešić. - Rusiji ne plaćamo ništa za skladištenje. Oni će deo tog goriva preraditi i ponovo koristiti. Ono što ne bude za upotrebu, skladištiće sami. Naše je da ga iznesemo iz Srbije i platimo osiguranje.
O transportu opasnog goriva, najavljuje naš sagovornik, brinuće predstavnici 14 državnih institucija. Tu su ljudi iz ministarstava nauke, životne sredine, unutrašnjih poslova, infrastrukture...
Kada gorivo bude odneto iz Vinče, sledeći posao biće rastavljanje na delove i bezbedno skladištenje velikog nuklearnog reaktora. To će, kaže Pešić, potrajati. Zahtevaće dosta novca i nekoliko faza rada.
OTPORI U “VINČI“
BILO je mnogo otpora u Institutu „Vinča“ zbog formiranja JP NOS. U ovo preduzeće trebalo je da pređe svih 122 zaposlenih na VIND-u. Njih nekoliko odbilo je i da razgovara o prelasku.
- Ne znam čemu otpor, ali nikoga nisam ubeđivao. To je bio lični izbor zaposlenih - kaže Radojica Pešić. - A to što je deo imovine Instituta prešao u ruke JP NOS sasvim je logično. U Institutu nije ostao niko ko ume da pokrene mali nuklearni reaktor, koji radi u naučne svrhe. Ti ljudi su u JP, pa je prirodno da i sam reaktor pripadne nama.
MANJAK NOVCA
- HANGAR 3, projektovan za odlaganje radioaktivnog otpada u Vinči, nije još završen, jer prošle godine nije bilo novca za njega. Država u prvoj polovini godine nije izdvajala sredstva za VIND, jer se računalo da ćemo ranije da dobijemo kredit od 25 miliona dolara - objašnjava direktor JP NOS. - Kada je formirano naše preduzeće, uspeli smo da obezbedimo 1,2 miliona evra, malo od MAAE, a ostatak kroz kratkoročne pozajmice banaka, da bi projekat nastavio da teče.
baunti
13.01.2010. 04:04
Srbija je trebala da iskoristi viskoobogaceni uranijum da napravi nuklearne bojeve glave. O kako bi onda svi odjednom postali ljubazni i pregovarali o svemu umjesto da namecu odluke. Jer kad macka spava, misevi kolo vode...
Javno preduzece registrovano za sakupljanje komunalnog otpada umesto licence za rad sa visoko radioaktivnim nuklearnim materijalom nudi casnu rec da je sve u redu, po misljenju eks asistenta Tehnoloskog fakulteta, sada direktora JP. U redu je i prikrivanje akcidenata. Izjavu da ne postoji evidencija o primljenim platama u Vinci trebalo bi shvatiti kao poziv finansijskoj kontroli, a “normalno” otimanje imovine i opreme od naucnog kadra i cepanje jedne clanice Beogradskog univerziteta uprkos protestu rektora i istrazivaca morao bi biti poziv javnom tuziocu i Ustavnom sudu da ispita sve okolnosti. Nigde u svetu Javna preduzeca ne “pokrecu” nuklerne reaktore, toliko bar bi se moralo znate. Bar ne ona za sakupljanje komunalnog otpada.
RIZICNO JE! Rizicno je iz prostog razloga jer realizator ovog posla 1. nema odgovarajucu licencu za rad 2. ima manje resursa za njegovo obavljanje nego sto je to imao Institut Vinca 1. Ne postoji poveren skupi drzavni posao, narocito tako osetljiv i opasan po ljudsko zdravlje i zivotnu sredinu, realizatoru koji nema odgovarajucu licencu za rad. Upravni odbor Instituta Vinca trazio je preko direktora Instituta od direktora JP NOS da dostavi licencu za rad. To je uradjeno iz razloga zabrinutosti za zdravlje zaposlenih i okolnog stanovnistva koje nije upoznato na odgovarajuci nacin sa poslom koji treba da se obavi. Direktor JP NOS je odgovorio da oni licencu imaju, ali nije hteo da je da na uvid. Dosao je kao gost na sednicu UO Instituta Vinca i izjavio da je 25.11.2009. dobio licencu koju je potpisao ministar Djelic! Ako je to tacno, onda je ta licenca NEVAZECA jer po zakonu samo odgovarajuca Agencija daje i oduzima licencu. Cak i da ministar ima pravo da potpisuje, licenca za obavljanje tog posla bazira se na odgovarajucm dokumentima Instituta Vinca iz prethodnog perioda, a po strogim nuklearnim procedurama koje vaze svuda u svetu (Medjunarodna atomska agencija i dr.) novo pravno lice koje se ukljucuje znaci postupak pribavljanja odgovarajucih dokumenata IZ POCETKA. Trebalo je takodje pitati sagovornika da li je javnosti podnet na uvid izvestaj o ugrozavanju zivotne sredine (obavezan po zakonu) projektom prepakivanja istosenog nuklearnog goriva. 2. JP NOS bez obzira sto je u njega iz Instituta preslo vise desetina saradnika koji rade pomocne poslove, fizicko obezbedjenje, vatrogasci, medicinsko osoblje i vecina tehnicara nema odgovarajuci strucni nadzor nad ovim poslom jer nekoliko glavnih inzenjera nije htelo da predje u Javno preduzece NOS. Dakle ljudski resursi su sustinski oslabljeni u odnosu na Institut Vinca. Odredjena oprema kojom raspolaze Institut i drugi strucni kadar nije dostupan JP NOS. Osim toga nije tacno da je imovina (deo imovine) Instituta presla u JP NOS. Tacno je samo da je JP NOS snaom vlasti tj prisile koristi, ali sa pravne tacke gledista to je i dalje IMOVINA INSTITUTA i tako ce i ostati sve dok Institut kao pravno lice postoji ili se sam ne odrekne svoje imovine. Nadam se da vi niste jedan od medija koji sluzi vladajucoj stranci za hvalospeve za nesto sto nie uradjeno ili je uradjeno naopako ili nedovoljno. Radi se o velikim parama koje ce ovaj narod da vraca uz veliki rizik po sopstveno zdravlje i okolinu u kojoj zivi i zivece narednih 1000 godina. Tako ozbiljna tema zahteva angazovano novinarstvo koje ce saznati sve relevantne podatke i obavestiti gradjanstvo o onome sto mu se dogadja. Ovde govorimo samo o nuklearnoj sigurnosti i bezbednosti. Da li vam je cudno da o tome vodi brigu ministarstvo za nauku umesto ministarstava za zdravlje i zivotnu sredinu? O ovome i ostalom, sta je rizicno za nauku, sto ugrozava rad Instituta Vinca kao najvecoj naucnoj instituciji u Srbiji i jedinom brendu Srbije u ovoj oblasti, kao i pozadini svega toga, potrebna je citava serija clanaka koju vam preporucujem. Dragan Alavantic naucni savetnik Instituta Vinca, rukovodilac projekta i clan UO Instituta Vinca
Да допуним изванредну анализу колеге Алавантића, који је под пуним именом и презименом изнео чињенице, за разлику од шећерламе (све је дивно и лепо!) коју је у овом интервјуу дао државни намештеник. Према важећем Закону о јонизујучем зрачењу, Члан 2: ”Zabranjeno je obavljanje delatnosti sa izvorima jonizujućih zračenja i nuklearnim materijalima bez prethodno pribavljenog odobrenja koje izdaje Agencija za zaštitu od jonizujućih zračenja i nuklearnu sigurnost Srbije.” У свим нормалним земљама, овакве агенције су независна регулаторна тела која једина имају право да издају дозволу за рад са јонизујуђим зрачењем и обављају инспекције. Ова Агенција је званично регистрована тек 18. децембра 2009. године. Како је ЈП НОС регистровано 22. јула 2009., и ЗАПОЧЕЛО рад са истрошеним нуклеарним горивом пре око 2 месеца, очигледно је да је радило без дозволе, што значи да директор ЈП мора да буде позван на одговорност а рад заустави док независна ревизорска тела не испитају законитост формирања и рада ЈП. А према поузданим информацијама, ЈП је и чак послало допис директору Института Винча пре више од 2 месеца да они преузимају физичку безбедност Института. На основу чега? Ко им је издао дозволу? Не само да је ЈП радио без неопходних дозвола, већ је запослио необучене кадрове. Да би се добила основна дозвола за рад са јонизујућим зрачењем треба 2 месеца оновне обуке и плус још око 2 месеца специјалне обуке за рад са високо радиоактивним истрошеним нуклеарним горивом, што захтева специјалну обуку. Незнање директора ЈП се огледа и у томе што сматра да је легитимност ЈП дата доласком руских тимова. Он очигледно не зна да то није дужност руских тимова нити Агенције у Бечу да проверава регуларност ЈП НОС—а, већ српске независне регулаторне Агенције, која очигледно нити постоји нити ради свој посао. Ово је очигледан пример где се стиже када се у партијској држави направи и партијса наука.
Kad je posao na prepakivanju goriva poceo da tece normalno i bez tehnickih, organizacionih i medicinskih problema, smatrala sam da ce pakosnici i otimaci iz bivseg nuklearnog instituta prekinuti seriju nicim opravdanih i nicim izazvanih napada na javno preduzece i da ce smoci snage da se okrenu sebi i svojim brojnim problemima koje nisu resavali u Vinci nekoliko poslednjih decenija. Toplo savetujem gospodinu Alav-anticu da se pobrine za licence u svojoj laboratoriji koja mimo svih vazecih zakona vadi krv ljudima po ne bas cistim sobama u kojima izvode eksperimente. Ova krv inficirana je raznim virusima, pa i hepatitom C i B, HIV virusom, a nakon eksperimenata bacaju istu tu krv u gradsku kanalizaciju, a upotrebljene epruvete po dvoristu Vince (ko ne veruje, neka dodje da vidi). Umesto da neko pita istog vajnog naucnika oseca li on i njegova ekipa iz Upravnog odbora Vince krivicu sto su dirigovali rasturanjem Vince i pozove ih na odgovornost zbog lose procene oko uzimanja kredita po odluci Vlade, on prica li prica, a sto o tome sto prica malo sta zna, nema veze. Jos je smesnija Jasmina Vujic. Gospodja sa bezbedne prekookeanske sigurnosti SAD prati pomenutog gospodina iz Vince. Sto nam se strucnjakinja ne vrati, da licno brani svoje stavove, a uz veeeeliku Vincansku platu, i uslove u kojima rade preostali Vincanci. Gospodo, smesni ste. a i bilo je dosta, pustite ljude iz javnog preduzeca da rade, oni vas ne diraju.
Komentari (14)