Ništa o Draži nije bilo u sefu!
18. 09. 2009. u 20:59
Ekskluzivno - Viobran Stanojević, nekadašnji sekretar unutrašnjih poslova, govori za "Novosti": Za šest godina nisam video ništa o Mihailoviću
U SEFU Sekretarijata unutrašnjih poslova SR Srbije, od 1976. pa do 1982. godine, nije se nalazio dosije Dragoljuba - Draže Mihailovića - kaže ekskluzivno za "Novosti" Viobran Stanojević, u to vreme prvi čovek srpske policije.
Tako demantuje nagađanja medija u kojima pojedni novinari i članovi Državne komisije za otkrivanje istine o Draži Mihailoviću upravo njega obeležavaju kao ključnu osobu koja zna "istinu o Draži".
Spekulisalo se, tačnije, da je Stanojević proleća 1982. godine, neposredno pre napuštanja ministarske funkcije, "obećao generalu armije Nikoli Ljubičiću da će ta dokumenta vratiti u Centralni arhiv vojnih sudova".
- Tokom mog mandata, koji je trajao šest godina, u sefu su se nalazila samo četiri dokumenta, potpuno drugačije sadržine, o kojima ni sada neću da govorim, ali nemaju nikakve veze sa Dražom. Dosije Draže Mihailovića niti me je zanimao, niti mi je bio "pod rukom". To su bila neka potpuno drugačija vremena kada su "slučaj Mihailović" i eventualno mesto njegovog streljanja malo koga zanimali - kaže nam Stanojević, danas osamdesetogodišnji krepki penzioner, u svojoj kući na obroncima Stare planine. Prema njegovim rečima, nakon streljanja komandanta Jugoslovenske vojske u otadžbini, niko nije ni pričao o Draži Mihailoviću, a kamoli tražio njegov grob. Ipak, na osnovu iskustva i prakse, potvrdio je postojanje takvog dokumenta.
- Takva dokumenta se nikada ne spaljuju i verujem da su negde u vojnom ili državnom arhivu, a možda čak i u tužilaštvu. Kada je Draža uhapšen, čitava "stvar" je prešla sa saveznog na republički nivo. Pravu i celu istinu o čitavom slučaju znao je tadašnji republički javni tužilac, pukovnik Miloš Minić i nekolicina ljudi koji su radili sa njim. Nažalost, niko od tih službenika danas nije živ. Inače, Nikola Ljubičić, nekadašnji savezni sekretar za narodnu odbranu nikada od mene nije tražio nešto slično, kako se sada navodi - objašnjava Stanojević.
Prisećajući se davnih vremena, spomenuo nam je jednu anegdotu s početka sedamdesetih godina prošlog veka, dok je obavljao funkciju javnog tužioca. Upitao je Miloša Minića, tadašnjeg ministra inostranih poslova i tužioca u procesu protiv Mihailovića, kakva je bila sudbina ravnogorskog generala nakon suđenja.
- U neformalnom razgovoru, kao kolega kolegu pitao sam ga da mi kaže neki detalj o ovom slučaju. On mi se samo osmehnuo, odmahnuo rukom i kratko rekao "Bilo, kako bilo, mi smo to uradili" - priča naš sagovornik. - Sa ovog stanovišta, šest decenija docnije, smatram da je streljanje Draže bilo velika greška. Zbog toga mi sa Francuskom decenijama nismo imali dobre međunarodne odnose.
Stanojević je 1985. godine penzionisan. Za razliku od većine njegovih partijskih funkcionera, on se povukao sa javne scene, ne želeći da učestvuje u formiranju Socijalističke partije Srbije. Trenutno živi u rodnom selu Štrbac, na Staroj planini, gde uzgaja vinovu lozu i povremeno uživa u lovu.
RAZORUŽANI
U VREME dok je Stanojević bio ministar policije počelo je da vri na Kosmetu. Insistirao je 1981. da srpski policajci odu u pokrajinu kao ispomoć, a ne da intervenišu protiv otvorenih demonstracija. Čak i prvi čovak policije u pokrajini Mustafa Sefedini tražio je ispomoć Srbije. Sve je bilo spremno ali "visoka jugoslovenska politika" odlučila da na Kosmet ide jedinica savezne policije.
- Dugo se čuvalo kao najstroža tajna da su tu jugoslovensku jedinicu razoružali Albanci čim su ušli da teritoriju Kosmeta. Nije bilo ni ranjenih ni mrtvih. Separatisti su oteli sve naoružanje. Bio je to veliki šamar policiji, a od nas su savezni organi tražili da o svemu - ćitimo - priča Stanojević.
*****
MILOSLAV SAMARDŽIĆ, ISTORIČAR, TVRDI DA SU KOMUNISTI IZMISLILI PRIČU O IZDAJI DA BI KOMPROMITOVALI ČETNIKE
NA SLIKAMA UDBE DUBLER
NAVODNA pisma Nikole Kalabića i slike koje je BIA dostavila Komisiji za utvrđivanje istine o likvidaciji generala Draže Mihailovića, višedecenijski su falsifikat Udbe - tvrdi za "Novosti" Miloslav Samardžić, istoričar koji dugo proučava Kalabićevu biografiju.
Prema njegovoj verziji, slike Kalabića sa partizanima, koje su objavljelje u medijima poslednjih dana, montirane su i na njima je - glumac amater!
- Ratni pobednici, komunisti, za poslednjih šezdeset godina lansirali su tri potpuno različite verzije zavereničke priče kako je Kalabić izdao Dražu. Cilj je bio da se jedan od najviđenijih ravnogoraca ponizi, a četnički pokret potpuno iskompromituje. "Nova" dokumenta BIA samo su nastavak te iste izmišljene priče. Na sreću, svaka verzija je prepuna rupa - tvrdi za "Novosti" Samardžić koji više od dve decenije istražuje tu temu.
Tako, istoričar iz Kragujevca iznosi da slika "lažnog Kalabića" nije sada prvi put objavljena, već još 1983. u knjizi "Krcun", koju je napisao Boško Matić:
- Detaljnim poređenjem verodostojnih Kalabićevih slika sa ovim namontiranim, lako se može videti da je reč o falsifikatu. Kalabić je bio markantni gorostas, sa širokim licem, izraženim jagodicama i jakim čeonim kostima, a "glumac" je samo bleda kopija. Istina, iz daljine, dubler zbog duge brade i kose zaista podseća na Kalabića.
Istoričar navodi da je pravi Kalabić bio stariji od lažnog i dosta viši:
- Kopija je gotovo iste visine kao oznaš Radenko Mandić, koji je inače bio izrazito niskog rasta. Kalabić je imao široka ramena, nikad nije bio debeo, pa nije mogao ni da smrša. Ulivao je strahopoštovanje samim izgledom. Za razliku od njega, dubler teško da bi mogao nekog da zaplaši.
Propust na grupnoj slici Kalabića sa "oznašima" je, ukazuje Samardžić, i što oni nose puške "špagin" PPŠ kalibra 7,62 milimetra - popularne "dobošare" koje su partizani dobili od Rusa:
- Pojavljivanje tako naoružanih Kalabićevih pratilaca maskiranih u četnike, kod Draže, nepoverljivog bivšeg obaveštajca, sigurno bi izazvalo razumljivu sumnju.
Samardžić tvrdi i da objavljena pisma, koja su potpisana imenom Slobodan Ranković, nije potpisao Kalabić, koji se najčešće potpisivao sa - "vaš čika Pera".
- To pismo Krcunu sada je prvi put objavljeno u celosti, ali je ono temelj za sve laži o Kalabićevoj izdaji od poznatog "Politikinog" feljtona 1962. godine, pa do danas. Kopiju Kalabićevog potpisa komunisti su lako mogli da naprave, jer je on kao načelnik geodetske službe u Valjevu potpisao na stotine dokumenata.
PROMAŠILI MU SLAVUSAMARDžIĆ kaže da je prosto neverovatno da Nikola Kalabić, kome su partizani ubili maloletnog sina u Sarajevu, poziva u aprilu 1946. godine pismom (koje je državna Komisija dobila od BIA), Krcuna i Rankovića na slavu Đurđevdan 6. maja.
- Ali, veliki komunistički propust je što Kalabić nije slavio Đurđevdan, već je njegova porodična slava Aranđelovdan, 21. novembra. To su lako proverljive stvari, koje pokazuju svu aljkavost posleratnih pisaca lažne istorije - objašnjava Samardžić.
BOJAN DIMITRIJEVIĆ, ISTORIČAR, UVEREN DA SU PISMA I SLIKE AUTENTIČNI
KLJUČNA ULOGA KALABIĆA U HAPŠENJU MIHAILOVIĆA
Kalabićeva pisma Slobodanu Peneziću Krcunu i fotografije koje smo pronašli u arhivama BIA potpuno su autentične - rekao je za "Novosti" Bojan Dimitrijević, istoričar i saradnik Komisije za otkrivanje istine o ubistvu Draže Mihailovića.
- Lično sam pronašao ta dokumenta krajem maja ove godine u arhivama BIA. Na osnovu analize Kalabićevog rukopisa i njegovog potpisa, kao i saznanja do kojih sam došao višegodišnjim terenskim istraživanjem, nesumnjivo je da je Kalabić odigrao ključnu ulogu pri hvatanju Mihailovića.
Na pitanje, zbog čeka država nikada nije obelodanila, kako je skončao Kalabić Dimitrijević kaže:
- Mislim da je UDBA želela da sačuva svoje metode rada i zbog toga još postoji veo tajni oko tih događaja. Bivši "oznaš" Slobodan Krstić Uča rekao je da je Kalabić likvidiran, čim mu se završila uloga u hapšenju generala Mihailovića. Podaci koje imamo, govore da je Kalabić ipak ubijen mesec ili dva po hvatanju Draže - kaže nam Dimitrijević.
P. V.
Istraživač
18.09.2009. 20:55
Delim mišljenje Viobrana Stanojević da se zapisnik o izvršenju smrtne kazne nad D.Mihailovićem vrlo verotano negde nalazi i da se za tu činienicu zna. Zna onaj ko po službenoj dužnosti mora da zna! Pa zar Vlada Srbije nije proleća tekuće god. skinula oznaku poverljivosti sa tog dosijea? Nisu valda skidali oznaku državne tajne sa nepostojeće fascikle.U jednom trenutku čak, i jedene dnevne novine, prenele su vest da je zapisnik pronadjen što je navodno S.Homen i neki drugi članovi komisije i potvrdili. Posle se naknadno odmotavalo klupko u suprotnom pravcu: Da su te na tragu zapisnika, te je u privatnoj arhivi itd. Čista kupovina vremena iz samo njima znanih razloga.
Ова државна комисија, као да жели да по не знам који пут залуди, овај већ довољно слуђен Српски народ. Наиме, никако да заврше посао за који су формирани и да резултате својих истраживања једном за свагда званично објаве, прикажу и оставе доступним свим осталим научницима и заинтересованим грађанима. Не зна се да ли комисија има свог званичног представника за медије? Не зна се ,да ли је некада Комисија у свом пуном саставу одржала неку конферренцију за штампу, унапред објављену и припремљену по свим правилима струке? Има пуно контрадикторности у изјавама чланова Комисије, а нарочито господина Бојана Димитријевића. Он у изјави за "Новости" тврди (не знам само после којих, каквих и коликих анализа и вештачења) да су пронађене фотографије и писма аутентични само зато јер их је он лично нашао у архиву БИА. На неком другом месту писано је да су ова документа достављена Комисији од стране БИА. Да ли то значи да је БИА омогућила без знања осталих чланова Комисије да господин Бојан Димитријевић сам има приступ архиву БИА-е у њеним службеним просторијама? Такође би било добро када би нам господин Бојан Димитријевић написао где је и када објавио своја вишегодишња теренска истраживања која потврђују његову догму, да је Никола Калабић имао велику улогу у хватању Драже Михаиловића. Такође је ред да и председник Комисије објави имена свих чланова комисије, критеријуме по којима су изабрани да буду чланови комисије,а и новинари би могли некада да поставе то питање председнику Комисије.
Господин Милослав Самарџић, историчар, хоће да (у)каже нешто врло једноставно. Он, уствари, пита: да ли ми, овакви какви смо, данас, треба да верујемо у покретни циркус републике. Наиме, српским републиканцима данас у свету нико не верује, а Самарџић се пита да ли онда ми треба да им верујемо? Од тога што их именују ратним и политичким злочинцима нека се сами бране, али од деконструкције чињеница историје морамо ми сами да се бранимо, сматра историчар. Врло промућурно и досетљиво, нема шта. Ко би данас помислио да су нас обманули када су их Шиптари разоружали 1981. године чим су помолили нос на КиМ, како тврди Виобран Станојевић? Тако то бива овде са њима без 7. јужноукрајинског корпуса. Парада поноса је пак нешто друго, за друга времена. Али, чему онда служе сефови? С поштовањем и уважавањем, РАВНОГОРСКИ ПОКРЕТ ДМ, Београд, Милорад Станојловић, генерални секретар.
Draza Mihailovic niti je osudjen niti je streljan. AMERIKA I ENGLESKA nijesu dozvolile Titu da ga osudi na smrt, a Tito je znao kakva je opasnost ostaviti ga zivog .Krcunu je dao zadatak da ga se otarasi.DRAZA JE POKUSAVAO I U CELIJU DA IZVRSI SAMOUBISTVO.Jednog dana kada su ga vodili na saslusanje nijesu mu vezali ruke a cuvari su ga namerno pustili ispred sebe i on je iskoristio momenat i skocio preko ograde na beton i na mestu ostao mrtav.Morali su da obaveste englesku ambasadu i da sacekaju da dodje covek da se uveri da je izvrsijo samoubistvo.Dr.Vojo Popovic najbolji Drazin prijateljradio je za Englesku sluzbu i pisao je knjigu o Drazi.Popovic je i jedan od osnivaca nove alternative sa Pekicem i Tosicemi izdavali su list nasa rec.Popovic major Kandici moj rodjak Dusan Pavicevic su bili nerazdvojni prijatelji u Salcburgu.Ja sam sa njima proveo skoro deset godina u drustvu i predamnom nijesu imali tajni.Bili su izuzetno intelegentni obrazovani i posteni ljudi.Povremeno je dolazio kod Pavicevica Dusko Popovbili su klasni drugovi i dobri prijatelji.Iz njihovog razgovora sam zakljucio da je Dusko Popov licno od Krcuna saznao za ovo Drazino samoubistvo i da je to bio razlog krcunove likvidacije.
Sve je ovo velika igra oko Mihailovića i ljudi streljanih posle ulaska komunista u Srbiju. Nije tačno da se grob nemože naći zašto nisu nadležni ispitali mesta za koja se sumnja da je general pokopan ( Sajmište,ada,lisiči potok,centralno groblje) Zašto je prošlo osam meseci od zahteva za rehabilitaciju de je bilo jedno ročište. Zar sve to nije dokaz da vlast samo baca prašinu u oči svima nama koji smo zainteresovani da istina o našoj skoroj prošlosti iziđe na svetlost dana. U Beogradu 19.9.2009god. Srpska liberalna stranka
Komentari (15)