Razapet između Manasije i Koporina

D. MATOVIĆ - Z. GOLUBOVIĆ

25. 01. 2007. u 18:13

Sporenja oko moštiju despota Stefana Lazarevića: Marin Brmbolić i Nataša Miladinović-Radmilović kažu da je genetska analiza potvrdila srodstvo sa knezom Lazarom. Nemaju dokaze, kaže Srboljub Živanović. SPC po strani

U OTKRIĆE da su u manastiru Manasija pre nekoliko meseci pronađene mošti despota Stefana Lazarevića (1377-1427), što je potvrdila zvanična nauka, izgleda da jedino još akademik Panslovenske akademije Srboljub Živanović ne veruje. Dok je Sinod Srpske pravoslavne crkve zasada po strani. Da li je Živković postao "neverni Toma", pa osporava najpotpunije genetske analize moštiju iz Manasije, koja potvrđuje da su pronađeni zemni ostaci muškarca koji je bio u prvostepenom srodstvu sa knezom Lazarom, jer na taj način "pada u vodu" njegovo do sada najveće otkriće - da je despot sahranjen u Koporinu?
- Osobe koje tvrde da su u manastiru Manasija pronašle grob i skelet despota Stefana, svoju kampanju nisu potkrepile odgovarajućim i transparentnim dokazima - kaže Živanović za "Novosti". - Došao sam do nalaza po kojima srpski srednjovekovni vladar počiva u manastiru Koporin, a rezultate tog istraživanja prihvatila je SPC. Ne može se na osnovu žitija Konstantina Filozofa, u kojime piše da je despot sahranjen u njegovoj crkvi u Resavi, smatrati da je ta crkva Manasija. Skrenuo sam pažnju arheologu Marinu Brmboliću, rukovodiocu iskopavanja, da u Resavi ima 70 despotovih zadužbina, pa zašto jedna od njih ne bi bila Koporin, gde je upravo on 1977. godine pronašao despotov grob. Odgovorio je da je tada bio mlad i da je sada njegovo mišljenje da je grob u Manasiji.
Na osnovu televizijskih snimaka i fotografija koje su objavljene u novinama iz Manasije, Živanović zaključuje da skelet nikako ne može biti Stefanov, jer ne postoji nijedan znak povrede, ranjavanja, zarastanja rana, dok svi istorijski izvori govore da je despot bio ozbiljno bolestan. On dodaje da je ekspertiza moštiju iz Koporina rađena u jednoj od najpoznatijih svetskih antropoloških i paleontoloških laboratorija u Londonu.
Brmbolić se, međutim, ne slaže sa Živanovićem da je despot Stefan bio ranjen, jer to ne piše ni u jednom istorijskom izvoru. On tvrdi da Živanović bez osnova i neargumentovano "maše" činjenicama, jer do sada nije javno pokazao nijedan ozbiljan materijalni dokaz da je srpski srednjovekovni vladar sahranjen u Koporinu.
- DNK analizom, koju su radili naši najveći stručnjaci iz Instituta za sudsku medicinu, potvrđeno je da je muška osoba, čije mošti počivaju u Manasiji u prvom stepenu srodstva sa carom Lazarom, odnosno da mu je sin - kaže Brbolić. - Nema potrebe raditi analizu gena moštiju iz Koporina, jer sam sto posto siguran da bi rezultati bili negativni.
Brmbolić iznosi niz zanimljivih zapažanja, poput i toga da se Koporin ne nalazi u oblasti Resave, nego Morave. On tvrdi da skelet pronađen u Koporinu nije sačinjen od kostiju istog čoveka. Prilikom iskopavanja grobnice, on je pronašao dve duge kosti, a tek kasnije Živanović je u svojim analizama koristio četiri, koje su, navodno, pronašle monahinje u raskopanoj grobnoj zemlji.
- Čudno je da su monahinje te kosti pronašle u iskopanoj zemlji, a ja se sećam da sam grob zatrpao. Postoji video-zapis u kojem se i Živanović pita da li sve kosti pripadaju jednom čoveku. Šta ga je, u međuvremenu, podstaklo da postane sasvim siguran da jesu, ne znam.
Prilikom istraživanja moštiju iz Manasije, da ne bi došlo do sličnih nedoumica, angažovan je veliki tim stručnjaka iz različitih oblasti. Prvi put u našoj zemlji jedno istraživanje okupilo je naše eminentne stručnjake, pa je pored Brbolića u timu bio i arheolog dr Marko Popović, arhitekti mr Gordana Simić i Dragoljub Todorović, istoričar umetnosti dr Danica Popović, stručnjaci biofizičke antropologije prof. dr Živko Mikić, mr Nataša Miladinović Radmilović i šef DNK laboratorije na Institutu za sudsku medicinu doc. dr Oliver Stojković.
- Telo despota Stefana Lazarevića pronađeno je u naosu manastira - objašnjava Nataša Miladinović-Radmilović. - Bilo je položeno na leđa s rukama prekrštenim na stomaku. Grob je bio pljačkan, o čemu svedoči i položaj nekih kostiju. Zemni ostaci su bili podvrgnuti standardnim antropološkim metodama koje se koriste u Evropi i Americi i molekularno-biološkoj ekspertizi i analizi DNK.
Na ova oprečna mišljenja nadovezale su se i spekulacije da su u manastiru Koporin zabrinuti, jer se tri decenije smatralo da pronađene mošti imaju isceliteljsku moć, pa se boje da će se smanjiti broj onih hodočasnika koji su posećivali ovaj manastir kako bi pronašli svoj duhovni mir, ali i "zacelili svoje rane", makar kakve one bile. S druge strane, ove godine u oktobru se obeležava šest vekova od osnivanja Manasije. Da li je otkrivanje moštiju despota Stefana božji dar u jubilarnoj godini ili nešto drugo?

RATNIKOVE KRHKE KOSTI
PREMA podacima do kojih su došli stručnjaci, srpski despot umro je od bolesti krvnih sudova, jer su pronađeni tragovi na kostima koje može da stvori embolija ili aneurizme krvnih sudova.
Utvrđeno je, ističe Nataša Miladinović-Radmilović, da se neki podaci do kojih su došli u potpunosti poklapaju s istorijskim izvorima i tvrdnjama Konstantina Filozofa. Mošti pripadaju muškarcu visokom 178 centimetara, sa odstupanjem do četiri centimetra, da je imao oko 50 godina, telo nije balsamovano, a na osnovu markera okupacionog stresa, tj. promena koje su određeni delovi tela trpeli u toku života usled neke aktivnosti, zaključili su da je u pitanju konjanik i ratnik. Pronađeno je da je taj muškarac bolovao od osteoartritisa, od anomalije u razvoju skeleta, sakralizacije petog lumbalnog pršljena, poremećaja u zglobljavanju lakatnih zglobova i ručnih i zglobova oba kolena, promene na kostima izazvane poremećajima u cirkulaciji, povreda mekog tkiva na sredini tela desne ramenjače sa zadnje strane, osteomijelitične promene uočene na gornjim okrajcima obe butne kosti sa zadnje strane, na desnoj je primetan trag vertikalnog hirurškog zahvata u visini pet centimetara...

DOKAZI IZ ZUBA I BUTNE KOSTI
BRMBOLIĆ i Miladinovićeva ukazuju na činjenicu da ni Živanović 1983. godine nije bio siguran da su u Koporinu zaista bili sahranjeni zemni ostaci despota Stefana Lazarevića. Oni se pozivaju na njegove tekstove objavljene u knjizi "Antropologija i paleopatologija 2", koja je prošle godine objavljena u izdavačkoj kući "Pešić i sinovi". U njima, Živanović, između ostalog navodi:
"Protiv pretpostavke da se radi o ostacima despota Stefana Lazarevića u grobnici u Koporinu govore sledeće pretpostavke:
Skelet nije nađen u manastiru Manasiji, gde se smatralo da je sahranjen despot Stefan.
Uz skelet nisu nađeni ostaci svečanog odela ili nakita, ali se zna da je iskopavanje vršeno veoma grubo, da mnogi nalazi nisu zapaženi, iako su postojali slepljeni uz kosti i zemlja izvađena iz groba nije prosejavana, pa je verovatno dosta materijala uništeno."
- Tada nije bio siguran, a sada je posle svih naših analiza, uključujući i tačnost koja je dobijena upoređivanjem uzoraka zuba despota Stefana Lazarevića i uzorka leve butne kosti kneza Lazara (iz Ravanice) sa sigurnošću od 99,93 odsto genetskom analizom kojom je potvrđeno srodstvo prvog stepena, apsolutno siguran da mi nismo u pravu - zaključuje naša sagovornica.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Komentator

26.01.2007. 08:01

Bilo bi interesantno da se urade genetska ispitivanja na zemnim ostacim Cara Dušana. Tako bi se znalo definitivno da li je ga je neko otrovao.

Akademik Profesor Srboljub Zivanovic

29.01.2007. 16:04

Sv.despot Stefan se nalazi u Koporinu, a u Manasiji je Vuk Lazarevic mladji sin Sv.kneza Lazara aposto steme u vasem clanku vise puta pomenuli i cak nazvali "nevernim Tomom molim vas da u jednom od sledecih clanaka objasnite citaocimatacno o cemu se radi. Poznato je da je grob Sv.despota srpskog Stefana Lazarevica nadjen u manastiru koporinu pre vise decenija. Njegove mosti su smestene u civot koji se tamo cuva. Detaljna analiza mostiju, svestrana i sveobuhvatna koja je trajala 6 godina i vrsena je javno pred kamerama RTS u Koporinu i u Londonu, kao i u laboratorijalma u Beogradu jasno je pokazala da te mosti pripadaju Sv.despotu Stefanu. Ja kao strucnjak koji je pregledao mosti i utvrdjivao cinjenice, koje su javno prikazane nisam mogao da proglasim Sv.despota Stefana za svetitelja. Prema recima Nj.Pr.Atanasija Jeftica, episkopa, izrecenih u emisiji RTS, jedino Gospod moze nekoga da prihvati za svetitelja. Sam narod, gajenjem kulta, vekovnim postovanjem, molitvama, iblagodetima iscelenja i pokajanja priznaje svetitelja, moli mu se i preko njega moli Gospoda, a Crkva potom, nekada i mnog90 vekova docnije uvrstava ime svetitelja u kalendar i odredjuje dan u koji ce se slaviti ime njegovo. Tako je bilo i sa Sv.despotom Stefanom kji je poceo da se proslavlja prvo u Ruskoj crkvi, pa potom i u nasoj. Pravoslavna crkva po sojim kanonima nemoze nikoga da proglasi za svetitelja, za razliku od Katolicke crkve. Cinjenice do kojih sam dosao pomogle su pokojnom patrijarhu Germanu, sadasnjem patrijarhu Nj.Sv.Pavlu, pokojnom episkopu Branicevskom i bratstvu manastira Hilandara da shvate da se mosti Sv.despota Stefana nalaze u Koporinu. Nedavno je grupa arheologa pronasla jedan grob u manastiru Manasija u kome je nadjen skelet jedne muske osobe. U svome entuzijazmu, a verovatno i u zelji da naprave senzaciju tvrdili su da su pronasli grob Sv.despota Stefana. Uzeli su uzorke sa mostiju Sv.kneza Lazara i sa tog skeleta i poslali ih na DNK analizu u Institut za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Analiza je pokazala da se radi o bliskom srodniku Sv.kneza Lazara. Time je reseno pitanje groba Vuka Lazarevica sina Sv.kneza Lazara. Zna se da je Vuk Lazarevic pogubljen 1410 godine kada ga je zarobio Musa, brat Sulejmana na cijioj se strani Vuk borio. Sahranjen je u jednom lugu pored Plovdiva. Sv.despot Stefan koji je jako voleo brata iako se sa njime nije slagao, iako ga je i korio i grdio, tesko je podneo njegovu smrt. Posto se Sv.despot Stefan borio na strani Muse, poslao mu je svoga izaslanika Aidina na razgovor. Tom prilikom Aidin je izvadio zemne ostatke Vuka Lazarevica i preneo ih u Srbiju. Sv.despot koji je u svojoj ljubavi prema mladjem bratu napisao delo "Slovo ljubve" dao je da se njegov brat sahrani u manatiru Manasiji. To su istorijske cinjenice, poznate u istorijskoj literaturi i objavljene u knjigama. U Istambulu i u Dubrovniku se cuvaju dokumenta, a mozda ih ima na Svetoj Gori. Arheolozi koji su nasli grob u Manasiji zasnivaju svoje nalaze na jednoj jedinoj recenizi iz Zitija Konstantina filozofa u kojoj se kaze da je Sv.despot sahranjen u svojoj crkvi u Resavi. Manasija se ne spominje, a crkava u Resavi koje je on podigao ima vise. Pri tome ne navode da je Konstantin pisao Zitije vise godina posle smrti Sv.despota Stefana i to u Grckoj, po secanju. To zitije je izgubljeno, a postoje samo prepisi iz popznijih vekova. Dva takva prepisa objavio je Vatroslav Jagic l975 godine u Glasniku Srpskog ucenog Drustva. Svi komentatori se slazu da je Zitije izvanredno knjizevno delo, ali da vrvi od istorijskih netacnosti, suprotnih tvrdjenja, nedorecenosti ili prosto receno gresaka. Poznato mi je da se ove godine priprema proslava 600 godisnjice od osnivanja manastira Manasije. Lepo bi zvicalo da moze da se kaze da se bas u tome manastiru nalazi grob Sv.deespota Stefana. Medjutim ci njenice govore drugacije. Nije dobro sto arheolozi koji rade u Manasiji i njihovr koege u Zavodu za zastitu spomenika Srbije tvrde da su napravili veliko otkrice pre nego sto poseduju vidne dokaze. Narocito je lose sto kriju od javnosti svoje nalaze, pa niko nemoze da ih proveri. U medjuvremenu idu po raznim mestima i propagiraju svoje misljenje koje se ne zasniva na ci njenicama, pa cak vrse pritisak i na Crkvu da prizna njihove pretpostavke. Antropolosku analizu su vrsile takodje osobe koje su po struci arheolozi i koje nemaju nuikakvo antropoloski, biolosko ili medicinsko obrazovanje. I takve osobe mogu da uoce pojedine znake, ali posto to nisu u stanju da prikazu i razumeju oni kriju nadjeni skelet da niko ne bi mogao da ospori njihovo tvrdjenje. a zaboravljaju da isto tako neko moze i da potvrdi njihovo0 misljenje. Ne zeleci da budem "neverni Toma" ja se samo zalazem za pravilno i potpune istrazivanje, javno prikazivanje nadjenih ci njenica i strucnu potvrdu. Na srecu sada postoji referentna antropoloska laboratorija na Medicinskom fakultetu u Beogradu koja je u stanju da pomogne onima koji su radili antropolsku analizu, kao i arheolozima u resavanju problema. Oni ce to rado uciniti, kao sto je to uradio i Institut za sudsku medicinu prilikom vrsenja DNK analize. Dobro bi bilo da se stampa i ostala medija uzdrze od senzacionalnog prikazivanja "nalaza" pre nego sto se prikupe sve relevantne cinjenice. Sa postovanjem S.Zivanovic