Zlatni ljiljan za masakre (4)
05. 07. 2006. u 18:04
Koje je sve zločine Haški tribunal oprostio Naseru Oriću - Smrt dečaka Slobodana Stojanovića pokazala koliko se mrzelo sve što je srpsko. Većina žrtava je pre likvidacije unakažena. Za "podvige" Orić nagrađen "zlatnim ljiljanom" - najvećim odlikovanjem za vo
SRPSKI zaseoci ili područja uglavnom muslimanskih sela zvorničke opštine, opkolile su u toku noći lokalne muslimanske oružane formacije - pripadnici Armije BiH i osvojili 6. novembra 1992. Najviše su stradala sela Gornja i Donja Kamenica. Zarobljeni su mnogi Srbi, branioci ovih zaselaka i članovi njihovih porodica.
Ne zna se pouzdano koliko je ljudi tada ubijeno. Prepostavke se kreću od 109 do preko 250. Vojska Republike Srpske vratila se na ovaj teren i oslobodila Kamenicu 16. februara 1993. Još od tada se traga za nestalima.
Aktivnosti na iskopavanju grobnica počele su istog dana, nastavile se 15. marta iste godine i narednih nekoliko meseci. U sedam zajedničkih grobnica, uglavnom na lokalitetima Glođansko brdo, Kozjak, Trešnjica, Maskalića potok, i Široki put, pronađena su tela više desetina žrtava. Mnoge od njih bile su ukopane u obližnjim šumama. Tela su im bila u stanju raspadanja.
ODSECALI GLAVE
SVI nisu mogli da budu identifikovani. Stručnjaci tvrde da tek kada budu pronađene još neotkrivene grobnice, dobiće se konačni rezultati ovog srpskog stradanja početkom novembra 1992. Za sada su poznate 53 žrtve.
Tim stručnjaka sudske medicine koji je predovdio poznati patolog dr Zoran Stanković sa VMA, prilikom ekshumacije i identifikacije pokojnika, utvrdio je da su bezmalo sve žrtve, prethodno mučene i ubijene na veoma svirep način. O masakru su svedočila izmasakrirana tela i tela bez glave, ili pojedinih udova, ekseri i gvozdene šipke u lobanjama i grudima, lanci na zglobovima nogu i ruku, lobanje razbijene tupim predmetima, odsečene mošnice, spaljeni delovi tela. Samo tri otkopane žrtve ubijene su iz vatrenog oružja.
Sa obdukcionim brojem Z - 18 sahranjen je jedan od njih, Triša Mihajlović. NA njemu je pronađena siva vojna bluza, košulja, pantalone, dugačke gaće, džemper, čarape. Obuću nije imao. Niti dokumenta ili neke lične stvari.
- Oko vrata je imao plastificiranu omču - svedoči za "Novosti" dr Stanković. - Na vratu je ostao trag od njenog stezanja. Obe noge u predelu skočnih zglobova bile su mu čvrsto vezane žicom, kao i leva podlaktica koja je bila privezana crnom žicom dugačkom oko metar i po. Drugi kraj je bio obavijen i vezan za donju nadlakticu. Iako je telo bilo u stanju odmakle truleži, sa velikom verovatnoćom mogu da kažem da je smrt bila nasilna.
Poznati patolog je na njegovoj glavi mogao da konstatuje i razorenje i oštećenje velikog mozga, prelome lica, i tragove zadavljenja.
SVUDA RANE
SMRT dečaka Slobodana Stojanovića pokazala je koliko se mrzelo sve srpsko. Kada je imao samo 12 godina, njegovo telo je pronađeno bez odeće. Oko pojasa je imao obavijen samo teget radnički mantil sa oznakom "Primorje".
- Velika je verovatnoća da je smrt nastupila usled razaranja i oštećenja velikog mozga - veli naš sagovornik. - Konstantovali smo i ranu na levoj polovini čela, ulazni otvor, prostreline nanete projektilom iz neposredne blizine. Imao je i rane na telu, trbuhu, sekotine...
Za ove "podvige" Naser Orić je sa još devetoricom od velikog broja svojih saučesnika, Ukazom predsednika Predsedništva BiH Alije Izetbegovića, nagrađen "zlatnim ljiljanom" - najvećim odlikovanjem za vojne zasluge Republike BiH .
Prema kazivanjima malobrojnih preživelih, odgovorni za zločine su Naser Orić, Šaban Redić, Muhamed Čikarić i Senad Salkić. Neposredni izvršioci bili su, između ostalih, Veiz Bijelić, njegov sin Zoran Bijelić, Muhamed Redžić, Abdurahman (Mustafe) Redžić, Alija (Mustafe) Redžić, Aljo Redžić, Muhamed Rizić, Muhidin Rizlić, i još dvadeset muslimanskih bojovnika regrutovanih iz okolnih sela.
Sva srpska imovina u zaseocima Kamenice opljačkana je i do temelja uništena.
ODOH JA PO LESI
SLOBODAN Stojanović je pronađen sa šest izbijenih zuba gornje vilice i sa razrezanim trbuhom u obliku krsta. Iako se stalno ponavlja da ga je ubila mesna Albanka Elfete Veseli koja je pripadala formacijama Nasera Orića, ona nikada nije odgovarala.
Videći da ne ide na dobro, Slobodan je sa roditeljima u četvrtak, 4. juna 1992. godine, krišom otišao kod kuma u seoce Dženarike na obali Drine.Tek što su stigli, rekao je ocu:"Tata, ostade nam Lesi na lancu. Odoh po kera."
Bio je to poslednji put da su ga roditelji videli živog.
ZVORNIK
U SVIM pravosudnim predmetima do sada, domaćim ili Haškog tribunala, zvornička opština se pominje kao mesto gde su najstrašnije zlostaljvani i ubijani muslimani. Posebno se izdvajaju dom kulture u Čelopeku, poljoprivredno dobro Ekonomija...
Ni u jednom od njih, međutim, nisu zabeležena stradanja srpskog stanovništva.
SVEĆE
RODBINA ubijenih Srba na području srebreničkih i bratunačkih sela Zagoni, Zalazje, Biljača i Krnjići u sredu je obilaskom groblja i paljenjem sveća obeležila 14 godina od stradanja 32 srpska civila, koje su u ovim selima ubili pripadnici muslimanskih jedinica iz Strebrenice pod komandom Nasera Orića. Sve kuće su opljačkane, razorene i zapaljene.
MIODRAG POPOV: "SUZE SU ISTE VERE"
VOZAČI KAMIONA
MUČKI UBIJENITO je velika raskrsnica drinskih puteva. Kada se krene iz Zvornika, ka Bratuncu, neko vreme se prati Drina koja sa leve strane teče nizvodno. Zatim put vodi desno, ostavlja reku i ulazi međ planine. Tako se putuje par kilometara, a potom stiže u prelepu dolinu. Konji se ne mogu videti, ali prostrano polje se baškari između dva brda. Pitoma priroda, donedavno i ljudi. Liči na Švajcarsku, tvrde oni koji su u toj zemlji radili. Reklo bi se bogato mesto, njima su trvenja najmanje potrebna. Sa desne strane, dvadesetak metara od puta, lepe, nove kuće. Uvek se puno veša suši po terasama, i po tome se vidi da tu žive mnogočlane porodice. U centru sela, neposredno kraj puta, velika džamija koja para nebo i visinom dominira. Kroz Konjević Polje vodi magistralni pravac ka Sarajevu. Na kraju sela je raskrsnica i ona deli put, levo ka Kravici, desno u Miliće, Vlasenicu, Sokolac i Sarajevo.
Upravo tim putem se iz Zvornika ka svom odredištu, rudniku boksita u Miliće, vraćala kolona kamiona nakon isporuke rude. U ovom selu postavljena je zaseda i iznenada su napadnuti. Ubijeno je svih pet vozača kamiona rudnika. O tom događaju govorio je mnogo kasnije jedan od zarobljenih muslimanskih vojnika, neki "Skejo", Mirsad Sulejmanović. Ispričao je da su u tom napadu učestvovale dve grupe boraca iz okolnih sela. Znali su kada će kamion naići, postavili su zasedu i sve ih pobili, izmasakrirali i bacili kraj puta.
Sandići, 29. maj 1992. - Meštani Muslimani u ovom selu podižu barikadu i zaustavljaju saobraćajna vozila ka Sarajevu. Odmah ka tom mestu kreće policijska patrola iz Bratunca da vidi šta se dešava i ukloni prepreke sa puta i uspostavi saobraćaj. Upravo na toj deonici postavljena je zaseda i pucaju na policiju. Ubijen je načelnik policijske stanice Bratunca Milutin Milošević i još devet lica.
U nekim stranim medijima nakon tog zločina pojavila se vest da su načelnika policije Miloševića u stvari ubili Srbi zato što je, navodno, branio Muslimane. U selu Sandići, tu na livadi gde je izvršen masakr, i on je zakopan sa ostalima. Tek nakon deset meseci Muslimani su dozvolili da se preuzmu njihova tela i da ih porodice sahrane u svom mestu, kako dolikuje.
Oparci, 1. jun 1992. - Ubijeno je šest Srba, popaljene su sve dvadeset dve srpske kuće. Preživeli svedoci pričaju da su to uradile njihove komšije iz susednih sela. Kod prvih kuća ležala su beživotna tela Živojina i Dikosave Petrović. On je pogođen iz puške u grudi i lice, a ona preklana.
Zlo sa pečatom Srebrenice se zahuktava. Zločini su sve češći i sve grozniji.
Loznica, 4. jun 1992. - Grupa meštana iz susednog sela Pirića, na livadi ispred sela Loznica, nešto posle 15 časova napala je Srećka Milovanovića i njegovu ženu Jovanu dok su čuvali ovce. Uhvatili su ih i izboli nožem. Kada su stigli srpski vojnici, Jovana je još davala znake života, i nedugo zatim je izdahnula. Srećka je kraj potoka u trnju predveče pronašao njegov brat Stanoje. Video je veliku ranu na vratu ispod levog uha, kao i ranu na grudima. Obe su bile nanete nožem. Snaja Jovana imala je više rana u predelu stomaka i grudi. Dok su ih uveče sahranjivali, Muslimani iz susednog sela Poloznika pucali su po groblju, pa su pod vatrom na brzinu zagrnuli grobove, a kasnije, u toku noći, dovršili zakopavanje.
Rupovo Brdo, 10. jun 1992. - Srpsko selo gde je od 116 žitelja bilo samo 8 Muslimana. Rano izjutra, nešto pre pet sati, napdanuti su sa četiri strane. Bilo je između 150 i 250 napadača. Od 5 ujutru do 15 sati selo je branilo samo desetak meštana koji su ostali u svojim kućama. Nisu mogli izdržati napade, jer njih je bilo neuporedivo više. Petoro Srba je ubijeno, a spaljeno 37 kuća. Vojislav Milinković je ubijen pred kućom, a njegova supruga Mirjana na kućnom pragu. Potom su uneseni u kuću i spaljeni.
Bili_piton
05.07.2006. 23:56
Samo tako nastavite ,branimo se samo istinom i samo istinom jer je to jedini nacin ,sve zlocine za koje se ima dokaz na videlo i sva imena izvrsitelja za koje se pouzdano zna hiljadama puta iznositi u javnost da ih buduca pokoljenja zapamte ,a sto se tice onih *urvetina njih se ne treba te bojati jer ovaj put su nam na vrh one stvari i nece biti dobro ako se pojave u bilo kojim novinama ili televizijama,toliko od mene i samo tako nastavite pa makar i raspirivali mrznju kako oni rekose ako je istina raspirivanje onda smo svi mi duzni da je raspirujemo!!!
Mnogi ce reci da proslost treba ostaviti vise iza nas, i krenuti dalje... Ja upravo mislim suprotno. Posto smo medijski rat totalno izgubili, pa ispada da su se Srbi cak i izmedju sebe ubijali, sada je sansa da istina izadje na vidjelo i da se malo bolje prikazu cinjenice i posljedice dogadjaja iz ranih `90tih. Sada mnogima postaje sve jasnije zbog cega je muslimane stigla Srebrenica `95. Pohvala vecernjem listu, sto ipak ti srpski mucenici nisu zaboravljeni, a o tom kopiletu Oricu i ostaloj bandi treba jos vise da se sazna. Istina kad tad ispliva. Neka dobro razmisle da li ce ikada doci i prosetati mirno Rep. Srpskom. Njegovim slavljenjem balije same sebi skacu u stomak, jer samo jos dodatno uvjeravaju srpski narod da sa balijama nece i ne moze biti zajednickog zivota. Ovo sada, nadam se je samo trenutno stanje stvari sto se RS tice, a samo od srpskog naroda zavisi da li ce uspjeti da se odupre svim pritiscima i odrzi na tim prostorima. Trajni mir bice kad se Srpska odvoji od te umjetne tvorevine, pa neka uzivaju u medjusebnoj "ljubavi" sa Hrvatima. Vec vise puta ponavljam da nas je skupo kostalo "bratstvo i jedinstvo" vec po drugi put u ovome vijeku. Pa ako se jos nismo opametili onda izvinite nista bolje ni ne zasluzujemo. Jos jednom, svaka cast vecernji. Vi jos niste podlegli ucjenama i pritiscima da se ne pisu ovakve stvari "posto nije red" da se pise tako o muslimanima, "jedinim nevinim zrtvama" u tom sumanutom ratu gdje su "srbo-cetnicki agresori" krivi za sve odreda, pa naravno i za mrtve Srbe. Dobro je jos da ima nekoga ko to pise, jer ako presutimo lazima, bicemo zapamceni kao zaista neki agresori koji su bezobzirno napali drugu zemlju, a ne kao narod koji je branio i ginuo na svojim ognjistma i kucnim pragovima.
Nacisticka-Gobelsova politika kaze : Tri puta ponovljena laz ,cetvrti put postaje istina." Pa zasto nebi ostali dosljedni te politike koju provlacite kroz vasu historiju .
zao mi je svih zrtava! Srebrenica 8000 i jos ih nalazimo! jos malo pa glasanje suda u hagu za genocid nad boshnjachkim narodom u bih u nasu korist. nadam se da cete ga prihvatiti kako treba a to je da se poklopite vise sa vasim tvrdnjama da smo i mi krivci! 99% zrtava je boshnjachko a 1% vashe. pa recite mi ko je lud ovdje? dosta vise prebiranja po nasim ranama. prihvatite krivicu i odgajajte djecu da ne kolju kad se ne slazu s nekim u vezi neceg nego na miran nacin da se dogovore. kako god okrenes niko od vas me nece razumjeti! al moram napisati sta mislim i znam. NADAM SE da cete se vise okrenuti SAMO SEBI. Kanite se BIH, tamo vam nije mjesto, tj onim koji hoce da MI je djele!
<strasno i sa jedne i sa druge strane.
Komentari (13)