Dželat bez kazne
25. 02. 2006. u 19:13
Na ubicu mog sina prstom su prvi uprli muslimani. Rekli su da je to učinila Elfete Veseli, ćerka šumara Rahmana iz Vlasenice. Sva policija u Bosni to zna, znaju međunarodne misije i strani novinari, ali niko ne zna gde je ubica. I svi kažu da je Elfete ži
Tačno toliko njegov ubica Elfete Veseli, Albanka iz Vlasenice, živi na slobodi, daleko od pravde, koja nema nameru da je traži. Elfete je imala 32. godine kad je masakrirala ovog dečaka koji je pokušaj da spase svoga psa platio svojom glavom. Njegova topla, dečja duša, znala je samo za vernost, ljubav i odanost. Veću i od one koju pas ima prema svom gospodaru.
Slobodanove roditelje, oca Iliju i majku Desanku dugo je mučilo pitanje: Ko bi mogao da ubije njihovo dete? Godinu dana nisu znali odgovor, a onda, kada su ga dobili, pred njih se postavilo još teže pitanje: Kako je neko mogao tako brutalno da izmrcvari dečakovo telo, da ga unakazi i osakati? Čiji je monstruozni um mogao da uživa odsecajući dečakove ruke, prste na nogama, otvarajući njegove grudi i vadeći mu oči.
"TATA, ODOH PO KERA"
- ETO, prošle su tolike godine, a ja ni danas ne mogu to da shvatim - kaže Ilija Stojanović.
On, supruga Desa, sin Slobodan i ćerka Slađana, živeli su u selu Donja Kamenica kod Zvornika, gde su Bošnjaci bili u ogromnoj većini.
- Danima i noćima kovali smo plan kako da pobegnemo, jer smo videli šta se sprema Srbima. Bio je četvrtak, 4. jun 1992, kad smo u zoru ugrabili priliku i nekako se krišom izvukli. Poveli smo samo četiri-pet koza i utočište našli u zaseoku Dženarike, kod kuma Zorana Miloševića. To mesto je na obali Drine. Tek što smo stigli, Slobodan mi reče: "Tata, ostade nam Lesi na lancu. Odoh ja po kera!"
Slobodanov ljubimac ostao je u Kamenici. Bio je vezan za svoju kućicu.
- Slobodan ga je bezmerno voleo. Čim iz škole dođe vodio ga je u šetnju. Pazio ga, hranio i kupao - priča otac Ilija. - Rastanak nikako nije mogao da preboli. Niti je jeo, ni spavao. Stalno je govorio: "Samo da Lesi ne padne zlotvorima u šake". Poslednji put video sam sina kako odlazi gore, u brda, trčeći prema svom ljubimcu.
Bol za ubijenim sinom gotovo je skamenio njegovu majku Desanku:
- Kamo sreće da mi je umro kad je imao tri meseca - to je jedino što nam je mogla da kaže. Ništa više. U pravdu je, inače, odavno prestala da veruje, jer je nema.
- Danima smo molili bivše komšije da nam vrate dete - priča otac Ilija. - Naša vlast i vojska nudile su razmenu. Jednom smo šest njihovih zarobljenika dali za tri naša mrtva. Ali mom sinu ni traga, ni glasa. A onda, jednog dana su me pozvali da dođem u Vatrogasni dom u Zvorniku da prepoznam sina. Dobro pamtim taj datum - 16. jun 1993.
ĆERKA ŠUMARA RAHMANA
DOK opisuje taj trenutak Ilija pokretima ruku na svome telu pokazuje šta su uradili njegovom sinu:
- Ruke do lakata odsečene. Na stopalima nema prstiju. Uši odsečene. Na grudima četvrtast otvor nožem načinjen, koža i meso oguljeni. Na lobanji - trag metka od jedne do druge slepoočnice. Moj Slobodan!
Nije bilo sumnje. Ekshumaciju i patološku analizu uradio je dr Zoran Stanković. Slobodanovo telo pronađeno je u zajedničkoj grobnici, u Brajićima, sa telima petorice odraslih ljudi. Teška, bosanska zemlja više nije mogla da skriva strašnu istinu, ni nedužno dečakovo telo u svojim nedrima.
- Na dželata i ubicu mog sina prvi su prstom uprli muslimani - kaže Ilija. - Rekli su da je to učinila Elfete Veseli, ćerka šumara Rahmana iz Vlasenice. Sva policija u Bosni to zna, sve međunarodne misije, strani novinari koji su dolazili kod mene, samo niko ne zna gde je ubica! I svi kažu da je Elfete Veseli živa. A poslednji njen trag vodi u Italiju. Pa, gde je? Moj sin je pod zemljom, a ona svakako nije propala u zemlju.
I, više od toga, Iliju muči pitanje: Šta to zločince održava u životu, šta im omogućava da žive sa zlodelom u sebi, šta ih čini toliko hladnokrvnim kad im se sudi i izriče kazna? Da li ih kasnije, na robiji, u životu izvan normalnog sveta, drži ljubav prema životu?
Teško. Pre će biti da je to strah od smrti. Od odlaska pod zemlju. Među svoje žrtve.
SPOMENIK DEČAKU
DA li je Slobodan uspeo bar da vidi svoga psa pre nego što je uhvaćen, mučen i ubijen? Ni na ovo pitanje roditelji nemaju odgovor. Stojanovići danas imaju drugog psa - Garu, koji čuva njihovu kuću na obali Zvorničkog jezera.
- Dečaku i njegovom psu podići ćemo spomenik - kaže Mile Vukadinović, predsednik boračke organizacije Zvornika. - Dok je sveta i veka, oni ne smeju da budu zaboravljeni.
lids
25.02.2006. 22:06
Samo se nadam da je ta zivotinja od zene jos ziva.A za sve drugo ce se postarati ako ne bog ,onda Arapi sa kojima je najverovatnije zavrsila. Spavaj sa andjelima,andjelu.!
Gdje su sada one nevladine organizacije koje tako zdusno prebrojase srebrenicke zrtve, gde su oni silni demokrati koji nas danima zasipaju prljavstinama i lazima kako samo Srbi ne priznaju svoja nedela , evo vam gospodo pa nadjite ubicu i nalogodavce neduznog decaka ,ako ne mozete nemojte vise da nam .erete vec pustite one koje najvise prozivate da to rese a verujte znacemo to ,i neka ne misle dusmani da ce ovo nekaznjeno proci,i osveta nasa crvena ce biti!!!
Imamo li sudstvo i policiju? Zar ne moze za tom zenom da se raspise internacionalna poternica? Ima ime i prezime, nije dugme...valja je naci.
Као што "Забрањено пушење" каже: "...сад се види сад се враћа с ким смо хтјели да будемо браћа..."! Нека нам Бог да снаге да ту грешку никад више не поновимо. Нека му је лака земља!
Strasna i jeziva sudbina ovog nestrecnog djecaka. i sam se pitam dali ova proklete zena ima sopstveno dijete. dali je ono podsjeca na zlocin koji je pocinila. Pokoj mu maloj i nevinoj djecjoj dusi. Novosti? Sta reci? Trovaci i raspirivaci zla i zlocina. Radite taj prljavi posao predano od kada ste se uhljebili na Slobovim jaslima.Ponavljam, prica je jeziva da jezivija ne moze biti,ali "postene i korektne " Novosti dali ste ikada objavili i jednu slicnu pricu sa suprotne strane, ako ste ikad uradili molim za oprost. A, ako nijeste predlazem vam da pronadjete roditelje djecaka Safeta Deleuta iz Miljevine i ispricate pricu o njemu i njegovom ucitelju, koji je svog djaka ztivog pekao u rerni sporeta. Ili mozda na desetine tuznih sarajevskih prica, gdje su "hrabri" srpski mudzahedini, snajperisti, ubijali te male "vojnike", dok su u svojin dvoristima bili "prijetnja" "hrabrim" , srpskim, "junacima"na linijama oko Sarajeva, igrajuci fudbal ili odlazeci po vodu koju im je srpski rezim (Milosevic, Karadzic, Mladic i dr.)uskracivao, samo za to sto su "turci". Smognite snage, ako ste uopste ljudi i objavite ovaj tekst, radi svih djecaka i djevojcica koji su bezocno ubijani od svojih dzelata. I bosnjacke majke placi isto kao i srpske, hrvatske , albanske i sve druge. Suze svih majki su iste. Suocavajte sve dzelate sa istinom na svim stranama ma koliko ona (istina) bila bolna. Suocite i svoje prljavo pisanje sa stvarnoscu, ako zelite biti posteni i odgovorni pred citaocima. Da vidimo koliko ste hrabri i posteni?
Komentari (25)