Krvnik, a na slobodi

Za vreme i rata i u posleratnom periodu u Gospiću i okolini pobio sam više Srba i srušio njihovih kuća, nego što imam na glavi dlake. Iako ovakvu izjavu i još niz priznanja konkretnih zločina, poseduje hrvatsko pravosuđe. Ivica Rožić, pripadnik hrvatske vojske i policije u vreme rata, a sada penzioner sa ovlaštenom penzijom, slobodo šeta centrom Like gde su Srbi pre rata činili većinu a danas ih ima samo dva odsto. Rožić je pravosnažnim presudama oslobođen za likvidaciju na suđenjima u Rijeci i Zagrebu.
Objavljujući autentične dokumente hrvatskog MUP-a, splitski “Feral tribjun” još jednom podseća na stravične zločine, koji su nad Srbima počinjeni krajem 1991. godine, ali i po završetku ratnih sukoba 1995. i 1996. godine.
U “operativnom izvještaju2, koje je na osnovu iskaza Ivice Rožića, poznatijeg u Lici kao “Bijeli Vuk”, napisao kriminalistički policajac Stipe Novaković detaljno se opisuju ubistva Srba na početku i posle rata u Gospići i drugim delovima Like. Tako je u Srednjoj Gori, Rožić postavio posle rata bombu u stog sena koja je usmrtila Dušana Matijevića. U Svračkovom Selu na ulazu u pravoslavna groblja postavio je dve bombe od kojih su stradala dvojica Srba. U Buniću u Lici “Bijeli Vuk” je svoj krvavi trag ostavio u polju gde su dvoje Srba nastradali od bombe postavljene u njivi koju su unesrećeni, po povratku u Liku, orali. Stradali su još dvojica Srba sa prezimenom Glumac i to jedan od bombe koju je Rožić postavio u đubranik, a drugi od bombe u stogu sena.
Rožić je priznao i da je 1995. godine srušio nadgrobni spomenik Jove Lemajića u Smiljanu, gde je rođen Nikola Tesla. Rožić je ispod nadgrobne ploče stavio bombu, bez zatvarača, u nameri da ubije i Jovinu suprugu “jer mu je ona prigovarala što je ubio njenog muža 1991. godine”. U selu Mogoriću Rožić - je primetio da Srbi izvoze đubar na njive pa je u đubranik stavio bombu od koje su oni stradali, a sve zbog toga što su “bili veseli dok su kao povratnici obrađivali zapuštena polja”. U tom mestu on je sudelovao i ubistvu “penzionisanog generala JNA Mišćevića”. U Jošanima je na livadi gde je jedan Srbin čuvao ovce, u drveni panj postavio pivsku flašu sa bombom od koje je ovaj poginuo. Razlog je, kako kaže ovaj zločinac, to što mu je Srbin odbio prodati jagnje i što ih je nesretni čobanin “gledao sa visoka”.
Mržnju prema Srbima, Rožić objašnjava potrebom da ih što manje ostane u Lici. Pored Tuđmana, njemu je “učitelj” u planu etničkog čišćenja Srba bio i ministar odbrane Gojko Šušak.
- Na sastanku u Gospiću uoči akcije “Medački džep” 1993. godine Šušak nam je rekao da bi bilo dobro da Srba na prostoru Like ima što manje - svedočio je Rožić u svojoj ispovesti policajcu Novakoviću.
Posebno je monstuozno svedočenje Rožića koje je snimio jedan pripadnik Protuobaveštajne agencije, pre četiri godine. Na pitanje da li mu je bilo žao “muža od Ivanke” kojeg je ubio u Gospiću ovaj monstrum kaže - Nije meni žao nijednog Srbina”. On je detaljno opisao kako je ubijen Srbin Pantelić koji je radio u Meteorološkoj stanici u Gospiću, i nastavlja:
- NJega ubili, a ostala žena i kćer. I odvedem ja majku i kćerku i ubijem ih na plantaži. Mala imala 17... 18 godina”.
Pravosnažnim presudama Ivica Rožić je oslobođen optužbe za likvidaciju Srba na suđenjima u Rijeci i Zagrebu. Dok njegov advokat traži odštetu “na ime duševne boli”, državni tužilac je, posle objavljivanja novih dokaza Rožićevih zločina ponovo u prilici da zadovolji pravdu i podigne novu optužnicu. To, posle svega, očekuje rodbina više od 150 Srba koji su ubijeni u Gospiću i okolini od 1991. do 1996. godine.

UBICA
ROŽIĆ je detaljno opisivao kako je ubio suprugu gospićkog tužioca Đorđa Kalanja i velik broj Srba na Lipovoj Glavi 1991. posebno je stravična priča o ubistvu Srbina, sa prezimenom Dubajić.
- Ja ga stavim u gepek, otraga vojnog auta. Razbijem mu glavu. On krklja otraga i odupire se nogom. Istovarim ga, operem auto, znaš di, tamo se ide za Rizvanušu, u okuci, sve bilo krvavo...

PRESUDE
NA suđenju u Rijeci, gde je Rožić oslobođen optužbi “zbog nedostatka dokaza”, za zločine u Gospiću 1991. godine na 12 i 14 godina, osuđeni su general Mirko Norac i Tihomir Orešković.
Dok izdržava kaznu u Lepoglavi, Norac očekuje i optužnicu iz Haga za ubistvo 100 Srba u Medačkom džepu u Lici 1993. godine. Posle najnovijih dokumenata objavljenih u “Feralu” veliko je pitanje da li će Hag prepustiti slučaj Norac Zagrebu koji se do danas oglušio i o stravične zločine Ivice Rožića nad Srbima u Lici.