Još važi ugovor Kraljevine Srbije
09. 06. 2003. u 19:41
0
Na pomenuti sporazum nedavno su se pozvali Slovenci, računajući na činjenicu da je taj akt važio i u vreme Kraljevine SHS, pa sve do raspada Jugoslavije.
- Skupštine dve države SAD i Srbije - koje su ratifikovale sporazum nikada ga nisu poništile. Profesor Živojinović smatra da je veoma moguće da je inicijator potpisivanja tog sporazuma bio Međunarodni sud pravde u Hagu, koji je tada već postojao nekoliko decenija - kaže Živojinović. - Srbija tada nije imala poslanika u Vašingtonu, a Amerikanci su ovde imali nekog svog poslanika, koji je više boravio u Budimpešti, Bukureštu, Sofiji i Atini, nego u Beogradu, pa je teško verovati da je ideja tu rođena. Ona je verovatno potekla iz Haga.
Sporazum je, možda, dobio na snazi nakon 1945. kada je vlada NRJ od Amerike tražila veliki broj svojih državljanja, političkih protivnika. To je bila era hladnog rata, i Amerikanci nisu bili voljni da ispunjavaju zahteve, a ni tadašnja vlast izgleda nije na tome previše insistirala. Posle toga se retko ko prisećao tog zakona.
- Nisam čuo da se na njega neko pozivao. On je izvučen iz neke debele prašine. Pao je na pamet Slovencima, koji su ga aktivirali i tako bar na neko vreme odložili našu odluku - potpisati američki zahtev ili ne - kaže prof. Živojinović.
STARI UGOVORI
- I PRE nego što je priznata na Berlinskom kongersu kao nezavisna kraljevina, Srbija je imala vrlo bliske kontakte sa SAD - kaže profesor međunarodnog prava Smilja Avramov. - Već 1891. zaključila je prvi trgovinski ugovor sa Amerikom koji je bio na snazi sve do raspada Jugoslavije. To je možda najstariji ugovor ove vrste na svetu, i 1991. godine slavljena je njegova stogodišnjica i u Beogradu i u Vašingtonu. Tada nas je primio stariji Buš.
A da danas, kada isporučujemo svoje građane Međunarodnom sudu u Hagu, potpišemo obavezu da iz toga treba da budu izuzeti Amerikanci, smatram najdubljim moralnim padom Srbije koji bi nas istorijski kompromitovao pred celokupnim čovečanstvom - kaže Smilja Avramov.
NEMA PRAVNU MOĆ
PROFESOR međunarodnog prava Radoslav Stojanović smatra da ovaj sporazum nema pravnu moć i da na njega naša država ne treba da se poziva.
- Ugovor iz 1901. godine važi, ali tu je reč o međusobnom isporučivanju, a ne o odnosu prema trećoj strani - kaže on. - Zahtev Amerike da se njihovi građani danas ne isporučuju Rimskom sudu ne treba potpisati, ali naši pregovarači treba da pozivaju na statut samog tog suda, koji kaže da se odnosi u vezi sa izručenjem mogu rešavati bilateralno između država. To znači, ako mi ovde imamo Amerikanca koji je učinio neko delo za koje je nadležan Međunarodni krivični sud, onda mi možemo da se sporazumemo sa SAD da im izručimo tog čoveka. Po odredbama Statuta međunarodnog suda, ne treba nam nikakav ugovor za to, jer statut definiše prvenstvo nacionalnih sudova pred međunarodnim sudom - kaže Stojanović.