Cara Dušana među svece
27. 09. 2012. u 21:02
Grupa istoričara će predložiti Sinodu SPC kanonizaciju. Jedini neposvećeni vladar iz loze Nemanjića. Neformalno se već smatra svetiteljem
GRUPA istoričara i teologa uskoro će u Patrijaršiji predstaviti elaborat sa zahtevom da se jedini neposvećeni vladar iz loze Nemanjića, car Dušan, proglasi za sveca, otkriva istoričar prof dr Veljko Đurić Mišina.
- Lik cara Dušana na mozaiku iza grobnice već ima oreol, jer se on neformalno već smatra svetiteljem - objašnjava Đurić. - Razlog zbog koga on nije ranije proglašen svecem jesu glasine koje je o njemu širila Vizantija, ljuta zbog toga što je stvorio srpsku patrijaršiju.
Sagovornik "Novosti" otkriva da su antropolozi utvrdili da je prvi srpski car zaista zasluživao nadimak Silni.
- Antropolog, član komisije koja je 1991. otvarala sarkofag, na osnovu veličine pršljenova utvrdio je da je car Dušan mogao biti visok oko 215 centimetara - kaže Đurić. - Lik cara bio je sačuvan na skulpturi sa njegovog sarkofaga koja se nalazila u muzeju u Skoplju, ali ona je odavno nestala.
- Prvo su ga u tamnici držali Austrougari, samo zato što je bio jedan od vodećih srpskih intelektualaca - kaže Vladimir Davidović.
- Spasao je Dušanovu grobnicu i mošti, a 1942. od ustaša, iz fruškogorskih manastira, mošti kneza Lazara, cara Uroša i Stefana Štiljanovića. Posle rata je spasavao srpsko kulturno blago koje je opljačkano i odneto u Zagreb. Komunističke vlasti 1945. proglasile zločincem, a presuda do danas nije ukinuta.
Najveći deo srpske javnosti uopšte ne zna da je profesor Radoslav Grujić još 1927. pronašao mošti i delove mermernog sarkofaga cara Dušana u Manastiru Svetih arhanđela kod Prizrena. Vladimir Davidović, dugogodišnji sekretar SANU i jedan od najboljih poznavalaca srpske baštine, otkriva da se delovi Dušanove grobnice i danas nalaze u Skoplju, gde ih je posle iskopavanja doneo profesor Grujić.
- Na osnovu tih fragmenata, crteža i fotografija savremnim forenzičkim metodama moguće je rekonstruisati ne samo sarkofag cara Dušana, već i njegov lik - kaže Davidović.
Najveće blago Svetih arhangela, mošti cara Dušana, sakrivene ispod mramorne ploče i zatrpane hrpom izlomljenih delova sarkofaga, Grujić je rekonstruisao i bio zapanjen da je on izveden u zapadnjačkom stilu.
"Iznad poklopca grobnice koji je bio u ravni s patosom, bio je drugi poklopac od beličastog mramora sa izvajanim visokim reljefom cara Dušana po zapadnom običaju, kome u srednjovekovnoj Srbiji nema primera", zapisao je Grujić u beleškama. Otkopano je i nekoliko prilično očuvanih delova još jedne careve mramorne statue u prirodnoj veličini.
Ova otkrića raspalila su maštu onovremenih sakupljača relikvija i tragača za moštima i legendarnim blagom.
"S velikom mukom čuvani su objekti od razvlačenja mnogobrojnih posetilaca. Nije bio drugog izlaza osim da se oni iz razvalina prenesu u Skoplje i sačuvaju u Muzeju južne Srbije. Bar dok ne nastupe takove prilike da se kod samih razvalina ne bude mogao osnovati i urediti muzej", zapisao je Grujić koji je u staroj Dušanovoj prestonici i osnovao Muzej južne Srbije.

- Članovi Savezne i srpske Komisije za verska pitanja smatrali su da je smeštanje sarkofaga u Crkvu Svetog Marka, najveću i najistaknutiju u Beogradu, subverzivno i preti da podseća vernike na Dušanovo carstvo i budi velikosrpska osećanja - kaže profesor Đurić.
Ispostavilo se da je Grujićev poduhvat donošenja moštiju cara najverovatnije spasao ove relikvije od sudbine koju je doživeo carev lik sa sarkofaga u skopskom muzeju.
- Tokom zemljotresa 1963. u Skoplju nestali su delovi reljefa, glava, ruka i šaka cara Dušana - kaže Davidović. - Neki su pričali da su ukradeni, a drugi ih je zemljotres protvorio u prašinu, mada tu sudbinu nisu doživeli drugi kameni ukrasi iz Svetih arhanđela. Mada, istinu govoreći, ostatke Dušanovog sarkofaga niko iz Srbije nije nikada zvanično tražio.
Dragan
27.09.2012. 21:22
Kao profesor istorije pitao sam se oduvijek čime su vladari zasluživali (pa i naši Nemanjići, nesumnjivo značajni) svetačke oreole. Po principu da treba uvijek krenuti od sebe, pitam se kako je jedan Stefan Prvovjenčani proglašen za sveca, a ratovao je protiv brata. Kralj Milutin naređuje sipanje kiseline sinu u oči i postaje svetac. Neobnevidjeli sin Stefan Dečanski se bori protiv svog sina koga vojni vrhovi podržavaju u borbi za vlast...Šta to bješe moralan život?
@Dragan - Tajna je, prijatelju, u pokajanju. Ne u izvinjenju, vec u dubinskom duhovnom i dusevnom preobrazaju koje dolazi zbog pokajanja. Moze razumeti samo onaj koji pozana. Zato se za nase preminule molimo, za sve ono za sta oni nisu mogli ili stigli da se za zivota pokaju. Jer, samo se za zivota mozamo pokajati. Posle je kasno. Mir Ti zelim.
@Dragan - lli nisu hteli. Jer ih nije bilo briga. Bitna je bila samo vlast. I cilj im je opravdavao svako sredstvo. Caru Dušanu konkretno,ubistvo oca. Ne može da se pokaje i da bude:puj pike ne važi,nisam to uradio. Uz svo poštovanje njegove političke sposobnosti,po mom mišljenju,ne zaslužuje da bude svetac.
@Dragan - Car Dusan je imao SPOROVE oko trona sa svojim ocem Sv.Stevanom Decanskim, ali ga nije ubio !!! Neprijatelji srpske crkve i naroda su PODMETNULI' NEISTINE SVIM' istorijskim licnostima XIV i XV vijeka ?!!! Zato sada ne mozemo da se POVEZEMO u vremenu i prostoru !!!?
@Dragan - @ Јована Јовановић,jos ti moras graha i proje da jedes da bi shvatila sustinu zivota........do tada neka ti je svako dobro od Gospoda.
Komentari (68)