Kamčatka: Losos ispod 29 vulkana!
08. 09. 2012. u 20:58
Ekskluzivno - Reporter „Novosti“ na Kamčatki, koja se u septembru pretvara u raj za ribolovce. Na poluostrvu teče oko 16.000 reka. Na udici plen od čak - 50 kilograma
MOSKVA - OD STALNOG DOPISNIKA
Rusko poluostrvo Kamčatka za mnoge je „kraj sveta“, teško ga mogu naći i na geografskoj karti, ali za ribolovce i ljubitelje prirode je raj na zemlji. Dolaskom leta, ali posebno od druge polovine avgusta i početkom septembra, taj region Dalekog istoka se pretvara u ribolovačku „meku“. To je period mrešćenja kižuča, jedne vrste ribe iz porodice čuvenih lososa.
Od Moskve do Petropavlovska na Kamčatki, poluostrva na krajnjem severoistoku Rusije, avionom se leti devet sati. Od Petropavlovska tek slede avanture koje nisu za ljude slabih živaca. Predstoji let helikopterom koji jedva poleće jer je prepun ranaca i druge ribolovačke opreme. Kad je vedro ili su oblaci razređeni vide se brojni vulkani iz kojih još kulja dim. Na poluostrvu je 29 aktivnih vulkana, kao i veliki broj termalnih izvora. A teče oko 16.000 reka.
Pravih puteva nema, pa je do tog ribolovačkog raja helikopter jedino prevozno sredstvo. Tek kad se stigne do obale reka može se ploviti čamcima.
Putovati na Kamčatku i uživati u lepoti prirode u ribolovu sada mogu samo ljudi sa dubljim džepom. Putovanje od sedam dana košta oko 3.000 evra. Avionska karta od Moskve do Petropavlovska, kad se kupi znatno ranije, košta 600 evra. Najskuplji je lokalni prevoz helikopterom, koji svakog člana grupe košta oko 1.300 evra. Autor ovog teksta se seća sovjetskih vremena kada se za sto dolara moglo stići od Moskve do najudaljenijih krajeva na Dalekom istoku.
Aleksandar Grujić, rodom iz Peći, koji živi dve decenije u Rusiji i radi kao ugledni bankar, na Kamčatki je bio devet puta, pa njega i Sergeja Abljajeva, zamenika predsednika ruske Centralne banke zaduženog za nadzor, već poznaju domaći vodiči. Njih smatraju svojima jer znaju običaje i sve moguće opasnosti.
- O tom delu sveta stranci malo znaju, uglavnom iz TV reportaža i knjiga u kojima se pokazuju vulkani na Kamčatki, kao i kako se pravi crveni kavijar, jer tamo lososi dolaze da se mreste. Ali, prava devičanska lepota se može osetiti tek kad se dođe na to poluostrvo - tvrdi Aleksandar Grujić.

Svi koji doputuju na Kamčatku maštaju da dođu u čuvenu Dolinu gejzira, koja je zbog nepristupačnosti otkrivena tek 1947. Do nje se stiže samo helikopterom. Od Petropavlovska na Kamčatki do Doline gejzira leti se dva i po sata. Od kraja proleća, kada se otopi sneg, to postaje dolina cveća.
Na Kamčatki se ulovi godišnje više od milion tona ribe. Još u sovjetsko vreme, pored ribe i crvenog kavijara, sa Kamčatke su stizali rakovi u konzervama sa etiketom „Čatka“. Gurmani znaju koliko je na ceni veliki kamčatski rak.
Ribolovci dolaze u vreme letnjih meseci, kad riba dolazi na mrešćenje. U porodici lososa prvo stiže čaviča, koju neki zovu kraljevski losos. Sledi keta, pa nerka, a zatim gorbuša, pa kižuč. Na udicu se hvataju samo čaviča i kižuč. Čaviča može da dostigne i 50 kilograma. Početkom juna, kad počne topljenje snegova, na Kamčatki ima mnogo vode u rekama. Upravo nadošla voda spasava čaviču da ne postane lak plen grabljivica i medveda.
- Kad se losos zakači za udicu ribolovac oseti jak trzaj, a bilo je slučajeva da nepažljivom otrgne i štap iz ruku - priča Grujić, koji je azbuku ribolovstva naučio na Bistrici.
Posle napornog dana spretni vodiči brzo očiste ribu i spreme čorbu, a velike losose peku na ražnju. Sedam dana brzo prođe, a ribolovci kažu da će se onaj ko je jednom došao na Kamčatku sigurno vratiti.
Komentari (1)