Vranje: Žive u šatoru

J. STOJKOVIĆ

16. 08. 2012. u 07:04

Porodici Stanojević iz planinskog sela kod Vranja požar progutao dom. Nismo bili bogati, ali smo domaćinstvo. Sada nemamo ništa

U UDALJENOM planinskom selu Nova Brezovica, nadomak Vranja, koje nekoliko kilometara makadamskog puta deli od prve prodavnice, sedmočlana porodica Stanojević živi u šatoru. Njima je porodična kuća izgorela u požaru 22. jula i od tada bez krova i osnovnih životnih namirnica žive u nadi da će im neko pomoći.

- Užasno je teško kada ostanete bez svega. Nismo mi bili bogati, ali ovo je jedno seosko domaćinstvo. Imali smo kuću, nameštaj, posuđe, garderobu, hranu. Sada nemamo ništa. Deca se u šatoru smrzavaju svake večeri - priča Danijela Stanojević i kaže da je prava sreća što se u trenutku požara u kući nisu našli roditelji i njeno četvoro dece.

Njena majka Velica je spavala u pomoćnoj prostoriji u blizini kuće, a otac Dobrivoje je tog jutra ustao i otišao da nahrani stoku. U povratku je video da mu krov kuće gori.

- Strašno je kad nemoćno stojite i gledate kako vatra guta sve što ste mukotrpno sticali godinama. Ja i žena smo poljoprivrednici, sa nama živi i ćerka i četvoro unučadi i oni su ostali bez svega. Kažu da je to od instalacija, ali mi to ne znamo. Znam samo da je toliko brzo izgorelo da nisam ništa mogao da spasem - priča Dobrivoje.

SOLIDARNOST TRIDESETORO mališana učenika Osnovne škole „Miloje Borojević“ u Mačkatu, na Zlatiboru, i deca iz Levosoja, kod Vranja, bili su šokirani prizorom koji su zatekli. Svako od njih poneo je po nešto Stanojevićima - garderobu, posuđe, hranu.

Njegova supruga Velica ne uspeva da sakrije suze dok stoji pored šporeta u improvizovanoj kuhinji u delu pomoćne prostorije, koja je ostala neoštećena u požaru.

Svakog trenutka se molim da nam neko pomogne i da se seti da u ovim hladnim noćima moji unučići spavaju na zemlji. Da nema ovog šatora, spavali bismo pod vedrim nebom - priča Velica.

Mališani Miljana (18), Bojan (16), Miloš (8) i Strahinja (6), sede na improvizovanom krevetu u šatoru, trude se da pomognu baki, deki i majci. Fale im njihove stvari koje je vatra progutala. Na zgarištu nekadašnjeg seoskog domaćinstva ostao je samo osećaj napuštenosti, straha, nemoći ali i nada da ima dobrih ljudi koji će im pomoći.

Osim skromnog paketa osnovnih životnih namirnica, dovoljnih tek za nekoliko dana, koje je Crveni krst doneo porodici, šatora koji im je vojska ustupila kako ne bi spavali pod vedrim nebom, humanost su prvi pokazali najmlađi. Pesnikinja Zorica Sentić, koja je poreklom iz vranjskog kraja, ali dugo godina živi i radi u Francuskoj, organizovala je najmlađe i mnogobrojne donatore, koji su Stanojevićima poslali pakete hrane, nešto malo garderobe i drugih osnovnih potrepština.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (3)

Veselinka

16.08.2012. 09:24

Stižemo. Uglavnom pešice, jer minibus ne može naniže, uskim i nesigurnim putem. A i hteli smo. Džip i kamion sa stvarima i hranom koje smo poneli kao pomoć, spuštaju se do pred zgarište. Iznad zgarišta, na kosini udesno, stoji šator. Kada smo kasnije ušli, zatekli smo krpe od posteljine na ležajevima sasvim na zemlji. „Kiša je pala, pa nam se sve namokrilo“, čuli smo. A zelenilo i zrelilo sa svih strana, život bujan..... Veselinka Stojković

Lol

18.08.2012. 15:44

Tako bi trebalo i ti da zivis a ti se jos bunis sto te niko nece primi i sto ti ne uplacuju doprinosi.Da vidis sta znaci