Učenici živom profesoru podigli spomenik

B. B. MIJIĆ

16. 05. 2012. u 20:58

Omiljenom profesoru iz Inđije đaci darovali nadgrobni spomenik. Jovan Polovina ne žuri da uživa u poklonu i poručuje: Mangupi ostaju mangupi

Nedavnim odlaskom u penziju, umesto uobičajenih skupocenih poklona počev od umetničkih slika do zlatnog nakita, profi Jovanu Polovini njegovi đaci Osnovne škole „Jovan Popović“ podigli su nadgrobni spomenik na varoškom groblju. Uvažavajući narodnu „poklonu se u zube ne gleda“ profa je „aminovao“ dar odgovorom da se njemu, nešto, baš ne žuri na onaj svet.

- Mangupi ostaju mangupi - šeretski odgovara, ipak ponosan na svoje đake, Jovan Polovina, ili kako ga svi u školi zvaše - profa Joca. - Pred sam odlazak u penziju nešto sam oboleo, a oni odmah pomisliše: gotov. Pa daj brže-bolje da mi se oduže. Ali zaoboravili da se Sremac ne predaje tako lako. Istina, dolazili su sa tom idejom i bojažljivo ispipavali, prateći moju reakciju. Bio sam iznenađen, moram priznati. Posle, kada sam razmislio, pristanem. Jer, jednog dana moram umreti.

UČI STRELCE Joca aktivno, kao predsednik Streljačke družine „Mladost“ koja okuplja pedesetak strelaca svih uzrasta, priprema državne rekordere i reprezentativce za takmičenja sa kojih donose pehare i diplome.

Crni mermerni spomenik dominira varoškim grobljem. Na njemu, sa obe strane, u prirodnoj veličini slika profe Joce sa obaveznim sremačkim šeširom. Koliko je profa bio omiljen, najbolje govore ispisane poruke: „Jovan Polovina, narodni učitelj fizike i streljaštva“, „Đake treba voleti, učiti, poštovati i voljen ćeš biti“, „Čini dobro, ne kaj se“, u potpisu „Spomenik podižu učenici“.

- On je za nas ostao naš najomiljeniji profa, kako za vreme školovanja tako i danas kao penzioner. Ostaće to i kada se preseli u legendu - poručuje Zorica Stefanović Garašanin, jedna od hiljada Jocinih đaka.

U potrazi za boljim životom iz siromašnog Sremskog sela Prnjavora Joca je u Novom Sadu diplomirao fiziku i matematiku i vratio se u Inđiju gde je ostao nastavnik sve do penzionisanja.

SAMO NE LAŽI - Đaci su mogli da mi kažu sve. Ali da slažu, nisu smeli. A, znali su da neće biti kažnjeni, a ja da oni dva puta istu grešku neće ponoviti - otkriva Polovina sitnicu iz svog pedagoškog rada.

Dok su se mnogi laktali kako bi se „ogrebali“ za unapređenje ili veću platu, Joci su njegovi đaci uvek bili na prvom mestu. Rezultat: njegovi brojni đaci su lekari, inženjeri, novinari, vrsne zanatlije i vredni seljaci.

- Moji đaci su postali deo mene - priznaje profa Joca.

- Zajedno smo - oni odrastali, a ja sazrevao. Nikada nisam pravio razlike među njima. Svi su bili isti i prema svima sam se isto odnosio. Kažnjavati nisam znao.

A mangupa je uvek bilo. Ali i za njih je leka bilo. Kolege se čudile zašto đaci sa mojih časova nikada nisu bežali. Nije bilo tajne, već takav odnos na časovima fizike, koja nije kod đaka baš omiljen predmet, gde učenici aktivnim učešćem, pitanjima i zaključivanjem u obradi nove lekcije sami postaju „predavači“.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (27)

srecko-usa

17.05.2012. 00:34

Svaka generacija ima svoje voljene i ne voljene ucitelje, nastavnike i profesore!Ovom profi zelim da jos dugo ne proba djacki poklon!!!!!!!!!!!!

Mirjana

17.05.2012. 01:13

Ovu pricu treba proslediti novokomponovanim nastavnicima i profesorima da vide kakav su kadar skole nekad imale, ti ljudi su ziveli za svoje djake , nisu pravili podele i favorizovali decu lekara, opstinara i ostalih "jakih" ljudi.... Svaka cast ovom coveku na pozrtvovanju i nesebicnoj ljubavi prema deci .

Milojko

17.05.2012. 07:48

"Rezultat: njegovi brojni đaci su lekari, inženjeri, novinari, vrsne zanatlije i vredni seljaci."To bi postali i da nisu imali polovinu za nastavnika!

Svrle

17.05.2012. 08:53

Ma ovo je morbidno koliko god da su se trudili i koliko god da su ulozili novca u taj spomenik. Oni koji su ovo lajkovali, da li bi se dobro osecali da im za njihovu dobrotu neko uzvrati spomenikom? BRRRRRRRRRRR. Covek je kulturan i svaka mu cast kako nije negativno odreagovao, ali sto nije normalno, nije

alfaiomega

17.05.2012. 21:03

@Svrle - Sto je morbidno, ima mnogo ljudi koji za zivota naprave spomenik, kako se ne bi posle njihovi potomci ili prijatelji mucili oko toga. A i smrt ne bi trebalo da bude tabu. Ona je deo zivota i trebalo bi nekad razmisljati o njoj. Ovaj čovek makar zna kakvo je mesto gde će počivati

Toni

17.05.2012. 09:39

Skola se zove Petar Kocic, a nastavnik Joca ce ostati u secanju svojih djaka po tome sto ih je najvise tukao od svih nastavnika (u to vreme je to bilo normalno), a tezinu kao silu, je plasticno pokazivao tako sto vam stavi jednu nogaru od skolske klupe na stopalo i sedne na nju ili vam zateze usi.Tezi slucajevi su isli na "konsultacije" u dzep kabineta.E, da bio je poznat i po svom kaslju i pljuvanju slajma u korpu za otpatke.

indjija 8-3

18.05.2012. 15:30

@Toni - Bas tako... nije bas bio omiljen ali je tim brutalnim metodama deci utuvio u glavu sta je sila i Njutnove zakone :)Neki pricaju da je sam sebi podigao spomenik a da je ovo marketing... A novinar je sve izgresio :)

Sasha

17.05.2012. 11:39

Moj dragi profesor, genije od coveka. Znalo se uvek u srednjoj ko dolazi iz te skole, fizika je bila milina za uciti. Metode originalne, a slobodno smem da kazem da je savremeni Kosta Vujic. I ja zelim da poklon sto duze NE koristi! Neka ga Bog pozivi, da je barem 5% vise ovakvih profesora!

indjjjjj

17.05.2012. 11:59

toni je u pravu. meni je odrao uvo, terajuci me da sse setim definicije trenja, a drug iz klupe je morao da udara glavom u zid da bi shvatio silu akcije i reakcije. da ne pricam o povezivanu celog razreda na struju i slicno... spomenik verovatno nije posveta "dobrom" profesoru, vec "najvecem indjijskom sadisti"

Milica Bg

17.05.2012. 13:32

Po meni ovo nije morbidno,čovek je star i svakako će jednom umreti,njegovi djaci su mu na taj način pokazali da će ga se sećati i kad ga ne bude bilo.

NS

17.05.2012. 20:11

@ноле - ne vec su ucinili da negovo zanimanje, njegov rad i zivot imaju vecni dokaz

twlight

17.05.2012. 15:47

ne slažem se sa prethodnim komentarima da je to morbidno; čovjek ipak ne treba biti praznovjeran... Realno gledajući to je zaista skup poklon (i to treba cijeniti), koji će nam svima, šalu na stranu, jednog dana trebati. Zato mogu slobodno reći da je poklon svakako malo neobičan ali definitivno dobro osmišljen i prije svega praktičan. Svaka čast za ideju!

Maja

17.05.2012. 17:09

Na njemu, sa obe strane, u prirodnoj veličini slika profe Joce sa obaveznim sremačkim šeširom. Novinar koji je pisao tekst je trebao da pogleda i sliku, gde je taj šešir?

Miro Markovic

17.05.2012. 20:07

Ovaj divni covek je radio svoj posao iz srca i duse. To su njegovi djaci osetili i postovali. Na kraju su mu kazali njihovo djacko "hvala" na veoma originalni nacin. Svaka njima cast na ideji, organizaciji, smelosti, i jedinstvu duha da to sve ostvare. A starom dobrom profesoru hvala za razumevanje i prihvatanje poklona sa osmehom na licu. Veliki je to covek, zaista!

mirka

17.05.2012. 20:52

Mi se Sremci ne predajemo tako lako,i to je dobro rekao-a vi Beogradjani nastavite sa vasim filozofiranjem dali je ovaj poklon morbidan ili ne,to je mnogo bitno!

Svrle

18.05.2012. 19:00

Opet kazem-morbidno. Ima li ovo igde jos? Sto mu neke banje nisu uplatili pa da uziva za zivota? Meni je katastrofa ovoliko odobravanje, neverovatno. Mozda sa mnom nesto nije u redu, neka me neko strucan prosvetli.

Rocky

25.05.2012. 15:20

Joca je car! Metode su mu bile neobicne mozda za nas klince i dramaticne ali nepostoji nijedan ucenik koje i posle 20-30 godine nezna Treci Njitnov Zakon, definisiju tezine i dr. U svakom slucaju moji skolski drugovi i ja ga se samo po lepom secamo jer gledajuci sad iz ove perspektive bila su to savrsena predavanja nabijena emocijama od pocetka do kraja.

radivoj

26.05.2012. 01:01

Samo onaj ko ne poznaje dobro nastavnika Jocu Polovinu moze da ostavi ruzan komentar. To je covek koji se voli i postuje. Neka ga Bog podari zdravljem jos mnogo godina.

gaga

09.06.2012. 13:03

Nije predavao u "Jovan Popović" nego u "Petar Kočić" školi.... Bila sam njegov učenik i samo lepe reči mogu da kažem za Jocu...Ko je imao tu sreću da mu Joca predaje fiziku, zna zašto su mu učenici podigli spomenik....Mnogo nastavnika, profesora prođe kroz đačko doba, ali nastavnik Joca postao je živa legenda i ostaće legenda "Petar Kočić" škole!!!