Sam brani srpski Stounhendž
18. 11. 2011. u 20:52
Ratku Vulanoviću, kome je Ada Ciganlija i kuća i atelje, vandali srušili skulpture. Jedini ostao da zimuje u ovoj umetničkoj koloniji koja je nekad bila puna života
Stari vajar naglašava da je Kameni grad odoleo čak i bomabardovanju 1999. kad su rakete sravnile obližnje skladište „Jugopetrola“ i uzdrmale okolne zgrade, a megaliti su ostali uspravni. Ispostavilo se da su naši vandali ubojitiji od NATO raketa, jer su sa zastrašujućim besom i silom uspeli da rasklimaju kamene stubove i obore ih na tlo.
- Kameni grad se može opraviti i učvrstiti za dva dana, kada bismo sa gradilišta novog mosta na Adi pozajmili jednu dizalicu - kaže Vulanović.
- Veća muka je kako popraviti štetu u glavama ljudi koji su spremni da ulože toliko snage u rušenje. Zamislite šta bi učinila takva energija da se uloži u nešto korisno.
Uprkos vandalima i novembarskom mrazu, stari vajar se ne predaje i kaže da neće napustiti Adu koja mu je dvorište i galerija. Atelje prepun knjiga i crteža je njegova kuća iz koje izlazi rano ujutro, umiva se ledenom vodom na česmi, a zatim po ceo dan kleše kamen i drvo.
- Ada mnogo daje i mnogo uzima. Kada je na Terazijama nula ovde je minus deset, ali bez muke nema ni stvaralaštva - kaže Vulanović. - Žao mi je što godine čine svoje i što sam jedini ostao da zimujem u ovoj maloj umetničkoj koloniji koja je nekad vrila od života.
Vajar Ratko Vulanović je jedan od poslednjih branilaca vremena kad su čukarički rukavac i špic Ade bili stecište umetnika, novinara, alasa, boema, avanturista i osobenjaka...
- Ada je tada bila divlja, ali to nije smetalo ljudima da dolaze i leti i zimi - seća se Vulanović. - Danas je ostrvo doterano kao tržni centar, ali nema onih ljudi o kojima je pisao Kapor i napravio legendu o Adi. Ipak primećujem da neki ljudi zastaju pred mojim ateljeom. U stanju su satima da stoje i posmatraju kako radim na skulpturi od drveta i ljutog kamena.
STOUNHENDŽ TRAŽI DIZALICU
KAMENE gromade „beogradskog Stounhendža“ Vulanović je pre dvadesetak godina postavio, uz pomoć mehanizacije tadašnjih građevinskih preduzeća, na pustu poljanu prevlake koja spaja kopno Čukarice s Adom Ciganlijom.
- Bio bih najsrećniji da gradske vlasti ponovo izdvoje na dva dana jednu dizalicu da se poprave skulpture koje su vandali srušili - kaže Vulanović. - Kameni grad je moj poklon Beogradu, a najveća nagrada mi je to što su ga mladi Beograđani prihvatili kao svoje vlasništvo i zbog njih ga treba sačuvati.