Prati ga sreća za “Ginisa”!
13. 09. 2011. u 20:55
Penzioner Tomislav Lazić iz Beograda srpski rekorder po broju osvojenih nagrada u igrama na sreću. Više od 500 puta, kuponi sa njegovim imenom izvučeni su iz “bubnja”
RUČNI sat ruske proizvodnje prvi je poklon koji je davne 1961. Beograđanin Tomislav Lazić (75) dobio na nagradnoj igri. Od tada, sreća koja prati ovog skromnog čoveka, penzionisanog pravnika SUP, može ga odvesti direktno u - Ginisovu knjigu rekorda! Za pola veka Lazić je dobio više od 500 nagrada, mnogo puta i glavnih. (Ne)zvanični srpski rekorder i dalje neumorno igra i - pobeđuje. I samo pre nekoliko dana, sreća mu se ponovo osmehnula - na njegovom tiketu bili su pogođeni svi rezultati sportskih utakmica poslednjeg kola.
- I za sreću treba kefalo - kaže Tomislav. - Godinama razrađujem svoje “sisteme” kako da igram i pobeđujem. Ali to nije lako. Nekada dane i noći provedem ispisujući kombinacije. Ali trud se isplatio: osim najraznovrsnije robe, usluga i novca, nagradne igre donosile su mi radost pobede.
Nagrade više ne broji. Stao je, kaže, na 500!
- Dobio sam ukupno 270 novčanih nagrada. Posebno mi je draga premija iz 2004. godine. Listić sam uplatio u rodnom Valjevu. Danima su se Valjevci pitali ko je srećnik iz njihovog komšiluka. Odao sam tajnu jednom prijatelju, a onda se, brzinom munje, pronela vest da sam ja taj. Morao sam sve koje poznajem danima da čašćavam.
Upravo nesebičnost Lazić smatra formulom svog uspeha. Na prvu veliku nagradu asocira ga broj 126. Toliko je, naime, njegovih prijatelja, poznanika i rođaka dobilo robne nagrade u igri jednog dnevnog časopisa. Kako - upitaće se mnogi? Jednostavno, stopostotno siguran u nagradni odgovor, Tomislav je poslao samo jedan kupon na svoje ime, a ostale na njihova. Nekolicini najbližih otkrio je da ih je usrećio. Većina nikada nije saznala ko je poslao “srećni odgovor”.
- Samo čoveku koji daje pune su obe ruke - kaže. - Sve što dobijem, podelim sa najbližima. Srce mi je puno kad od nagrada obradujem unuke Filipa i Tijanu, snaju Aleksandru. Odlučio sam da deci u nasledstvo ostavim moju “tajnu šifru” - sistem po kojem igram i pobeđujem. Mog sina Srđana, inženjera, nagradne igre ne interesuju.
Da ne bi bilo zabune, “sistem” o kojem Lazić govori skup je srećnih brojeva i njihovih kombinacija. A u sportskoj prognozi osim odličnog poznavanja fudbala pomaže mu, kaže, i intuicija.
- Godinama izučavam sportiste, pratim njihov razvoj, kao i klubove, a treneri su mi “specijalnost” - kaže Tomislav. - Često, treneri presude utakmicu, a ne igrači.
- Ne igram loto, bingo, rulet, ne volim automate i ne kupujem lozove - kaže Tomislav. - Interesuju me samo nagradne igre dnevnih novina i sportska prognoza.
“VARBURG” OD NOVOSTI
JUNA 1966. godine, u velikoj nagradnoj igri našeg lista “4h4”, Tomislav Lazić dobio je - premiju!
- Osvojio san “varburga” - kaže srećni čovek Tomislav. - Bio sam neizmerno radostan, danima sam čašćavao kolege i prijatelje. U to vreme, “vartburg” je bio atrakcija na ulicama Beograda, a meni doneo popularnost naročito među devojkama.