Klonirao još pre sedam decenija!

Jovanka Simić

02. 04. 2010. u 21:00

 Dr Miloš Marić, mlađi brat slavne Mileve Ajnštajn, takođe naučnik, priznat u Rusiji, a potpuno nepoznat u Srbiji. U Prvom svetskom ratu kao zarobljenik dospeo u Rusiju i tamo ostavio dubok trag u nauci

 DELOM zbog zlehude sudbine, a pomalo i zbog senke starije sestre Mileve i njenog supruga Alberta Ajnštajna, dr Miloš Marić, cenjeni histolog i univerzitetski profesor, jedan od začetnika kloniranja ćelija, i danas, 66 godina posle smrti, priznat je u Rusiji, a potpuno nepoznat u svojoj domovini Srbiji.
Na posthumnoj afirmaciji dr Miloša Marića u Srbiji radi novosadsko „Malo istorijsko društvo“ na čelu sa dr Dragom Njegovanom. Društvo se bavi afirmacijom svih značajnih, a zaboravljenih velikana. Miloš Marić (Ruma 1885 - Saratov 1944) karijeru vrhunskog naučnika ostvario je u Rusiji, gde i počiva.
- Kao što dugo nismo bili svesni veličine Milutina Milankovića, tako nam je „promakao“ i dr Miloš Marić, veliki naučnik, koji je istovremeno bio šef katedre za histologiju Univerziteta u Saratovu i katedre na veterinarskom fakultetu. Zaslužuje da, barem, bude uvršten u Srpsku enciklopediju i u Enciklopediju lekarskog društva - ističe dr Njegovan, koji radi na uspostavljanju veza između medicinskih fakulteta u Novom Sadu i Saratovu, kako bi se prvi put na srpski jezik preveli naučni radovi i knjige dr Marića.
Na srpskom jeziku dr Marić se pominje samo u u jednoj rečenici Enciklopedije Novog Sada - kao 10 godina mlađi Milevin brat. Jedini zapis o njemu ostavio je Đorđe Krstić, novosadski fizičar koji već decenijama živi i radi u Sloveniji. Krstić je u svojoj knjizi „Mileva i Albert Ajnštajn“ manje poglavlje posvetio Milošu.
- On i njegovo delo su ne samo vredni, već i dovoljno zanimljivi da se predstave široj čitalačkoj publici - pisao je Krstić pre desetak godina.
Najmlađe dete Miloša i Marije Marić dobilo je očevo ime kako bi se, po starom srpskom običaju, zaustavilo umiranje dece u porodici. Marićima su, naime, umrla prva dva muška deteta. U Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu dobio je vaspitanje u naprednom nacionalnom duhu. Studije medicine započeo je 1902. u rumunskom gradu Koložvaru (današnji Kluž), nastavio u Parizu, pa u Švajcarskoj.
U Bernu je stanovao kod bračnog para Marić-Ajnštajn i bio neposredni svedok zajedničkog naučnog rada svoje sestre Mileve i zeta Alberta. Po završetku studija, Miloš se 1907. vratio u Kluž i započeo lekarsku službu.
Po izbijanju Prvog svetskog rata mobilisan je u austrougarsku vojsku kao bataljonski lekar. Dospeo je najpre na južni front gde su se vodile borbe protiv Srbije, a zatim prekomandovan na severni front, protiv Rusije. Za vreme povlačenja pao je u rusko zarobljeništvo. Shvativši da je vrstan lekar, Rusi su ga poslali u Lefortpovsku vojnu bolnicu u Moskvi.
Godine 1930. konkursom je izabran za šefa katedre za histologiju na Univerzitetu u Saratovu kojim je pre njega rukovodio čuveni naučnik V. A. Pavlov. Ruski naučnici, poput dr G. A. Kabolova, tvrde da Marićevi radovi i eksperimenti u oblasti amitoze imaju istorijski značaj. Dr Miloš Marić je još pre 70 godina postavio temelje toliko aktuelne oblasti medicine koja se danas zove kloniranje.

- Uporedo sa njegovim naučnim interesovanjem u oblastima mitoze i amitoze (indirektne i direktne deobe ćelija), dr Marić je radio pripreme za proučavanje nervnog sistema, ali je veliki otadžbinski rat prekinuo te radove koji su publikovani tek posle rata i poslužili su kao osnova za tri doktorske disertacije - zapisao je dr G. A. Kablov u Saratovu 1986. godine.
Kao ugledni naučnik, po izbijanju Drugog svetskog rata, dr Miloš Marić pozvan je u Crvenu armiju na moskovski front, gde je zbog izuzetno narušenog zdravlja preminuo 1944. godine, ne dočekavši oslobođenje.

NIJE SE VRATIO

OSTALO je nejasno zašto se dr Miloš Marić, posle zarobljeništva u Prvom svetskom ratu, nikada nije vratio u Srbiju. Razloge verovatno treba tražiti u činjenici da je Sovjetski Savez posle Oktobarske revolucije 1917. godine bio izolovana zemlja. Sa porodicom u Novom Sadu i sestrom Milevom u Švajcarskoj prekinuo je svaki kontakt, pa ga je proglasila nestalim. Sa prvom suprugom Martom u Klužu nije imao potomaka, kao ni kasnije u Saratovu sa Ruskinjom Marijom Vasiljevnom Karpovom.

RUSKI SAJT

Dr DRAGO Njegovan priznaje da je „nama oči otvorio“ Oleg Akimov, fizičar sa državnog Instituta za kosmička istraživanja u Moskvi, koji je prilikom boravka u Novom Sadu slušao mnoštvo priča o koautorki teorije relativiteta Milevi Marić. Zatim je domaćinima otkrio da je u Rusiji na još većem glasu njen brat Milo, takođe naučnik. Akimov je na ruski sajt sceptic/ratio.narod.ru postavio stranicu posvećenu velikim naučnicima, među kojima je i dr Miloš Marić.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (15)

Бобан

02.04.2010. 22:16

Ако нешто не разумеш то не значи да је у питању 'глупост'. Необична прича и судбина надареног човека у бурним временима.

Slavoljub Rakic, Novi Sad

02.04.2010. 23:05

Marici su ,prema podacima na koje sam ja nailazio,zaista imali zehudu sudbinu.Mileva je ostala u senci Albertovoj,njena sestra Zorka je studirala fiziku,ali je pred kraj zivota zavrsila u umobolnici,a Milos ostao u Sovjetskom Savezu.Video sam negde ideju ,mislim bas u Novostima,da se Milevine kosti iz Svajcarske prenseu u Srbiju.Trebalo bi to uciniti,a trebalo bi i Miloseve kosti preneti , pogotovo sto nije imao dece.Marici imaju porodicnu grobnicu u Novom Sadu.

zoran

03.04.2010. 00:49

Koliko mi je poznato kloniranje, kao i histologija je oblast biologije, a ne medicine kako se ovde navodi.

SRAMOTA SRBIJO

03.04.2010. 10:36

Sramno, i zalno, da mladi ljudi u Srbiji neznaju mnogo o g.Maric/A, i njenom bratu, Dr.Milosu, pa i o sestru- Zorki , a nasa omladina zna, i vise nego sto treba o rock grupama sa zapada koje dolaze redovno u BG i nafatiraju se para od mladog sveta. Zalosna prica od prebogate srpske istorije. tako ti je to kad stranci upravljaju Srbijom???

Rada

03.04.2010. 18:38

Kakav smo narod takvu vlast zasluzujemo. Tako i postujemo nase prave lljude i srpske vrednosti, pa naravno cudom se nacuditi nemozemo kako prolazimo. Gde ce srpski neuki narod da nesto zna o Milevi Anstajn i njenom bratu Dr. Milosu.Mi nazalost i u danasnjem vremenu XXl smo pogubljene pameti.

m.o.m.o.

03.04.2010. 19:43

Doktor D.Njegovan i "Malo istorijsko društvo" iz Novog Sada doprineli su da se više sazna o Milošu Mariću. Ali njegovi Rumljani ga nisu zaboravili, posebno gimnazija. Neka vaša novinarka poseti Rumu i imaće dosta toga da napiše o Milošu Mariću.

Simke

03.04.2010. 20:04

Nije tacna pretpostavka da se nije vratio zbog toga sto je tada Rusija bila izolovana,mnogi su se vratili,verovatno su ga braca rusi nasilu zadrzali pa nije imao izbora i mogucnosti da se vrati.

pametnjaković mlađi

04.04.2010. 09:13

eto, još jednom se potvrđuje. znači da odliv pametnih iz ove zemlje nije produkt novijeg vremena. i pre su ljudi bežali odavde. jeste da je M.M. odveden u zarobljeništvo, ali se nije vratio.

Milosh

04.04.2010. 09:16

Nista novo: ono sto vredi-zaboravljamo, ono sto nista ne vredi-dizemo u nebesa i time se dichimo.

Jovan Ilic

04.04.2010. 15:45

javila nam se nerodjena tetka iz Amerike, jedna od 21 zena u toj zemlji, po naucnom zvanju, kaze da nam je poslala paket u kome su verovatno neke iznosene stvari, da nas malo pomogne ,istice. Nego procitah u ovoj novini, na te pakete se placa neka velika taksa , a mi para nemamo. Boze gospode, daj nam pameti ne bi li se urazumili i konacno domacinski koristili svoje resurse, kadrovske i prirodne, Zasto da nam se istorija stalno ponavlja!.Ovakvih , zaboravljenih umova ,kao sto su Marici, verovatno ima puno koje kude po svetu!

Dr Simo Jelaca

04.04.2010. 22:53

Podrzavam nastavak prikupljanja podataka o Dr. Milosu Maricu i prenosu njegovih i Milevinih ostataka u Srbiju. Oni su to zasluzili, a generacije koje dolaze treba da o njima saznaju i da ih nikada ne zaborave. Novi Sad je podigao bistu Milevi i dao njeno ime ulici. Mislim da je Novi Sad na Milevu ponosan. Ja posebno.