Klonirao još pre sedam decenija!
02. 04. 2010. u 21:00
Dr Miloš Marić, mlađi brat slavne Mileve Ajnštajn, takođe naučnik, priznat u Rusiji, a potpuno nepoznat u Srbiji. U Prvom svetskom ratu kao zarobljenik dospeo u Rusiju i tamo ostavio dubok trag u nauci
DELOM zbog zlehude sudbine, a pomalo i zbog senke starije sestre Mileve i njenog supruga Alberta Ajnštajna, dr Miloš Marić, cenjeni histolog i univerzitetski profesor, jedan od začetnika kloniranja ćelija, i danas, 66 godina posle smrti, priznat je u Rusiji, a potpuno nepoznat u svojoj domovini Srbiji.
Na posthumnoj afirmaciji dr Miloša Marića u Srbiji radi novosadsko „Malo istorijsko društvo“ na čelu sa dr Dragom Njegovanom. Društvo se bavi afirmacijom svih značajnih, a zaboravljenih velikana. Miloš Marić (Ruma 1885 - Saratov 1944) karijeru vrhunskog naučnika ostvario je u Rusiji, gde i počiva.
- Kao što dugo nismo bili svesni veličine Milutina Milankovića, tako nam je „promakao“ i dr Miloš Marić, veliki naučnik, koji je istovremeno bio šef katedre za histologiju Univerziteta u Saratovu i katedre na veterinarskom fakultetu. Zaslužuje da, barem, bude uvršten u Srpsku enciklopediju i u Enciklopediju lekarskog društva - ističe dr Njegovan, koji radi na uspostavljanju veza između medicinskih fakulteta u Novom Sadu i Saratovu, kako bi se prvi put na srpski jezik preveli naučni radovi i knjige dr Marića.
Na srpskom jeziku dr Marić se pominje samo u u jednoj rečenici Enciklopedije Novog Sada - kao 10 godina mlađi Milevin brat. Jedini zapis o njemu ostavio je Đorđe Krstić, novosadski fizičar koji već decenijama živi i radi u Sloveniji. Krstić je u svojoj knjizi „Mileva i Albert Ajnštajn“ manje poglavlje posvetio Milošu.
- On i njegovo delo su ne samo vredni, već i dovoljno zanimljivi da se predstave široj čitalačkoj publici - pisao je Krstić pre desetak godina.
Najmlađe dete Miloša i Marije Marić dobilo je očevo ime kako bi se, po starom srpskom običaju, zaustavilo umiranje dece u porodici. Marićima su, naime, umrla prva dva muška deteta. U Srpskoj pravoslavnoj velikoj gimnaziji u Novom Sadu dobio je vaspitanje u naprednom nacionalnom duhu. Studije medicine započeo je 1902. u rumunskom gradu Koložvaru (današnji Kluž), nastavio u Parizu, pa u Švajcarskoj.
U Bernu je stanovao kod bračnog para Marić-Ajnštajn i bio neposredni svedok zajedničkog naučnog rada svoje sestre Mileve i zeta Alberta. Po završetku studija, Miloš se 1907. vratio u Kluž i započeo lekarsku službu.
Po izbijanju Prvog svetskog rata mobilisan je u austrougarsku vojsku kao bataljonski lekar. Dospeo je najpre na južni front gde su se vodile borbe protiv Srbije, a zatim prekomandovan na severni front, protiv Rusije. Za vreme povlačenja pao je u rusko zarobljeništvo. Shvativši da je vrstan lekar, Rusi su ga poslali u Lefortpovsku vojnu bolnicu u Moskvi.
Godine 1930. konkursom je izabran za šefa katedre za histologiju na Univerzitetu u Saratovu kojim je pre njega rukovodio čuveni naučnik V. A. Pavlov. Ruski naučnici, poput dr G. A. Kabolova, tvrde da Marićevi radovi i eksperimenti u oblasti amitoze imaju istorijski značaj. Dr Miloš Marić je još pre 70 godina postavio temelje toliko aktuelne oblasti medicine koja se danas zove kloniranje.
- Uporedo sa njegovim naučnim interesovanjem u oblastima mitoze i amitoze (indirektne i direktne deobe ćelija), dr Marić je radio pripreme za proučavanje nervnog sistema, ali je veliki otadžbinski rat prekinuo te radove koji su publikovani tek posle rata i poslužili su kao osnova za tri doktorske disertacije - zapisao je dr G. A. Kablov u Saratovu 1986. godine.
Kao ugledni naučnik, po izbijanju Drugog svetskog rata, dr Miloš Marić pozvan je u Crvenu armiju na moskovski front, gde je zbog izuzetno narušenog zdravlja preminuo 1944. godine, ne dočekavši oslobođenje.
NIJE SE VRATIO
OSTALO je nejasno zašto se dr Miloš Marić, posle zarobljeništva u Prvom svetskom ratu, nikada nije vratio u Srbiju. Razloge verovatno treba tražiti u činjenici da je Sovjetski Savez posle Oktobarske revolucije 1917. godine bio izolovana zemlja. Sa porodicom u Novom Sadu i sestrom Milevom u Švajcarskoj prekinuo je svaki kontakt, pa ga je proglasila nestalim. Sa prvom suprugom Martom u Klužu nije imao potomaka, kao ni kasnije u Saratovu sa Ruskinjom Marijom Vasiljevnom Karpovom.
RUSKI SAJT
Dr DRAGO Njegovan priznaje da je „nama oči otvorio“ Oleg Akimov, fizičar sa državnog Instituta za kosmička istraživanja u Moskvi, koji je prilikom boravka u Novom Sadu slušao mnoštvo priča o koautorki teorije relativiteta Milevi Marić. Zatim je domaćinima otkrio da je u Rusiji na još većem glasu njen brat Milo, takođe naučnik. Akimov je na ruski sajt sceptic/ratio.narod.ru postavio stranicu posvećenu velikim naučnicima, među kojima je i dr Miloš Marić.
miladin
02.04.2010. 21:04
Kakva glupost!
E, zbilja smo kao narod nemarni i kratkog pamcenja!!!
bas zanimljivo
Ако нешто не разумеш то не значи да је у питању 'глупост'. Необична прича и судбина надареног човека у бурним временима.
Marici su ,prema podacima na koje sam ja nailazio,zaista imali zehudu sudbinu.Mileva je ostala u senci Albertovoj,njena sestra Zorka je studirala fiziku,ali je pred kraj zivota zavrsila u umobolnici,a Milos ostao u Sovjetskom Savezu.Video sam negde ideju ,mislim bas u Novostima,da se Milevine kosti iz Svajcarske prenseu u Srbiju.Trebalo bi to uciniti,a trebalo bi i Miloseve kosti preneti , pogotovo sto nije imao dece.Marici imaju porodicnu grobnicu u Novom Sadu.
Komentari (15)