Pomračeni um donosi smrt
24. 05. 2012. u 07:24
Za deset godina u Srbiji više od dvadesetoro dece usmrtili roditelji. Po pravilu ruku na svoje potomstvo dižu psihički obolele žene
VIŠE od dvadesetoro dece stradalo je u poslednjoj deceniji od ruku sopstvenih roditelja, a u polovini ovih slučajeva ubice su bile majke. Po pravilu ruku na svoje potomstvo dižu žene koje su psihički obolele. Stručnjaci kažu da je veliki problem što se duševne bolesti često prikrivaju i takve osobe ne dobijaju neophodan tretman.
Slučaj koji je zapanjio javnost je smrt trogodišnjeg Jovana koga je nožem izbola majka Slađana Stojanović (34). Pre samo mesec dana na isti način svoju jednogodišnju kćerku usmrtila je Milena Stojanović, posle čega je pokušala i sebi da oduzme život. Nezapamćena tragedija dogodila se kada je u junu 2009. godine Olivera M. sekirom ubila svog četrnaestogodišnjeg sina na spavanju.
U policiji kažu da su ubistva u kojima su dželati majke među najređim zločinima.
- Gotovo uvek je reč o duševno bolesnim ženama i takvi slučajevi se dešavaju u proseku jednom godišnje - objašnjavaju u policiji. - U taj prosek ne ulaze čedomorke, odnosno žene koje ubijaju svoju tek rođenu decu.
Kriminalistička nauka razlikuje tri vrste ubistva kada su deca žrtve sopstvenih majki. Najčešće je reč o zločinima počinjenim u neuračunljivom stanju kada su majke duševno obolele i svoj unutrašnji konflikt rešavaju ubistvom najbliže žrtve, a to je u nekim slučajevima dete. Daleko ređa je situacija kada majka ubija dete iz ljubomore, jer ga vidi kao smetnju u odnosu sa novim partnerom. Dešava se i da majke počine ubistvo iz očaja zbog teških socijalnih uslova i materijalne situacije. Tada majka želi da ubije sebe, ali sa sobom vodi i decu jer nema rešenje za njih.
- Žene su biološki predodređene da štite potomstvo i obično postaju agresivne onda kada su njihova deca ugrožena - kaže kriminolog Zlatko Nikolić. - Ovde, međutim, imamo sasvim suprotnu situaciju. Radi se, po pravilu, o osobama sa duševnim poremećajem i ne može se govoriti o motivu nego o uzroku. Najveći problem je to što ljudi iz njihove okoline to zataškavaju i pokušavaju da prikriju i minimalizuju. Na taj način i oni postaju saučesnici u ovim tragedijama. Razlog zašto se psihički obolele osobe često ne leče, a njihovi problemi prikrivaju je stigma koja to nosi sa sobom. Nije stigmatizovana samo ta osoba već i čitava porodica. I onda se dogodi tragedija, umesto da je osoba na vreme lečena.
Nikolić kaže i da nisu svi duševni bolesnici ubice.
- Jednostavno, kod nekih ljudi postoji nešto što je naopako a duševna bolest je okidač - objašnjava.
AVED
24.05.2012. 08:26
Smrtna kazna je mala kazna za ovakve zlocine!
Upravo o tome stalno pisem u komentarima,ali ljudi ne shvataju da su u pitanju dusevno obolele osobe,kolika je krivica porodice,zbog stida od bolesti majke.A to nelecenje bolesne osobe i ponasanje,kao da je sve u redu u kuci,zbog okoline,dovodi do umistva dece.Ti zlocini jesu redji statisticki od zlocina,oca silovatelja. Treba leciti celu porodicu,ali i pozvati na odgovornost porodicu kada skriva tu vretu problema.
@M.M. - Ako je osoba bolesna,treba joj pomoci,uprkos "zadirkivanju" okoline.Ako se ovako nesto desi,leciti i tu osobu i porodicu odvesti na ispitivianje, ali prvo u policijsku stanicu pa onda kod cika doktora.Kolko mrsko da zvucalo,na ubistvo osobe se ne sme gledati olako i "minimalnim" kaznama,a narocito na ubistvo deteta,koja god bolest da je u pitanju.Za to postoje ljudi kojima je to posao,a ko nece da trazi pomoc jednako je kriv.Na kraju krajeva covek moze da se brani - dete ne moze.
@M.M. - Jos jedna stvar - jedan ubod je ubistvo, petnaest uboda je ravno ludilu kome jednostavno nema oprosta.
@M.M. - MixyThe Great. Ne postoji kazna zatvora za bolesnu majku koja je ubila dete. Vec mozda i dozivotni boravak u psihijatrijskoj ustanovi zatvorenog tipa,a kazna,pa i zatvora clanovima porodice za ne lecenje bolesne osobe. Na taj nacin,doprineli su ubistvu dece. Kada bi ona bila svesna da se leci,ona ne bi ni ubila dete.Nije svaki pacijenni potencijalni ubica.
Komentari (16)