Ekskluzivno: Milan Ponjiger jači od tragedije
14. 12. 2011. u 23:00
Povređeni dečak uz pažnju osoblja klinike i rodbine uspešno se oporavlja. U gipsu još mesec dana, sledi rehabilitacija. Porodica odlučila da dečak živi kod tetke
Milan uglavnom ćuti. Mali je, ali nesreću koja ga je dovela ovde očigledno pamti, i tuguje. O tome šta se dogodilo prošlog utorka, kada je sa šestog sprata vojnog samačkog hotela u Beogradu s njim u naručju skočio njegov otac Palko Ponjiger, a nešto pre toga, iz zasad nepoznatih razloga, kroz prozor pala i njegova majka Ilonka, sa njim niko ne razgovara.
Milan se oporavlja. U početku je plakao i govorio kako više neće da ide sa tatom na tobogan i da leti. Dozivao je mamu i tatu. Sada to više ne radi. Povremeno okreće glavicu prema vratima, kao da još uvek nekog iščekuje.
Kada je primljen u bolnicu, prognoze nisu bile najbolje. Onda se, preko noći, sve okrenulo. Dečaka su operisali vrhunski ortopedi Univerzitetske dečje klinike u Beogradu. Posle nekoliko dana provedenih na odeljenju intenzivne nege prebačen je na odeljenje ortopedije.
- Dobar je, stanje mu je stabilno - kaže dr Marko Vidosavljević, ortoped Univerzitetske dečje klinike, u čijim je rukama mali Milan. - U skladu sa uzrastom i tipom preloma, oporavak ide po planu. Gips će nositi još najmanje mesec dana, a onda sledi rehabilitacija. Prilikom pada zadobio je prelome oba lakta, podlaktice, natkolenice. Dečaka svakodnevno posećuje i psiholog.
Pored Milanovog kreveta svežanj šarenih balona. Pokloni svakodnevno stižu sa znanih i neznanih adresa. Svi bi da vrate osmeh na lice četvorogodišnjeg dečaka koga su njegovi nesrećni roditelji čekali punih sedamnaest godina. Šalju slatkiše, voće, garderobu, igračke... slave Milanov život.
Vreme ručka. Blagi osmeh dečaku je izmamila je medicinska sestra koja je sela pored njega. Sa tanjirom supe u ruci. Smeši mu se, čini se, i pire krompir i meso. I dok nepomično leži, sav u gipsu, Milana dobar apetit ne napušta. Ne buni se ni što ga hrane. Ovde niko ne brine da li će dečaka razmaziti. "Ako...", pomalo tužno odgovaraju.
Rodbina, koja mu je sada sve na svetu, svakodnevno dolazi u bolnicu. Pričaju mu. Tepaju. Trude se da mu uliju poverenje i sigurnost.
I nije Milan miljenik samo drugara iz sobe, ili zaposlenih na ortopediji, uz četvorogodišnjeg dečaka je čitava Srbija. Oči građana pomno prate sudbinu koja se poigrala sa njim. Zovu, raspituju se i žele da pomognu. Da živi život, ravan čudu.
ODLUKA O STARATELjSTVU
Kako saznajemo, članovi porodica Ponjiger, koja većinom živi u selu Bingule, dogovorila se da Milan posle oporavka živi u kući svoje tetke Marke Meleg. Ona je Palkova sestra, ima dvoje odrasle dece i živi sama sa mužem Andrejem. Svi ostali članovi porodice Ponjiger će pomagati u podizanju malog Milana.
Ipak, konačnu reč o tome gde će dečak živeti daće Centar za socijalni rad u Beogradu.
cvsbcv
14.12.2011. 23:19
Kako može centar da odlučuje umesto rodbine i krvnih srodnika??? Svašta!!! I znači, sad Centar može da ga da i kod nepoznatih ljudi, a ne kod RODBINE I ROĐAKA - sa kojima je u KRVNOM srodstvu??? SVAAAŠTA
@cvsbcv - U OVOJ ZEMLJI JE SVE NEMOGUCE-MOGUCE I SVEMOGUCE-NEMOGUCE!!!!!!!!!mislim da je za njega najbolje bilo da bude kod tetke i familije pa ako se oni neponasaju adekvatno da onda reaguje centar za socijalni rad!!!!!videcete ljudi bice mali miki ljudina od coveka,a valjda ce mu u zivotu i bog nadoknaditi sve sto je izgubio....
@cvsbcv - Dokle vise taj centar za socijalni rad,kad ima svoje sad najblize.
@cvsbcv - Ako biste procitali http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/hronika/aktuelno.291.html:356877-Tuzan-Milan-zove-mamu-i-tatu "Tuzan Milan zove mamu i tatu", znali bi da niko nije (znaci, ni iz porodice) dosli detetu u posetu barem prvih dva dana.... Ponekad ti je komsija blizi od najblizeg roda. Krvno srodstvo nije garancija bezbednosti i ljubavi, niti je garancija da je to idealna sredina za zdravog razvoja tog deteta.... mada ne znaci ni da nije mesto gde mali Milan treba biti.
@cvsbcv - Pa ipak centar za socijalni rad mora da se umesa.´Kamo srece da su se umesali pre nego sto su mu se najblizi rodjaci tj. majka i otac ubili. To sto su rodjaci ne znaci da su i najbolji. Ja licno mislim da je onaj bratanac sa dvoje male dece bolji izbor. Mada i tetka sa tecom uzimajuci u obzir i njegove roditelje koji su imali relativno puno godina su valjda isto dobar izbor, licilo bi na porordicu koju je izgubio. Kako bilo da bilo, Milanu sve najbolje u zivotu, svaka sreca i dobro zdravlje
Komentari (66)