Rodoljublje: Otadžbinu ljubi, a druge ne mrzi
19. 11. 2011. u 20:59
Da li na pravi način u školi i porodici učimo mlade da vole svoju zemlju? Pozitivno osećanje patriotizma se ne neguje sistematski kroz školski sistem. U Srbiji se polako gubi kult zastave
HIMNU “Hej Sloveni” smo jedva dočekali da zaboravimo, a “Bože pravde” još nismo naučili. Na utakmicama, kad bodrimo reprezentaciju, viori se nekoliko zastava, sa petokrakom, bez petokrake, jugoslovenska, srpska s grbom i bez grba... Nemamo ni ime za avio-kompaniju, nego još čuvamo ono jugoslovensko JAT. Srpska akademija nauka i umetnosti i dalje, evo više od pola veka, objavljuje Rečnik srpsko-hrvatskog književnog i narodnog jezika, iako je zvanični jezik u ovoj zemlji - srpski.
Da li nepoštovanje patriotske simbolike pokazuje da pozitivne emocije prema sopstvenoj zemlji ovde nisu ukorenjene, ili je romantičarskoj privrženosti narodu i otadžbini prošao rok trajanja? Treba li patriotizam da završi na smetlištu istorije, ili je vreme da rodoljublje rehabilitujemo? Gde se uči ljubav prema otadžbini i šta o njoj misle deca koja su se rodila uoči oktobarskih promena 2000. godine, kada smo, između ostalog, hteli da raskrstimo s Miloševićevim poimanjem patriotizma?
- Patriotizmu danas nigde ne cvetaju ruže - kaže u razgovoru za naš list Slobodan Antonić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu. - Najpre, patriotizmu, kao solidarističkom osećanju, smeta dominantna ideologija individualizma, a protiv patriotizma radi i globalizacija, koja ubrzano stvara nadnacionalne političke, ekonomske, kulturne, vojne i druge strukture.
Uveren je Antonić da slabljenjem nacionalne države slabi i “ideologija patriotizma”. Ipak, neki interesi još uvek se mogu zadovoljiti samo u nacionalnoj državi. Na primer, nema realne demokratije izvan nacionalne države, kaže on, pa je EU najviše kritikovana baš zbog demokratskog deficita slabog parlamenta i neodgovorne vlade.
- Zato razumna društva neguju patriotizam - na televiziji, u školi, u kulturi - svuda gde se proizvode i šire društvene vrednosti. Nažalost, naši udžbenici često ne daju ni minimalnu osnovu patriotskog vaspitanja, uplašeni da to ne bude nacionalizam - objašnjava dr Antonić.
Listajući udžbenike svoje dece za četvrti i šesti osnovne, dr Bojan Dimitrijević, naučni savetnik sa Instituta za savremenu istoriju, kaže da se patriotizam danas ne uči u školi kao nekada, kao deo ideologije u toku odrastanja, u školskim klupama, vojsci, omladinskoj organizaciji, svim onim institucijama vremena koje više ne postoji.
- Čini mi se da se pozitivno osećanje patriotizma, svest da pripadate jednom narodu, jednoj kulturi, ne definiše sistematski kroz školu. Taj balans je teško postići. Deca su između porodice, koja je važan činilac u tome, nastavnika, kojima je na volju ostavljeno da doziraju tu meru stvaranja osećanja patriotizma, i spoljašnjih uticaja, televizije, interneta, ulice. A ovi poslednji mogu da odvedu na korak od neželjenog.
Dimitrijević podseća da u četvrtom razredu deca imaju kratak kurs srpske istorije od srednjeg veka do prve polovine 20. veka. Tek kasnije, u sedmom i osmom razredu, stižu lekcije koje bi mogle da reflektuju nekakav nacionalni odnos.
U učionicama više ne vise slike Josipa Broza. Danas su u školama slike Vuka Karadžića i Dositeja Obradovića, Njegoša i Filipa Višnjića, Svetog Save, Svetozara Miletića... U učionicama za fiziku Tesla, Pupin, Milanković, i to pored Ajnštajna, Paskala, Njutna, Marije Kiri... U učionicama za istoriju - Nemanjići i Karađorđe. Čini se da deca, ako hoće, u školi mogu da nauče ko su velikani srpske istorije. O Novaku Đokoviću niko ne mora da im priča.
Milena Bićanin, direktorka beogradske OŠ “Drinka Pavlović”, kaže da ne postoji državno uslovljavanje, niti bilo kakav pritisak da se u školi “uči” patriotizam.
- Ništa nije naglašeno. Niti država insistira na patriotskoj simbolici. Zastava, po zakonu, mora da stoji na državnoj instituciji. Nedavno su nam je ukrali. Valjda je nekome bila potrebna za utakmicu. Kupili smo novu - kaže direktorka Bićanin.
Iako je, u osnovi, patriotizam-rodoljublje pozitivno osećanje prema sopstvenom narodu, državi, jeziku, istoriji, kulturi, kroz vekove je različito tumačen. Za Rusa Vladimira Dalja, leksikografa iz 19. veka, patriotizam je bio “cilj i rezultat vaspitanja mladih, ljubav prema otadžbini”, ali za Engleza dr Semjuela Džonsona, vek pre, “poslednje utočište hulja”. Francuz Gi de Mopasan je tvrdio da je patriotizam “jaje iz kog se legu ratovi”, a američki pisac Mark Tven da “patriotizam znači podržavanje svoje zemlje uvek, a vlade - samo kad to zaslužuje”.

Zanimljivo je da se poslednjih desetak godina od istraživača javnog mnjenja niko posebno nije pozabavio stepenom patriotizma u Srbiji. Kao da je to u ovoj zemlji ostalo tabutema. Nešto što se ne sme i nije politički korektno.
U većini zapadnoevropskih zemalja, Ameriku da ne spominjemo, postoji kult državne zastave i državnog praznika. Pitanje časti je da na svaki veliki državni praznik na terasama i balkonima, na prozorima stanova budu okačene državne zastave. Na taj način se simbolizuje privrženost državi, naciji, i iskazuje ponos zbog pripadnosti. U Sjedinjenim Državama se dobar novac obrne upravo na kič produkciji sa bojama i zvezdicama američke zastave od dečijih cucli i plišanih lutki, do obnaženog kauboja u tesnim plavo-belo-crvenim gaćicama sa belim zvezdicama američkog nacionalnog ponosa, s kojim možete da se slikate na Tajm skveru u Njujorku. Kod nas takvog kulta zastave ili himne nema. Ne samo da će se retko gde na privatnoj kući ili stanu videti zastava, nego ni sve državne institucije, iako im je to zakonska obaveza, ne nalaze za shodno da istaknu ovo državno znamenje.
- Živeo sam nekoliko godina u Švajcarskoj i jedan od najupečatljivijih utisaka nosim upravo iz vremena avgustovske proslave njihovog državnog praznika, Dana Švajcarske konfederacije - priča za “Novosti” arhitekta Milan Tamburić iz Beograda. - Na svakom prozoru i balkonu istaknute su tog dana švajcarske zastave. Oni to ne shvataju kao obavezu, nego kao potrebu da iskažu svoju privrženost otadžbini i svoj patriotizam. Kada sam to pričao prijateljima u Srbiji, jedan od njih mi je rezignirano rekao: “Kada bih okačio zastavu Srbije na moju kuću, mislim da bi posle nekoliko sati došli da provere skrivam li Ratka Mladića”.
A pisac Mića Danojlić jednom je napisao: “Rodoljub sam koliko se to ne da izbeći, kosmopolita koliko me svet poštuje i prihvata.”
A ŠTA DECA KAŽU
DECA koja su se rodila uoči oktobarskih promena danas imaju 11 godina i peti su razred osnovne škole. Razgovarali smo sa grupom njih o patriotizmu. Uglavnom znaju da izrecituju srpsku himnu “Bože pravde”, naučili su je na času muzičkog, a znaju i boje srpske zastave: crveno, plavo, belo.
Vole li svoju zemlju? Zašto? Šta im se ne sviđa? Šta su o svojoj zemlji saznali u školi, a šta kod kuće? Ovo su njihovi najzanimljiviji odgovori, koji pokazuju da su mediji i roditelji posebno značajni za njihovu svest o patriotizmu.
Relja Đ.:
- Patriota, to je onaj čovek koji voli svoju zemlju. Ja volim svoju zemlju. Tu sam rođen. Tu mi je maternji jezik.
Bogdan J.:
- U srpskom, istoriji, građanskom, učimo kako da se ponašamo, da volimo svoju zemlju i da poštujemo neka pravila. Isto i kod kuće, naučili su me da volim svoju zemlju i svoj narod, i svoj jezik, ali da volim i druge. Srpski se govori u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni, Hrvatskoj, to je sve naš jezik, ali malo izmenjen.
Jovan M.:
- Svi ti jezici su poreklom iz danas nepostojeće Jugoslavije, to je bio jedan jezik dok se nismo podelili, to su sve male izmene.
Julijana K.:
- Volim svoju zemlju zato što sam navikla na okruženje, ali ne nameravam da ostanem u njoj u budućnosti, jer ne verujem da ću baš lako naći posao i da ću moći da ostvarim neke svoje ciljeve, pa ću najverovatnije otići odavde.
Aleksandra D.:
- Volim svoju zemlju zato što smo pošten i hrabar narod. A ne sviđa mi se što je puno zagađeno. Prljave ulice, prljavi autobusi. Mi smo prvi imali zlatne viljuške. A ovi drugi su jeli rukama, nisu imali ništa i to su od nas uzeli. U ratovima i drugim kosovskim bitkama. To me je naučila baka.
ШОНЕ
19.11.2011. 21:12
Југословенство,највећа заблуда српског националног корпуса ...
@ШОНЕ - Tad je bilo mnogo bolje ,pitajte babe i oceve ako hoce iskreni da budu .Ovim danasnjim sto su se tek izlegli ili izasli iz lista kupusa ili ih roda tek donela bi preporucila da dobro prouce proslo i sadasnje vreme pa ce im mnoge stvari biti jasnije.
@ШОНЕ - jugoslavija i tito ? vratio bi se u ta vremena odmah ! pogresio sam kada sam jednom davno kritikovao tita i tadasnju vlast sada tek svhatam drug stari je bio genije a sfrj nalepsi period mog zivota
@ШОНЕ - Najveća, najgluplja i samim tim najkrvavije plaćena sa najtežim i najdužim posledicama!
Ljubav prema Otadzbini se ne uci na taj nacin sto se prodaju dresovi sa natpisima Vidica,Stankovica,sto se sutac pernate loptice Novak Djokovic velica....vec ucenjem o srpskoj istoriji,knjizevnosti.......deci se prica o Tesli,Andricu,Ducicu,a ne o Ratku Mladicu,Karadzicu,Seselju.....vecina dece nema pojma da nabroji pet reka u Srbiji,ali svako od njih zna popuniti tiket u kladionici,cast izuzetcima.......JADNO!
Komentari (135)