Ubijani noću, u potaji

11. 06. 2009. u 20:40

 Otkopavanje istine - „Novosti“ u saradnji sa Institutom za savremenu istoriju otkrivaju zlodela vlasti posle Drugog svetskog rata. Beograd je bio izdeljen na 16 rejona, svaki je imao zatvor, strelište i tajne grobnice

 ODMAH posle oslobođenja Beograda, nove vlasti su prema arhivski utemeljenim procenama, likvidirale između pet i sedam hiljada „narodnih neprijatelja“.
Glavni grad bio je označen kao centar srpske reakcije u očima vodećih komunista i sa posebnom pažnjom ga je trebalo očistiti od svih „nenarodnih elemenata“.
Odmah nakon ulaska partizana sredinom oktobra 1944. godine, započet je obračun sa nosiocima kulturnog, političkog i javnog života okupirane Srbije ali i suparničkog pokreta otpora pobeđenog u građanskom ratu.
- Većina žrtava likvidirana je bez presude, a samo za jedan deo stradalnika, fingirane presude su po nalogu Ozne, izricane posle streljana - objašnjava za „Novosti“ mr Srđan Cvetković, saradnik istraživač Instituta za savremenu istoriju.
„Divlja čišćenja“ obavljana su u najvećoj tajnosti i pod okriljem noći, po pravilu bez pisanih tragova.
Glavni grad je bio izdeljen na 16 rejona i svaki je imao svoj zatvor u čijoj blizini su bila strelišta i tajne grobnice, koje ni dan-danas nisu pronađene i otkopane. Komisijske „presude“ bile su po kratkom postupku - Banjica ili streljanje!
Egzekucije su bile noću u potaji!
Kao najveća stratišta pominju se: Ambasada Turske - gde su streljana pretežno uniformisana lica; Belimarkovićev voćnjak (gde su iskorišćene nemačke benzinske jame, a potom su rake kopali zarobljenici pretežno Italijani); Banjička šuma; Košutnjak (oko nemačkog groblja), Lisičji potok - možda najveće od svih, na mestu gde je nekad bio majdan za vađenje granita; kod stadiona Grafičara (Senjak); Park Manjež; Park Tašmajdan; kod hale ”Pionir”; Nebojša kula; Veliko ratno ostrvo; Ada ciganlija; stadion FK Obilić; naselje Braća Jerković, Rakovica; letnja pozornica Topčider; Jajinci, Železnička kolonija, Šarena ćuprija, teren ispod Avale i druga.

ŠTABOVI OZNE
Odmah u blizini sedišta Ozne (Zmaj Jovina 21) u Francuskoj 5, radio je „punom parom“ preki Vojni sud, dok se centrala OZN-e za Beograd nalazila na Obilićevom vencu br. 48 (studentska menza Tri kostura).
Štab savezne Ozne nalazio se pri Vrhovnom štabu i istovremeno u štabu II korpusa smeštenom u Maglajskoj ulici na Dedinju, a kasnije je premešten u centar grada (tačnije na uglu Zmaj Jovine i Simine). Korišteni su ponegde i nemački odbrambeni rovovi kao masovne grobnice.
P. V.

* * * * *

MILICA MARKOVIĆ, I ŠEST DECENIJA POŠTO SU JOJ OCA MIHAJLA VESELINOVIĆA STRELJALI PARTIZANI, TRAŽI PRAVDU

ISTINA POSLE POLA VEKA

Istina je surova, vaši više nisu živi - odgovorio je Slobodan Penezić Krcun na pitanje koje mu je postavila Natalija Veselinović 1945. godine, tragajući za svojim mužem Mihajlom.
Streljali su ga pripadnici Ozne, proglasivši ga za narodnog neprijatelja. Kosti su mu pronađene tek šest decenija kasnije, kada je kćerka Milica ekshumacijom stavila tačku na tragičnu sudbinu čuvenog beogradskog industrijalca.
- Ne pitajte kako sam se osećala kada su počeli iskopavanje. Pala sam u nesvest, a iz obližnje kafane su doneli vodu i svu me ispolivali - priseća se Milica Marković (83), kćerka streljanog Mihajla, dok danas šest decenija kasnije stoji na istom tom stratištu. Prstom upire na debelo drvo koje je „tada bilo mladica“.
- Odmah smo znali da je tu sahranjen. Pričao nam je Italijan koji je znao mog oca iz zatvora. Čak nam je i donosio očeva pisma. Tu su bili zatvoreni nekoliko dana, evo baš u ovoj zgradi pored Muzeja kralja Petra Prvog. Njemu je tada tata poklonio kaput, znao je da mu više neće više biti potreban.
Istina je bila skrivana godinama. A napori porodice Veselinović da se Mihajlo otkopa i pristojno sahrani ostajali su uzaludni. Sve do 2000. godine, kada je Milici Marković lično pomogao Zoran Đinđić. A dobila je i blagoslov patrijarha Pavla.
Kopao se park kod današnje kafane „Grafičar“ na Senjaku. I otkopale uspomene. Kosti nekoliko pokojnika bile su vezane žicom, a Mihajlove cipele iste kao kad je pošao na gubilište. U toj senjačkoj zemlji ležali su i mnogi drugi „narodni neprijatelji“ - M. Petrović Oplenac, kafedžija, S. Popadić, vlasnik male fabrike slatkiša, M. Ivanić, novinar... Svima im je presudio Bata Živančević, ozloglašeni „oznaš sa Senjaka“.
Nije Milica ljuta, ni ogorčena. Samo joj, već šest decenija nije jasno - zašto!?
- Mog su oca svi po dobrome znali. Nema koga nije venčavao, krstio... Svima je nesebično pomagao. Bio je veliki Srbin.
Za vreme rata Veselinović je bio politički neaktivan, ali je na Senjaku pomagao Dom za izbegličku decu i ratnu siročad. Bio je preduzimač i vlasnik fabrike metalnih proizvoda „Pancer“ u Ulici Franša de Perea 66.
Četiri dana po oslobođenju, 24. oktobra 1944, pozvan je iz Resnika da otvori fabriku, ali je uhapšen. Za sobom je ostavio udovicu i petoro dece. Sva im je imovina konfiskovana, a porodica je živela od tuđe milostinje. Aleksandar Veselinović, stariji sin, pobegao je sa grupom četnika za Italiju, a potom za SAD. Mlađi Dragoljub je uhapšen kao kolporter „Demokratije“ i ubijen.
I sama Milica je četiri dana odležala u zatvoru jer je bila „dražilovica“.
- A čak nisam znala ni šta to znači - sleže Milica ramenima i promišlja o prošlosti. Podneće zahtev za rehabilitaciju svog oca. Toliko još može.

PISMO KRVLJU
Vlasnik male fabrike slatkiša Slavko Popadić u vreme rata je takođe bio politički uzdržan. Uhapšen je 25. oktobra 1944. kao ratni profiter, jer je počeo da zida kuću u Kaćanskoj ulici. U zatvoru je uspeo da napiše pismo sopstvenom krvlju. U njemu kaže: „Dosta je da jedan bezdušnik podnese prijavu u kojoj nema ni trunke istine, pa da ode glava.“
I Popadiću je sav imetak oduzet.

VAVEDENJE
Posmrtni ostaci Mihajla Veselinovića preneti su u manastir Vavedenje. Pored grobova sveštenih lica, nalazi se i spomenik Veselinovića, koji su uz pomoć Zorana Đinđića podigli Veselinovići.
B. STJELJA

* * * * *

SLOBODAN ĐURIĆ, ZA „NOVOSTI“, O DRAMI SVOJE PORODICE
AGAPI JE ČEKALA

MAJKA Ljubica čekala je mog tatu svakoga dana da zakuca na vrata. Šest decenija. Umrla je pre četiri godine u devedeset prvoj. Nije ga dočekala.
A oca, Dragoljuba Đurića, sanitetskog potporučnika Vojne bolnice u Beogradu sin Slobodan nije ni zapamtio. Ne čeka ga, jer zna da je streljan. Čeka na istinu, jer još ne zna gde mu je grob.
Bombardovanje, 6. aprila 1941. godine, Dragoljubu i Ljubici (cincarsko ime Agapi, što znači ljubav) gori stan u Sarajevskoj 2a.
Sele se u jednu sobu na poslednjem spratu prvog unutrašnjeg odeljenja Vojne bolnice u Pasterovoj ulici. Tu, u dvadesetak kvadrata, proveli su rat. Tu se, 14. februara 1943. godine rodio Slobodan.
Po okupaciji, Nemci zarobljavaju sve vojnike i oficire u bolnici, ali ih ostavljaju da rade posao. Preuređuju jedan deo bolnice za svoje vojnike i nemačko medicinsko osoblje.
- Otac i njegove kolege su lečili sve: partizane, četnike, obične građane, nedićevce, ljotićevce. Na to ih je obavezivala Hipokratova zakletva.
Dragoljuba su pokušali da mobilišu i u Srpsku državnu stražu (Nedićevi) i u Dobrovoljački korpus (Ljotićevi). Nabavio je falsifikovana lekarska opravdanja da mu je očni vid oštećen, da je nesposoban. Veran je bio samo kralju. Ostao je sa svojom Ljubicom i tek rođenim detetom u kancelariji.
Ratna bolnica, ječali su ljudi, bez nogu i ruku. Ranjene vojnike su istovarali kao na traci. Radio je Slobodan svakodnevno.
Oslobodioci su upali u bolnicu 22. oktobra. Pohapsili sve uniformisane osim medicinskih sestara.
- Imao sam 20 meseci, kada su „oznaši“ odveli tatu 22. oktobra 1944 - priča Slobodan Đurić koji sada ima 66 godina.
Grupu iz bolnice, odveli su u zatvor u Vojvode Milenka 40.
- Prepolovio se - jaukala je majka kad ga je prvi put posetila posle tri dana. - Nosila je i mene da me vidi. Tad me poslednji put poljubio.
Ispitivao ga ja devetnaestogodišnji oficir Ozne. Urlao je:
- Što nisi došao u šumu? Lečio si izdajnike!
Posle četiri dana, Dragoljuba više nije bilo u zatvoru. Imao je 33 godine.
Pričali su Ljubici da je na Banjici, pa u rudniku i na kraju da je odvezen u Sibir...
- Lagarije - kaže Slobodan.
- Ubijen je i bačen!
Majka i sin su se odselili u Crvenu Jabuku. Tamo su živeli posle rata. Ljubica se povukla u sebe. Potajno se nadala da će doći. Sa tom nadom je umrla.
Slobodan joj je podigao spomenik na Bežanijskom groblju. Na njemu se nalazi slika Ljubice i Dragoljuba. Piše:
„Dragoljub, nevino pogubljen od oslobodilaca Beograda, bez suđenja i groba, 1944. godine. Agapi ga je čekala...“

SPOMEN OBELEŽJE
SLOBODAN Đurić je u martu 2007. godine podneo zahtev Skupštini beograda da se podigne Spomen obeležje nevinim žrtvama „divljeg čišćenja Beograda“
Gradska Komisija za spomenike i nazive trgova je u aprilu razmatrala predlog i u načelu ga prihvatila. Do danas ideja nije realizovana.
P. VASILJEVIĆ

* * * * *

SPISAK 105 STRELJANIH

„Politika“ od 27. novembra 1944. objavila je na prve dve strane „Saopštenje“ Vojnog suda Prvog korpusa N.O.V.J. o osuđenim ratnim zločincima u Beogradu“ sa spiskom od 105 streljanih osoba.
Veliki deo streljanih pripadao je Nedićevoj administraciji i policiji - 38 odsto, četnika - 20 odsto, saradnika Gestapoa - 20 odsto, građana-izdajnika - 15 odsto, ljotićevaca - 4 odsto i ostalih 3 odsto.
Najviše su na meti bili pripadnici Nedićeve administracije i oružanih formacija, ministri i pomoćnici (gotovo 75 odsto) ali je tu bilo i uglednih profesora, glumaca, novinara pa i studenata.
- Pored stvarnih kolaboracionista i mogućih ratnih zločinaca, streljani su bez valjanog sudskog postupka ministri i njihovi pomoćnici, činovnici ali i ljudi koji su u vreme okupacije gledali svoja posla i posedovali značajniji kapital, imali simpatije za četnički pokret - objašnjava mr Cvetković - kritikovali i ismevali komuniste, ili su naprosto bili ugledni kulturni i javni radnici koji nisu prihvatali komunističku ideologiju. Oštrica mača bila je usmerena prema starom građanskom staležu i nasleđenoj društvenoj eliti predratne Srbije.

1. Arsenijević Vladimir, kolar, nemački špijun 2. Babić Josip, agent Gestapoa 3. Babović Aleksandar, nedićevac 4. dr Birčanin Ilija, nedićevski pukovnik 5. Brberić Ilija, četnički koljač 6. Brković Vujica, student, agent Gestapoa 7. Budimir Spiro, četnik 8. Bunjević Lazar, nedićevski vojnik 9. Vales Oskar, agent Gestapoa 10. Veselinović Radosav, ministar poljoprivrede 11. Vićentijević Borivoje, četnički komandant 12. Galijan Vladislav, šef Aćimovićevog kabineta, agent Gestapoa 13. Glišić Dušan, nemački agent 14. Grujić Miloš, četnik i nemački agent 15. Deletić Milonja, italijanski agent 16. Domazet N. Rajko, agent Specijalne policije 17. Doroški georgije, denuncijant 18. Dostanić Dragutin, četnički komandant 19. Đokić Srbislav, pomoćnik ministra 20. Đorđević Dušan, ministar finansija 21. Đumberski Nikola, nemački agent 22. Eror Dušan, nedićevski vodnik 23. Živadinović Jevto, nedićevski kapetan 24. Zarić Petar, službenik Specijalne policije 25. dr Zec Petar, bivši senator 26. Janković Đura, bivši ministar 27. Janković Momčilo, bivši ministar pravde 28. Jovanović M. Aleksandar, agent Gestapoa 29. Jovanović Branislav, ljotićevac, agent Gestapoa 30. Jovanović Branko, organizator „crnih trojki“ 31. Jovanović Zorica, agent Gestapoa 32. Jovanović Velibor, član „Zbora“ 33. Joksimović Jovica, četnički komandant 34. Jevtić Mihajlo, islednik Specijalne policije 35. Jovanović Lazar, glumac, denuncijant 36. Jojić Risto, saradnik okupatora 37. Kockar Veljko, student, agent Gestapoa 38. Kocić Miodrag, žandarm, koljač 39. Krajnović Ilija, agent Gestapoa 40. Krneta M. Spasoje, agent Specijalne policije 41. Kutur Đuro, pomoćnik ministra spoljne politike 42. Kulundžija Dobrivoje, agent Specijalne policije 43. Lazarević Miodrag, član Dražinog prekog suda 44. Marjanović Čedomir, ministar pravde 45. Maksimović Ratko, četnički obaveštajac 46. Marinković Dragoljub, okružni načelnik iz Kraljeva 47. Marković N. Slavko, četnik Koste Pećanca 48. Mačišić Mihajlo, agent specijalne policije 49. Mijušković dr Jovan, ministar socijalne politike 50. Milovanović Dragoljub, organizator „crnih trojki“ 51. Mihajlović Kosta, direktor gimnazije u Čačku 52. Markićević Strahinja, sudski kapetan 53. Mudrić Rade, žandarmerijski narednik 54. Nedeljković Aleksije, major, agent Gestapoa 55. Pavlović Radisav, član „crnih trojki“ 56. Paković Vidak, referent Specijalne policije 57. Pitašević Sotir, agent Specijalne policije 58. Popović Branko, profesor Univerziteta 59. dr Pružić Ilija, profesor Univerziteta 60. Pomorac Radisav, agent Specijalne policije 61. Radosavljević Blažo, predsednik prekog suda u Kolašinu 62. Ristić Dragoljub, član četničkog prekog suda 63. Radulović Aleksandar, komandant gradske straže Beograda 64. Savić Milivoje, agent Gestapoa 65. Savić Svetolik, novinar, Nedićev plaćenik 66. dr Stefanović Svetislav, ideolog fašizma 67. Spasinović Ljubomir, četnik, denuncijant 68. Stanimirović Atanasije, potpukovnik, agent 69. Simić Bogdan, novinar, saradnik Gestapoa 70. Stojanović Aleksandar, general 71. Susman Anton, upravnik zatvora u Užicu 72. Tatić Milan, službenik zatvora u Užicu 73. Tanović Jovan, direktor „Novog vremena“, saradnik Nemaca i rukovodilac Nedićeve propagande 74. Terzić Vujica, pratilac četničkog kapetana, koljač 75. Todorović S. Nikola, agent Gestapoa 76. Trbović Marko, agent Specijalne policije 77. Urbanc Stanko, agent Gestapoa 78. Fidler Martin, agent Specijalne policije 79. Francen Sima, novinar, saradnik Gestapoa 80. Hempl Petko, agent Gestapoa 81. Han Ivan, agent Gestapoa 82. dr Horvatski Milan, pomoćnik ministra finansija 83. Cvetković Aleksandar, glumac u nedićevskom radio programu 84. Džudović Novica, agent italijanske službe 85. Čumić Čedomir, agent Specijalne policije 86. Smit Josip, organizator četničkih bandi 87. Šnebl Dušan, agent Gestapoa 88. Štark Boris, nemački agent 89. Aranicki Miomir, agent Specijalne policije 90. Cvetković Miroslav, dželat iz logora Banjica 91. Ćosić Žarko, agent Specijalne policije 92. Herceg Franjo, agent Specijalne policije 93. Dimitrijević Gradimir, agent Specijalne policije 94. Hudini Josip, sudski pukovnik 95. Obradović Branko, agent Specijalne policije 96. Asković Božidar, zamenik vojvode Bosiljčića 97. Milovanović Milan, vojvoda Pećanac mlađi 98. Perišić V. Radivoje, vojni islednik SDS-a u Valjevu 99. Sinaka V. Otokar, nemački vojnik 100. Igor A. Lokar, nemački dobrovoljac 101. Vertag S. Alfred, nemački tumač 102. Đorđević Milutin, vojni ljotićev islednik 103. Smidling J. Josif, agent Gestapoa 104. Vučićević V. Dobrivoje, nemački jatak 105. Danilović Radojica, agent italijanske službe.
Sve smrtne presude su izvršene.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (45)

nenad

11.06.2009. 21:26

Hvala Novosti sto ste konacno smogli hrabrosti i progovorite i o zlocinima posle Drugog sveteskog rata u ime svih potomaka žrtava...

Posmatrac

11.06.2009. 21:34

Zalosne su veoma zalosne ove lazi,hocemo u europu,mladica prikazuju u sarajevu sa vojskom koja ga cuva a svi se prave budale da neznaju gde je.U to vreme tadic je bio ministar odbrane,to je sramno lagati svetu a biti svakodnevno sa tim zlocincem. Isti je slucaj i sa ovim bradonjama koje iskopavate, svi su oni zasluzili metak po kratkom postupku.

Стана

11.06.2009. 22:17

Дедови су побили честите људе да би њихови унуци могли да овако коначно поцепају и распродају Србију! Да су људи које су комунисти побили остали живи, не би Србија данас овако изгледала. Дедови су убијали и отимали, а унуци распордају туђинцима српску муку. Али стићи ће их Лазарева клетва!

Statisticar

11.06.2009. 22:40

Molim redakciju da nastavi sa objavljivanjem imena zrtava ali i da objavljuje imena, fotografije, adresne i biografske podatke zlikovaca koji su uzeli ucesce u svim ovim masakrima biblijskih razmera. Pozivam citaoce da nesebicno u ovome pomognu redakciji. Saljimo komentare sa podacima o onima za koje znamo da su ucestvovali u ovom zlocinackom poduhvatu. Mnogo je onih koji nisu svesni kakvi su zlikovci bili oni koji su ih kao decu i unucad vodili u parkove, kupovali im sladoled, pratili ih i docekivali iz skole. Neka to saznaju i neka se stide takvog olosa ciji su potomci.

Inostranac

11.06.2009. 22:55

Kad malo bolje razmislite, Tito i komunisti nisu mogli nista drugo ni da urade nego da u polumraku pobiju sve sto je moglo intelektualno da ospori otimacinu i teror komunisticke partije... a sve to po ugledu na rusku revoluciju. Jednostavno, nije bilo moguce "na fino" da se otmu ducani, fabrike, institucije... moralo se raditi brzo i efikasno... kakva demokratija, kakvi bakraci, moralo se ubijati, otimati i zastrasivati. Drugog nacina nije bilo... Ne znam sta drugo da kazem sem da se gnusam svega sto su uradili... strahota ... isto kao i revolucija u Francuskoj, ili bilo gde drugde. Krivo mi je jedino sto se ti stradalnici ne rehabilituju a pocinioci zlocina bar kazne uzimanjem imena ulica... sto onog vampira srpskog naroda u kuci cveca, ne premeste na novo groblje ili negde tako, gde bi svako moga da mu se ... na grob, po zasluzi... kako je kome valjao.

udruzenje SPAS Subotica

11.06.2009. 23:13

tragicna je po Srbe istorija predaka...ali...ko pise sadasnje stranice istorije..kada nas mentalno unistavaju svakodnevno..i kada nam uzimaju generacije mladih po ko zna koji put u istoriji...koliko kostiju je nasih predaka trebalo da istrune da bi te iste kosti neko danas od zivih i mogao da iskopa...kojim putem je Srpski narod danas krenuo ni za kosti nam se nece znati.

Ratko

12.06.2009. 00:08

Zlocini komunista su zaista nemerljivi. Od samog pocetka (''Uzicka republika'') su pokazali da im je cilj svih ciljeva osvajanje vlasti i kojim ce se sredstvima sluziti u ostvarenju tog cilja. Tokom celog rata su ubijali gde su god mogli i kad su god mogli. Po tome bi se mogli uporediti sa ustasama (sa kojima su inace saradjivali i pre rata, a i za vreme njegovog trajanja). Na primer, ustase su ubile 210 srpskih svestenika, a partizani preko 400!!! Ipak, da nisu dobijali vise nego izdasnu pomoc zapadnih saveznika u oruzju i ostalom materijalu i da Sovjeti nisu usli u Srbiju komunisti nikada ne bi osvojili vlast jer su bili odbaceni od naroda. Preostale zlocince (kojih ima verovatno nekoliko stotina) trebalo bi radi izlecenja nacije izvesti na sud. Svu otetu imovinu vratiti vlasnicima. Nikad vise komunizam!!!

Darko Antić

12.06.2009. 00:20

Moj komentar na, rek'o bih, odličan članak mr Cvetkovića i pitanje postavljeno njemu ujedno jeste, da li su Ljotićevci, Nedićevci, pripadnici četničkog pokreta, pripadnici Specijalne policije i ostali, znano nam koji, sudili u toku rata rodoljubima, ilegalcima, pripadnicima komunističkog pokreta, partizanima, simpatizerima NOP-a, ako jesu tražim primer, ili je pak bilo malko drugojačije? Pa šta je bilo za očekivati, da će se suditi krvnicima dok je rat, ne zaboravimo, još uvek trajao! Zvanično na teritoriji Jugoslavije, do 15. maja. Da se razumemo, ne sporim da je bilo ubistava i nedužnih ljudi! Jesam za to da se iznese na videlo sve što treba da bi istina bila jedna i jedina! I za vreme rata sa jedne strane i za vreme rata sa druge strane i posle rata. Zločin je zločin i treba ga osuditi uvek, i tada i danas! Pritom mislim i na dešavanja koja su nas zadesila protekle decenije, slučaj Ratka Mladića npr., jer ako to ne osudimo kao narod onda džaba sve ovo vaše pisanje o dešavanjima od pre 60 i kusur godina!!! Veliki pozdrav za mr Srđana Cvetkovića i podrška da istraje u svom istraživanju.

m.m

12.06.2009. 00:57

Sad nije rat , pa zasto se ubija ? A neki nestanu dal noci il podanu bez traga .

daniel

12.06.2009. 02:02

Imate samo jedan komentar i to nerazumljiv a cini se i nerazuman. Zlocini komunista, (na celu sa voljenim Titom ljubicicom i belom i plavom i odvratnim obozavanjem jedne licnosti sumnjivog karaktera do prostackih razmera), zataskavani svih ovih godina su samo odraz dekadentnog drustva. Ti isti zlocini su samo nastavljeni devedesetih godina sto se dalo ocekivati kao sto se ocekivalo i prikrivanje istine koje traje do dana danasnjeg. Da citiram velikog umetnika Miju Aleksica: "Pa dokle majkovicu"?

Жарковац, Жарково - СРБИЈА

12.06.2009. 02:37

У Жаркову је, одмах по упаду комуниста, ухапшен већи број угледних домаћина. Неки су пуштени, а део њих је убрзо ликвидиран "по кратком поступку", без икакве оптужнице или доказане евентуалне кривице за било који преступ. Највећи број ликвидација вршен је у тада рубним деловима села Жаркова - у Макишу и на локацији која је данас позната као "Рупчине". У Рупчинама се још увек налази потпуно необележена и неистражена масовна гробница недужних мештана Жаркова, иако се зна њена тачна локација. Приликом радова на инфраструктури у том крају, пре пар година, пронађен је људски костур на дубини мањој од једног метра. Дошла је полиција (из ОУП Чукарица), стручњаци судске медицине, и - дотичном скелету се од тог тренутка губи сваки траг?! Ни бројна инсистирања Удружења грађана Жаркова "Жарковац" (у име породица жртава послератног комунистичког терора у Жаркову) да се уђе у траг пронађеним посмртним остацима и обави идентификација, до сада нису уродила никаквим плодом. Свако њихово обраћање тим поводом код надлежних је наилазило искључиво на упорно игнорисање и непробојни зид ћутње, која траје и дан - данас...

херој

12.06.2009. 06:37

сад сте се сетили да пишете о томе после 50 година постојанја ваших новина???? зашто то није било писано кад је требало???

ljubica

12.06.2009. 07:27

Ako gospodin Cvetkovic istrazivac ,,savremene istorije,, nesto ,,pronade,, vi odma objavite. Vidi se da je on pravi ,,istoricar,,gde nakupe samo lazi lazi ,lazi,zasto i vi kao dobro citane novine sirite tu mrznju.,dali ima neki urednik ciji su roditelji ili on ziveli za vreme Tita. Da li je moguce da su ostali samo Drazinovci, LJoticevci, Nedicevci i domaci izdajnici i cudi mo se sto nas svet mrzi,sto vise vi budete o tome pisali ,,precemo u EZ jel smo u EZiz ovog zadnjeg rata poznati kao CETNICI. Zaboravljate Srebrenicu jel u inostranstvu za obican narod su to uradili cetnici a nebi me ni cudilo da jesu ,,cetnicki unuci,,.

Enver

12.06.2009. 08:58

Pa eno u Bosni uvijek se pronalaze masovne grobnice srpskih zlocina pocinjenih tokom agresije 92-95.

Dusan

12.06.2009. 09:04

Ljudi moji cemu ovo vodi pa necemo poceti preoravati zemlju trazeci zrtve iz doba Kosovske bitke.Cudan smo mi narod.

pravda

12.06.2009. 09:11

Plašim se da ova nova podela srbije nesluti na dobro, da se ne povovi 45ta

zoran

12.06.2009. 09:25

Очигледно је да се ради о геноциду над српским народом који су починиле комунистичке партизанске јединице с обзиром на број убијених и велики број локација широм Србије а и бивше Југославије верујем да има посла за тужилаштво јер геноцид и овако велики злочин не могу застарити а ни заташкати се

Stevka

12.06.2009. 09:58

to je samo beograd. a kolko je tek poubijano u drugim graodivima kao recimo u krusevcu gde su na bagdali izvrsili pokolj. sve dok mi po srbiji budemo gazili po masovnim grobnicama svojih predaka, sve dotle srbiji nece biti dobro, vec ce biti prokleta i desavace joj se stvari koje joj se desavaju zadnjih decenija. mi nestajemo polako ali sigurno

Aleksandar IV

12.06.2009. 10:12

Imam dovoljno gopdina da se setcam da se vise od 50 godina u ovoj zemlji slavio takozvani Dan pobede i takozvani Dan oslobodjenja Beograda koji su prouzrokovali nekoliko stotina hiljada brutalno likvidiranih Srba i jos vise onih koji su prebijeni i opljackani. Mnogo vise nasih sunarodnika je stradalo od srpske, komunisticke ruke nego od nemace, fasisticke. Tragicno, zalosno ali istinito.

AA

12.06.2009. 10:14

Pa dobro gospodo sto je to cudno! Zar se vi sad osvescujete i ucite istoriju? Pa zar nisu svi ratovi tako zavrsavani, klanjem i eliminisanjem protivnicke strane i onih koji su bili "pretnja" zbog svoje inteligencije i sposobnosti da se suprostave? A opet, da podsetim po cijoj je naredbi sve radjeno. Pa zar ste zaboravili da je Cercil podrzao Tita kojeg je i poslao iz Poljske u Rusiju da se nauci revoluciji i kako da ruse kraljevine, za dobrobit Engleske i ostalog zapada. Zar je onda cudno sto su nas Amerikanci bombardovali i rusili nase kulturno blago, "da se ne sete ko su", tako su govorili. I sta onda imamo da se cudimo sto je srpska inteligencija pogubljena posle rata, kako bi vladao olos i oni koji su mislili da se bore za pravdu, a bili su tako dobro prevareni... Ista se prica stalno ponavlja, jer Srbi ne uce svoju istoriju, vec istoriju onih koji im i ne daju da napreduju i budu slobodan narod. Znaju oni nas, znaju i da imamo srce, pa se ko lesinari okomili ne bi li ga iscupali iz nasih grudi, ne bi li ga sebi nakalemili, ali srce se ne prima kod ubica. Budimo slozni i naucimo se prastanju, jer bilo je zrtava sa obe strane! Onj gore im sad sudi. A mi ovde dole, gledajmo nasu BUDUCNOST!!! Zarad nas i nase dece! Ne dozvolite da vas okupiraju i skrecu vam paznju sa bitnih stvari, jer sad kad treba da smo svi slozni, opet nas razgradjuju!

Blazo

12.06.2009. 10:19

Komunisticki zlikovci i danas ubijaju sve sto je srpsko... Ima Boga. Odmazda je neophodna!

kolubara

12.06.2009. 11:10

za zlocine nad srbima iz srbije niko jos nije odgovarao a mnogi su za to bogato nagradjeni od svog voljenog druga tite.

Bogdanka Lukic

12.06.2009. 12:22

Postovani!!! Mislim da ce posle vise godina izaci delo na videlo.Na ovom spisku nije moj deda Bogdan Borjanovic trgovac iz Beograda.On je bio covek iz senke Ljube Davidovica.Politika je nakon oslobodjenja objavila nekoliko njegovih slika sa Ljubom Davidovicem jer je bio za demokratsko drustvo.Po tatinoj prici u leto 1945-46 godine dosli su po mog dedu.Odveli ga prvo tamo gde je Ruska ambasada pa posle blizu etnografskog muzeja mucen i iznemogao pusten je na uglu Tadeusa Kocuskog i uluce gde ide tranvaj br 5 ubija ga zena partizanka omladinka iz Sapca(ovaj podatak smo tek skoro saznali)jos je ziva, sa nekoliko smrtonosnih uboda nozem .Posto nije dosao kuci pradeda Rade i prababa Jela ga traze i uspevaju da saznaju od coveka ciji je brat bio zeleznicar u Uzicu( tamo se dedina sestra udala) da se dedino telo nalazi u mrtvacnici gradske bolnice pradeda vidno potresen sa suprugom odlazi i unakazeno telo koje su mu pokazali priznaje da je to njegov sin tako da ga gradska bolnica sahranjuje na centralnom groblju i ako smo ubedjeni da u grobu nije moj pradeda nego neko drugi. Saznala sam da su i tatu stalno premestali kod rodjaka i prijatelja. kad je bio mali.Posto je tata dosta tragao za tim saznaje da u Parizu zivi covek i da dosta zna o tome i da je nekadasnji nas diplomata koji zivi u ulici Bulevar Kralja Aleksandra imao intervju sa njim.Tata odlazi do njega ali on muzatvara vrata pred nosem.U toku prosle godine tata se sastao i sa covekom u Mazestiku koji je kao pristalica kralja emigrirao u London ali mu je rekao:,,Nemoj vise da kopas stradace te.:".Tata neprestaje da istrazuje cak je kontakirao i demokratsku stranku i njihov pokret Ljuba Davidovic ali niko mu nije izasao u susret.Sve je ostalo mtrvo slovo na papiru zeleli bi vise da znamo., tek smo i prosle godine uspeli da dobijemo dedinu umrlicu gde pise ubijen.S postovanjem Bogdanka Lukic.

Joka

12.06.2009. 12:42

Darko Anticu, promasili ste temu... radi se ubijanju i otimacini imovine komunista posle rata. Radi se o pobednickom komunistickom zlocinackom teroru posle rata. Posle zavrsenog rata, u miru, smisljeno i podlo... gadite mi se. Tako da ovo vase pitanje nema apsolutno blage veze sa temom... citiram:"da li su Ljotićevci, Nedićevci, pripadnici četničkog pokreta, pripadnici Specijalne policije i ostali, znano nam koji, sudili u toku rata rodoljubima, ilegalcima, pripadnicima komunističkog pokreta, partizanima, simpatizerima NOP-a, ako jesu tražim primer, ili je pak bilo malko drugojačije?"

bogdan bojanic

12.06.2009. 12:45

sta na ovo kaze SUBNOR?Sta na ovo kazu svi oni koji se ne slazu da se istina sazna?.....kao sta to sada trazite kad mi nemamo sta da jedemo..To je bio pocetak komunisticke diktature..Kako se ona zavrsila i da li se zavrsila..treba malo pocekati.Jedino sto je sigurno, je da se pravda i istina ne mogu sakriti.

Milan D.

12.06.2009. 13:46

Za AA- Evo sta ti je Cherchil rekao: Wintson Chercil-Moja najveca greska u ratu- POMAGANJE TITU!!!! Ovde se radi o izjavi koju je Chercil dao u Briselu u prvoj polovini decembra 1945. Naravno, sve je preuzteo da se ovaj komentar javno ne objavi, ‘’zamagli’’. Prema arhivima Chercil je to javno izgovorio dva puta i u Briselu i u Parizu. U Briselu to je izajvio 10 decembra 1945. koju je prenelo nekoliko belgiskih listova, a to je :’’ da je njegova najveca greska u II svetskom ratu, to sto je pomaogao Titu, napustio Mihailoviceve rojaliste, Titu verovao i indirektno on snosi krivicu sto je cela Jugoslavije ostala u komunistickim sapama’’. U Parizu je izjavio malo drugacije. Vesti o Chercilovoj izjavi na kontinentu su dosle i do samog F.O. negde pred sam Bozic 1945. Medjutim praznici su morali odloziti akciju za nekoliko dana, do pocetka Nove 1946. kad su poceli da pristizu izvetsaji iz Brisela i Pariza. Prvi se javio britanski ambasador u Briselu, sir Hughe Knatchbull-Hugessen, koji je uputio stalnom podsekretaru sir Orme Sargentu 8 januara 1946. izvestaj u kom se kaze sledece: ‘’ Vi ste ( vec) verovatno videli izjave u stampi u raznim zemljama, da je u stvari g. Chercil, dok je boravio u Briselu, napravio izvesne obzervacije o Titu. List’’ Time and Tide’’ od 29 decembra 1945. doneo je sledece: ‘’ Kad je g. Chercil nadavno boravio u Briselu, izjavio je, prema belgiskom zurnalu ,,Europe-Amerique’’ od 13 decembra 1945. gde kaze: ‘’Za vreme rata smatrao sam da mogu verovati Titu ( faire confiance a Tito). On mi je obecao da ce postovati Sporazum koji je zakljucio sa Subasicem, priznati karljevsku vladu u Londonu i vratiti morahiju u zemlju. Ja sada dobro vidim( je me rends bien compte) da sam napravio jednu od najvceih gresaka u ratu, a to je bilo dati njemu podrsku’’. ! Slicno ovome belgiski list ‘’Europe-Amerique’’ u broju od 13 decembra doneo je clanak sa naslovom:’’ Sentinelles des Balkans’’.Ova prica je donekle privukla paznju ovde, a ocevidno i na drugim mestima. Na primer primo sam pismo od Owen Malleya, koji je procitao napis u ‘’ Time and Tide’’. Izgleda da je Chercil sve izgovorio dok je bio u Praziju kod ambasadora Duffa. Izvestan Belgijanac, o imenu Baron Jacques van den Branden, prisustvovao je tom ruckus, gde je u biti navedan ta izjava….. Hughe Knatchbull-Hugessen (File No F.O 371-59517 ) A i evo kako vas Zapad samo sto nij napao kad niste priznali leganu izbaranu Vladu iz Londona, koju je Zapad podrzavao a ne zavodjnje stljinistickog komuzma

Misko

12.06.2009. 13:48

Hvala "Novostima" na ovom sjajnom feljtonu. Ovo su primerci novina koje se ne bacaju nakon citanja nego cuvaju u kucnoj arhivi. Verujem da ce oaj put istina biti isterana na videlo. Navodni ( i oni stvarni) cetnicki zlocini su odavno istrazeni i kaznje a nakon toga 50 godina preuvelicavani i izmisljani. Vreme je da se vidi sta to komunisti radili. Poznato je da su u Beogradu, komunisti ubili vise ljudi nego sto ubili Nemaca za sve vreme rata. I moj deda je jedva izbegao streljanje ali ne i zaplenu imovine. Sve zato sto je nekom sumaru u partizanskoj uniformi, zapala za oko dedina radnja i imovina.

Ludwig Boltzmann

12.06.2009. 14:29

Da sam na vasem mestu ja bih organizovao da se pise istina i o Prvom Svetskom Ratu. Meni su neki pricali da je srpska vojska izvrsila genocid nad austrijskim vojnicima. Tekla je krv, zarobljrni, nevini austrijski vojnici su, tako se prica, pisali pisma krvlju. Vreme je da i ta istina izadje na videlo i da se sve kosti pronadju. To je sve nista u poredjenju sa Balkanskim ratom, gde je zaista bilo klanje a o identifikaciji kostiju da i ne govorim. Pravi haos. Turke su ubijali ponoci po hitnom postupku, neke sabljama, u cemu su prednjacili nasa braca Crnogorski Srbi; nikakvog sudjenja nije bilo. Zamisli? Vade se da nisu imali dovoljno sudija i pravnih fakulteta, ali to je samo fora za masovna ubijanja ovih nevinih vojnika. Hvala Novostima sto konacno iznose ove istine o genocidu nad cetnicima. Jedino bih voleo da se iznese i istina o genocidu nad Austrijancima, Ustasama, Nemcima i Turcima. Njihovi potomci to takodje zasluzuju, ako ce se ici sa njima u Evropu.

Lukic Bogdanka

12.06.2009. 14:36

Hvala Vecernjim novostima. Sa suzama u ocima vam se zahvaljujem sto ste nasu porodicnu tragediju objavili a takvih ima jos pa i gore.molim sve koji nesto znaju da posalju na moj e-mail koji je je poznat redakciji hocu da znam ime te zene krvnika grob i da se obelezi mesto gde je stradao barem je to zasluzio. S postovanjem njegova unuka Bogdanka Lukic

Milos

12.06.2009. 14:40

Agime, hvala podsecanju na nesto sto me je najiskrenije obradovalo. To vam je bilo za Skelane, Kravicu i Bratunac. Na zalost nedovoljno.

radan peric

12.06.2009. 15:01

Za sve one koji kazu da se za vrijeme Tita lijepo zivjelo da kazem nije nam taj zivot bio lijep.Tog zlocinca treba eskumirati sa Dedinja u neko katolicko groblje u Beogradu kada ga vec Hrvatska i Slovenija nece.

Darko Antić

12.06.2009. 17:18

Poštovana gospa Joko, daću sebi za slobodu, ako mi ne zamerate, da vas nadalje ovako oslovljavam, noseći se mišlju da vi to zapravo i jeste, pošto složićete se sa mnom, na ovakvim forumima počesto ljudi koriste pseudonime, za razliku od mene samoga, potpisan sam punim imenom i prezimenom i stojim iza svega napisanog i izgovorenog. Ali na stranu to, mišljah i da vam ne odgovorim, ma šta vi mislili o meni, drugačije mi nalažu moje kućevno vaspitanje i građanska kultura, pa ćete dobiti zadovoljenje. Vidim da ste koristeći bespotrebno pretešku reč" gađenje", vi mene pogrešno procenili i da se očigledno nismo razumeli. Isprva, želim da vam se izvinim ako sam vas ikako uvredio, vas ili nekog vama bliskog, ako jeste imali porodična stradanja nakon rata, jer to mi nije ni iole bila namera. Sa moje strane samo iskreno žaljenje i empatija, svakako. Pojašnjenje je sledeće: da se odmah razumemo, izuzetno cenim pregalački i "rudarski" rad mr Srđana Cvetkovića, što sam naveo i u prethodnom postu, podržavam ga da istraje i na njegovom primeru nam je sada znano kako se osećao Odisej između Scile i Haribde, nama je lako, možemo da pišemo i da ne pišemo i da odemo, dok on ostaje da traži istinu noseći sam svoj krst, što jeste ono što je mene i nateralo da se javim i komentarišem, dajući mu i na taj način podršku, možda zanemarljivu ali ipak podršku. Vraćam se na temu i podsećam vas da je mr Cvetković na samom počeku svog članka pisao o oktobarskim dešavanjima u Beogradu, nakon oslobođenja od Nemaca i moji komentari su se odnosili na taj period pa do 15. maja 1945. godine. Tako sam i napisao pa ne vidim gde je zabuna, rat još uvek jeste trajao! Nisam veličao zločine, jer mi tako nešto i ne priliči, konkretno ja sam imao dedu koji je bio kraljev oficir, kraljeva pešadija podoficirske škole u Zagrebu "Kraljica Marije", nije u toku rata želeo da priđe ni partizanima ni četnicima, znao je mnoge barabe i sa jedne i sa druge strane, krvavi građanski rat nije bio za njega, pa je zato umalo izgubio glavu od četnika 1943., a nakon rata, pošto nije bio član komunističke partije, na svoj prvi stan je čekao od 1944-1969, cirka 25 godina, sa troje dece i ženom, uglavnom potucajući se od nemila do nedraga. Je l' da, da je teško biti neutralan i hladne glave! Nego barem mi to možemo da činimo sa ove, sada već ozbiljne vremenske instance, od oko 65 godina. Ne opravdavam ni jedan zločin, pa bio on činjen pod petokrakom, kokardom, polumesecom i zvezdom, krstom ili totemom Kecekoatla! Ono što sam komentarisao oko krvnika na njih i jesam mislio, na krvnike i zlikovce koji to i jesu, pa bili oni sa koje god strane! Za ubijanja, pljačku i otimačinu nakon rata, opravdanja nema, mada mnogi bi to i sada činili Miškoviću, Beku i ostalima, zar ne? Nadam se da se razumemo, jer nadovezaću se na jedan post iz diskusije, podsetivši se Prvog svetskog rata, šta mislite da su pripadnici srpske vojske radili sa Austrougarima i Bugarima nakon saznanja šta su ovi činili po Mačvi, oko Šapca ili na jugu Srbije! Hoću da kažem da krv povlači krv, ili kao što reče premudri Mohandas Karamčand Gandhi "Oko za oko i ceo svet će oslepeti". Inače, ja lično, inkliniram više prema tematici španskog građanskog rata, 1936-1939, pa i na tome kako su oni uspeli da se iskobeljaju od duhova prošlosti, a verujte mi da su ih imali itekako. Stoga, za kraj, svaka podrška Srđanu Cvetkoviću i mladom naraštaju istoričara, da jednom za svagda završimo sa time i da se kosti sa kostima izmire, ako je to ikako moguće!

Marija

12.06.2009. 18:10

Ne amnestirajuci nijedan zlocin ni onoga ko je to uradio, ma sa koje strane dolazio i u kojoj vojsci je bio,zelim da pitam dve stvari.Najpre, da li cemo zlocine jednako tretirati bez obzira ko ih je i u ime cega izvrsio?Ako hocemo, a mislim da trebamo jer neselektivna pravda je nepravda, onda pitam sledece: hocemo li na isti nacin govoriti i o zlocinima cetnika koji su nesporno vrseni? Da su cetnici moju trudnu majku ( sa mnom u stomaku) uhvatili, ja danas ne bih pisala ove redove a bila je Srpkinja, pravoslavka i nije bila komunista.Njena jedina krivica je bila sta je antifasista.

Bojan Zdravic

12.06.2009. 18:23

Jasno mi je da imate pritisak i da ne mozete da objavljujete sve komentare, tako da ni moj danasnji niste objavili. Ovo sto pise, ocigledno, komunista Antic, je zaista uvreda za pobijene civile, njihove porodice i inteligenciju mnogih od nas koji citamo ovo. Jasno mi je da morate da mu date prostor a drugima ne...Ja vam vise necu pisati. Pozdrav

Marija

12.06.2009. 18:41

Molim redakciju za izvinjenje, ali u mom tekstu se potkrala tehnicka greska, pa umesto "jer neselektivna pravda je nepavda" treba da stoji: "jer selektivna pravda je nepravda".Izvinjavam se i citaocima, greska je moja.Hvala unapred za razumevanje.

boki bojanic

12.06.2009. 19:01

Treba biti obazriv kod rehabilitacije.Svaki potomak o svom predku govori sa poštovanjem gotovo uvek pristrsano,nemajući sem emocija druge dokaze.Po nekim insinuacijama partizani su streljali i svoje simpatizere,samo da bi se dokopali njihove imovine,što zvuči poprilično smešno! Ispada po ovakvim tumačenjima da su Banjicu,Staro Sajmištei druge logore osnovali komunisti da bi sami sebe mučili i ubijali.Pa ljudi moji,znate li koliki je bio broj tih najokorelijih podrepaša,koljača,kvislinga ,koji su svesrdno pomagali nemcima loveći po Beogradu svoj narod.Nevinih mi je iskreno žao!

H. Prokopijevich

13.06.2009. 18:46

TITOLJUBCIMA: Pitanje je koliko su Hrvata komunisti ubili u Ustaskom Zagrebu, po oslobodjenju, ili koliko Slovenaca u ProNacistickoj Ljubljani-u Beogradu je za samo nekoliko noci pobijena cela omanja varos.... Ocigledno je da je Titu bilo stalo da Srbiju obezglavi intelektualno i spiritualno, da bi joj rezervisao danasnji status "Beogradskog Pasaluka", i neka onda neko kaze da drug Tito nije imao viziiju za Srbiju ( po kojoj je palio i ubijao jos kao Austrougarski kaplar). Toliko mu je bilo stalo da obezglavi Srbiju da je neposredno po "oslobodjenju" 45-te, licno nadgledao kod Subotice streljanje grupe od oko stotinu visokih Kraljevih Srpskih oficira i generala, koji su se vracali iz ratnog zarobljenistva iz Nemacke, oslobodjeni od strane saveznika. Nisu znali kakva ih Sloboda ceka u Crvenoj Srbiji. Po streljanju su im navukli nemacke uniforme da ih prikazu kao okupatore. Jedan je preziveo da kaze istinu....

žedan istine

14.06.2009. 09:35

komunizam je uništio,bojim se nepovratno,srpsku naciju! Ova Vaša akcija je prava stvar,i hvala bogu što se država setila i ravnogoraca i njihovih potomaka,jer samo istina može dovesti do oprosta i pomirenja.Dok budemo gazili po našim mrtvima,bez groba,slavili krcuna,tita,rankovića i ostale srboždere,nema nam sreće i bićemo osuđeni na prokletstvo!Pa nisu ove nedaće,kroz koje prolazimo bez razloga!Zato naći svaku kost streljanih i dostojanstveno sahraniti!

torcida split

17.06.2009. 00:12

Nisu samo srbi ubijani od komunista.Sjetite se Bleiburga a najnovije Povijesti Vukovara pa će vam biti jasno o čemu govorim. Reklo bi se po zasluzi.