Gurnut u reku
17. 03. 2007. u 19:11
Ekskluzivno: Jovan Katić, profesor Bogoslovije u Sremskim Karlovcima domogao se podataka o ubistvu patrijarha Lukijana (Bogdanovića). Zbog neslaganja sa idejom premeštanja sedišta Karlovačke mitropolije u Budimpeštu, patrijarh ubijen pod nepoznatim okolnost
GODINU dana pre Sarajevskog atentata dogodilo se ubistvo ili kako je navedeno u zapisima iz tog vremena, "nestanak" patrijarha Karlovačke mitropolije Lukijana Bogdanovića, pod misterioznim i do danas nerazjašnjenim okolnostima. Upravo ta istorijska enigma bila je uvertira u Prvi svetski rat.
Gotovo čitav vek kasnije, Jovan Katić, profesor Bogoslovije u Sremskim Karlovcima, zahvaljujući Arhivu SANU u ovom mestu, podacima i fotografijama koje su donekle rasvetlile ovaj slučaj, pokušao je, kroz magistarsku tezu "Pastirski rad patrijarha Lukijana", da otkrije-ispravi ovu istorijsku nepravdu.
- Velika je stvar objediniti u celinu period patrijarhovanja Lukijana Bogdanovića, jer je kao naslednik jedne velike istorijske ličnosti, patrijarha Georgija (Brankovića), te 1908. zatekao prilično nesređenu situaciju u Karlovačkoj mitropoliji - objašnjava prof. Katić.
OMILjEN U NARODU
NOVOG patrijarha narod je dočekao sa oduševljenjem. Prof. Katić ne krije da se Lukijan jakom voljom i hrišćanskom smirenošću zalagao da crkvu izvuče iz vrtloga vekovne nesloge srpskog naroda.
- U ličnosti patrijarha Lukijana i crkva i narod videli su zlatno doba. Nazivali su ga "čovekom golubijeg srca", jer je imao posebnu vrstu one jevanđeljske bezazlenosti, koja ga je vodila na putu koji je on dobro utabao, stvorivši harmonični život u Mitropoliji.
Blag, ali i oštar na rečima, patrijarh Lukijan sa lakoćom je odolevao svemu što mu se našlo na putu. Zato su ga i ubili.
Prof. Katić objašnjava:
- Govori se da je, kako to već biva kad neko nestane, pa se onda nagađa šta se desilo, 1909. godine austrougarska vlada stvorila je jednu strategiju jer ih je poražavala činjenica da 81,2 odsto građana nije govorilo mađarskim, već samo nemačkim jezikom. Austrougarska vlada proklamovala je da se od te 1908. godine, pa narednih 49 godina sprovede totalna mađarizacija.
Kako naš sagovornik dalje navodi u svom radu (koji će uskoro biti pretočen u knjigu), u to vreme ministar ugarske kraljevske vlade Albert Aponji počinje da nagovara patrijarha da sedište Mitropolije premesti iz Karlovaca u Budimpeštu.
- Patrijarh je znao i imao u sebi jasnu ideju jedinstva i matice, znao je da matica mora ostati tamo gde je, i zato nije hteo da ruši jezgro Karlovačke mitropolije. Nije čak dozvolio ni da se predlaže premeštanje Mitropolije u
Budimpeštu. Smatra se da je takav njegov stav bio glavni razlog zašto je ubijen - objašnjava naš sagovornik.
ČUDNA DEPEŠA
KATIĆ kaže da je prema zapisima, patrijarh Lukijan u leto 1913. godine otišao na lečenje u Joakimovu banju u Karlsbardu. Patio je od nesanice, i dok je bio na lečenju ponestalo mu je lekova, koje lekari nisu želeli da mu daju bez recepta.
- Već tada je planirano i sistematski spremano njegovo ubistvo. Želeći da pobedi nesanicu, patrijarh je krenuo u šetnju, ali je na tom putu gurnut sa jednog mosta u reku Aha. Njegovo telo je nađeno tek posle 40 dana - priča prof. Katić.
Nezapamćen skandal punio je novine iz tog doba, nuđena je nagrada za nestalog patrijarha, a u Patrijaršijski dvor u Karlovce stigao je samo kratak dopis da je Lukijan nestao. Ni kako, ni kada, ni pod kojim okolnostima. Ništa nije bilo razjašnjeno.
Naš sagovornik objašnjava da je tek obdukciona komisija utvrdila da je telo bilo dugo nasukano na jedan stub, glava i desno bedro bili su potpuno smrskani, a svedočanstvo da je to zaista patrijarh potvrdili su njegovi: zubni tehničar, cipelar i krojač kod kojeg je Lukijan šio košulje.
Prof. Katić na kraju ističe:
- Pitanje smrti patrijarha Lukijana Bogdanovića do danas nije razjašnjeno. U tajnim policijskim arhivama u Austriji to se može pronaći, može se pokrenuti otkrivanje istine o događaju koji je pokrenuo sve užase Prvog svetskog rata i koji ima koincidencije i sa današnjim vremenom i prilikama u Srbiji.
BURNE REAKCIJE
PATRIJARH Lukijan Bogdanović, koji je važio za patrijarha svih Srba, za vreme svog pastirskog rada izdao je i propisao zajedno sa Narodnim crkvenim saborom ustrojstvo svetog arhijerejskog Sinoda. Taj potez izazvao je burne reakcije pojedinih članova Saborskog odbora, koji su počeli otvorenu borbu protiv patrijarha i njegovih stavova.
djordjije
17.03.2007. 21:45
"...i koji ima koincidencije i sa današnjim vremenom i prilikama u Srbiji." kakva tendenciozma i ogranicena tvrdnja. Moguce je da je popi bilo dozlogrdilo da dalje zivi pa je skocio s mosta?
@djordjije - Kome se ne svidja nemora da salje nakaradne primitivne komentare. Dobro je da je izasla isina, proklamacija o totalnoj madjarizaciji. Ubice skrivene i spasene. Istorijski dokazano bezbroj puta ko su i sta su.
Komentari (2)