Kupovna moć: Ne pomaže ni hiljadu evra
10. 11. 2012. u 20:56
Kolika bi trebalo da bude idealna plata u Srbiji da bi se podmirila većina potreba domaćinstva? Prosečno se u koverti nađe oko 40.000. Najviše para potroši se na namirnice
STIŽE na vreme i podmiruje većinu potreba. Plaća sve račune, obezbeđuje najmanje tri kvalitetna obroka, a preostane i da se obnovi garderoba i kozmetika. Vodi nas na more i jednom mesečno u pozorište. Ne trpi razbacivanje, ali „ne oseća“ povremene izlaske sa prijateljima. Takva plata bi se u sadašnjim uslovima u Srbiji zvala - idealnom. A morala bi da bude barem 130.000 dinara.
Većina građana o ovakvoj zaradi može samo da mašta. Prosečno se u Srbiji mesečno dobije oko 40.000 dinara, mada mnogobrojni zaposleni „u kovertama“ ne dobiju ni polovinu tog iznosa.
- Moj suprug i ja mesečno donesemo kući oko 50.000 dinara - priča Mirjana S. Beograđanka. - Samo su nam računi oko 15.000 dinara, a sa ostatkom ne možemo ni da se ishranimo. Imamo i dva školarca u kući, koji imaju svoje potrebe. A za mnoge zaposlene smo srećnici, jer nam plata stiže redovno.
HRANA
U Srbiji se najviše izdvaja za hranu. Čak 44 odsto primanja potroši se za namirnice. I to isključivo za najosnovnije - hleb, mleko, jogurt i jeftinije mesne prerađevine. Potrošnja mesa je u konstantnom padu. U odnosu na Evropljane, građani naše zemlje (od svoje plate) na hranu troše tri puta više.
Prosečna porodica, prema statistici, na raspolaganju ima oko 50.000 dinara. Za hranu „ode“ nešto više od 20.000, a druga stavka koja nam izmami najviše novca su računi. Za njih, prema statistici, dajemo 6.800 dinara. Među najvećim izdacima su i troškovi transporta, a prosečno domaćinstvo mesečno za ove usluge da više od 3.700 dinara.
- Odrekli smo se svega i sve nam je luksuz - kaže Bojan. P., službenik iz Novog Sada. - Samo da bi preživeli. Nisam išao na more nekoliko godina. Ne sećam se kada sam poslednji put izveo ženu u bioskop ili pozorište. Druženje sa prijateljima svelo se isključivo na kućno okupljanje. Brine me, međutim, što smo sada počeli da štedimo i na hrani. Kupujemo samo namirnice po povoljnijim cenama, jer za neki kvalitet para jednostavno nema.
Čak i u komšiluku možemo da se „pohvalimo“ da najviše trošimo za hranu. A odmah iza su izdaci za alkohol, duvan i zdravstvo.
- U Hrvatskoj najveći deo plate ode na troškove stanovanja, komunikacije i obrazovanje - objašnjava Miroslav Zdravković, ekonomista. - Slovenci, uprkos malom broju stanovnika najviše troše na odeću i obuću, nameštaj, ali i kulturu.
Podaci govore da smo u toku prošle godine, po vrednosti potrošnje, na šestom mestu, kada se uzmu u obzir države bivše Jugoslavije.
- Vrednost potrošnje po domaćinstvu u Srbiji je u toku prošle godine iznosila 5.595 evra - dodaje Zdravković. - Na prvom mestu u regionu je Slovenija, gde jedno domaćinstvo godišnje u proseku potroši 17.140 evra. Crnogorska porodica prosečno godišnje potroši 6.680 evra, a manji rasipnici od nas su jedino Makedonci.
Osim realne potrebe za većom platom, zbog sve češćih poskupljenja i troškova života, ljudi u Srbiji, prema mišljenju psihologa imaju, i to u sve većem broju, subjektivni osećaj konstatnog nedostatka para.
- Živimo u veoma trusnom području u društvenom i finansijskom smislu. Gubitak posla i jako teško pronalaženje novog je sve učestalija pojava - objašnjava Vera Kondić, psiholog rada. - Ta materijalna nesigurnost kod ljudi stvara sve veću opsesiju novcem, pa ljudi postaju isfrustrirani i nezasiti.
Poslednjih nekoliko godina, i mi smo, poput zapadnih zemalja, postali potrošačko društvo, gde je sve podređeno neprestanoj kupovini i trošenju novca.
- Mi nemamo tako stabilnu ekonomiju i visok standard kao razvijene zemlje, a način života je jako sličan kao onaj u „dobrostojećim“ državama. - objašnjava Kondić. - Ljudi su tako u stalnom rascepu između primanja i potrošnje i zbog toga ima mesečna plata nikako nije dovoljna za sve potrebe.

Statistika kaže da samo 4,2 odsto zaposlenih ima mesečno do 20.000 dinara, gotovo 36 odsto mesečno zaradi između 20.000 i 45.000 dinara, a 37,8 odsto dobije između 45.001 i 85.000 dinara. Iznad ove granice zarađuje samo 17,6 odsto radnika. Platu ne prima oko 4,4 odsto zaposlenih.
Platu veću od 150.000 dinara prema poslednjim podacima primilo je 36.366 zaposlenih.Verovatno se još poneko uspešno krije od poreske evidencije, ali se građani za koje bi većina reklo da znaju zašta rade - broje u promilima.
A ko prima „savršenu“ platu? Ako se neko pita ko ima najviše šanse da doživi takvu sudbinu, dosadašnje iskustvo pokazuje da su u prednosti muškarci sa visokom stručnom spremom, a pogotovu oni koji žive u prestonici ili njenoj okolini. U Beogradu radi čak 24.013 onih sa „idealnom“ platom. Izgleda da je „debela koverta“ najdalja Šumadiji i Zapadnoj Srbiji. U ovim oblastima dobro plaćenih je svega 2.859.
Najveća je verovatnoća da će ček biti iznad proseka Srbije ako se radi u finansijskom sektoru, mada nije loše ni energetičarima. Bankarski prosek je oko 120.000 dinara. Ko se bavi snabdevanjem gasom i električnom energijom, kaže statistika, u proseku prima 112.000 dinara.
Status bogataša poreznici priznaju onima koji su prošle godine zaradili više od 1,89 miliona dinara, što je oko 158.000 mesečno. Takvih je bilo oko 20.000. Ali najbogatiji među njima su mesečno zarađivali i više od deset miliona dinara mesečno.
I statistika poreznika potvrđuje da je prvi preduslov bogastva - biti muškarac. Među prvih 100 bogataše bilo je svega 14 žena. Većina najbogatijih je iz Beograda, 69 među prvih 100. Papreni ček, međutim, retko ide uz mladost. Među prvih 100 zvaničnih milionera, svega je jedan mlađi od 31 godine. Većina, 91 milioner, starosti je između 31 i 60 godina, a osmoro korača sedmom decenijom života.
Mali Perica o "klasnom drustvu ..."
10.11.2012. 21:10
Sasvim je normalno sto ima mnogo siromasnih i malo bogatih; tako je svuda u svetu; samo tamo ljudi tamo u svetu ne placu sto nemaju -- kao u Srbiji -- gde je najpopularniji sport - plivanje u sopstvenim suzama (zalosnicama). Nema drustva gde su siromasni manjina a bogati vecina. Bogatstvo je proizvod eksploatacije coveka nad covekom, u kome kapital ima prvu i poslednju rec. Kome se to ne svidja, nek izvoli u drustvo manje vise jednakih -- diktaturu proletarijata... Tertium non datur est.
@Mali Perica o "klasnom drustvu ..." - ovde se ne govori o oplakivanju vec se interpretira statistika. sto se tice klasnog drustva,klase su u svakoj ljudskoj zajednici do sada postojale i nece najverovatnije biti ukinute ni do poslednje.ne verujem da neko danas u srbiji bi imao nesto protiv kapitalizma ali na svedski nacin, tj da drustvo vodi racuna o minimumu egzistencije za svakog coveka, a o mksimumu neka razmislja svaka individua za sebe.
@Mali Perica o "klasnom drustvu ..." - teško je,ali te priče o švedskom standardu su ovde nemoguće iz više razloga.....da bi neko maximum dostigao radi se optimizacija gde se drugi svode na minimum,čista matematika,i ona je i u kapitalizmu i kumunizmu egzaktna,jer misliš da bi sa potošačkom korpom sa 3 obroka indija i kina imali milijardu ljudi.....prosečan stanovnik naš je 2 puta teži,3 puta više jede,8 puta ima više obuće i odeće,10 puta više energije troši......statistika,isto matematika
Zato u drzavnim institucijama zaradjuju 50 000 mesecno a ne rade nista.Ima takodje i penzionera kojima su primanja isto tolika.
Da je prosek 40000din, to odavno, i ptice na grani znaju, da nije! I ako moze neko da mi odgovori, dokle vise ovako?!
Komentari (30)