A od stranca - minimalac
10. 11. 2012. u 20:55
Radnici u kompanijama koje su preselile proizvodnju u Srbiju ne hvale se visokim zaradama - dobijaju između 20.000 i 30.000 dinara. Člansku kartu sindikata skoro niko nema
NJIHOVE zarade nikako ne povećavaju prosek grada. Rade i za poznate svetske brendove, ali kraj meseca im donese između 20.000 i 30.000 dinara. Sa prekovremenim satima nakupi se koja hiljada više. Člansku kartu sindikata skoro niko nema.
Ovo je zajedničko većini srpskih radnika zaposlenih u nekoj od stranih kompanija koje su svoju proizvodnju preselile u Srbiju. Tokom poslednjih šest godina, koliko država subvencioniše svako novo radno mesto, novac je obećan za 226 ulagača. Sa skoro 224 miliona evra otvoreno je ili bi uskoro trebalo da se otvori 40.088 radnih mesta. I svako, u proseku, košta 4.265 evra. Da bi njihov zaposleni zaradio taj novac, ako prima minimalac, trebalo bi da radi pune dve godine.
ZRENJANIN - U zrenjaninskoj industrijskoj zoni „Bagljaš„ 15. novembra svečano će biti otvorena nova hala nemačke kompanije „Drekslmajer“, koja u gradu na Begeju uspešno posluje već nekoliko godina, a sa 1.600 zaposlenih je među najvećim poslodavcima u Srbiji. U novom pogonu posao je dobilo oko 700 radnika.
- U drugim državama „Drekslmajer“ nema ljude kao što su ovde. To znaju i u centrali - kaže direktor Miro Vidošević. - Uostalom, naša interna revizija konstatovala je da nigde nema toliko ideja radnika za unapređenje proizvodnje kao u Zrenjaninu.
Nezvanično, u svakom trenutku ova kompanija ima najmanje između osam i devet hiljada prijava za zaposlenje! Od Zorana Eremića, predsednika Sindikata industrijskih radnika Vojvodine (SIRV), saznajemo da je prosečna plata zaposlenih u „Drekslmajeru“ između 28.000 i 30.000 dinara. Uz prekovremeni rad može da se zaradi do 40.000 dinara. Podsticajna sredstva države, po 5.000 evra, za otvaranje novih radnih mesta u gradu na Begeju od stranih investitora dobili su još italijanska konfekcija „Modital“ i livnica „Radijator“. Ukupno su zaposlili oko 300 ljudi, a nedavno im se pridružio i francuski „Mekaplast“, koji je u pogonu za proizvodnju auto-kozmetike zaposlio 150 radnika. Zaposleni kod italijanskog tekstilca žale se na male plate, jedva dostignu 25.000 dinara, ali i na strogu radnu disciplinu. Prosečna zarada u Zrenjaninu, u septembru je bila 39.537 dinara.

- U toj firmi trenutno ne postoji sindikat - kaže Tomislav Veljković, poverenik Samostalnog sindikata za Raču. - Apsurdno je što poslovodstvo, koje se ranije protivilo sindikalnom organizovanju, sada to ne osporava, ali sami radnici nikako da se organizuju. Najverovatnije je reč o strahu.
Radnici prosečno zarađuju od 25.000 do 30.000 dinara mesečno. Zvanična statistika kaže da je prosečna plata u Rači 37.460 dinara.
NIŠ - „Jura“ je i u Nišu, tokom proteklih godinu i po dana, zaposlila 1.800 radnika, a „Beneton“ sa svojim kooperantima 1.000. Kolike su plate u ovim firmama skoro je nemoguće saznati. Prema rečima zaposlenih, u „Juri“ se kreću od 25.000 dinara, dok radnici „Benetona“ tvrde da primaju manje. Nezvanično smo saznali da je zarada diplomiranog ekonomiste u „Benetonu“ 16.000 dinara. Zvaničan prosek u ovom gradu, s druge strane, je 36.314 dinara.
- Naša saradnja sa „Benetonom“ i „Jurom“ je odlična ali mi nemamo ovlašćenja da dajemo informacije kolike su prosečne plate. Obratiti se poreskoj upravi - poručuje Vladan Krstić iz niške filijale Nacionalne službe za zapošljavanje.
Ova služba ne otkriva ni koliko se često menja radna snaga u ovim firmama. Radnici priznaju da strani poslodavci ne vole bolovanja, pa onaj koji „donese doznaku brzo odnese kući radnu knjižicu“.
- Lično sam osetila da su ljudi u velikoj dilemi: da li da pređu u novu firmu, ili da uzmu po 300 evra i odu iz preduzeća - kaže Mojca Lukančič, nova vlasnica. - Znam da je suma od desetak hiljada evra primamljiva za mnoge, ali znam i to da su se mnogi bojali šta će sa njima biti sutra, ili prekosutra, kad se gotovina potroši?
Šta će biti ako se neko razboli? Razgovarala sam sa mnogima od njih i posle razgovora su promenili odluku. Ima i onih koji su se juče izjasnili za otpremninu, a već danas dolaze ovde jer žele da rade. Od ukupnog broja zaposlenih u „Prvom maju“, proizvodnih radnika je tačno 937. Onih koji imaju pet godina do penzije je 137, a onih kojima nedostaju dve godine i manje je 88. Za početak proizvodnje potrebno su 473 radnika, od kojih je polovina već potpisala ugovore o radu.
SOMBOR - Italijanska kompanija „Kelcedonija“, koja je 2009. godine izgradila novi pogon ekskluzivnog ženskog veša „fiorano“, u industrijskoj zoni u Somboru, u tadašnji trenažni centar za obuku, uložila je 20 miliona evra. Godinu dana ranije, potpisan je ugovor o podsticajnim sredstvima od po 2.000 evra za svako novo radno mesto. U ovom preduzeću trenutno je angažovano oko 700 radnika, a prosečna zarada je oko 20.000 dinara. Radnice koje ostvare punu normu, koja je grupna, zarađuju oko 30.000 dinara. Prosek grada je, međutim, 35.601 dinar.
Radnice se žale na loše uslove rada. Skoro čitav radni dan provedu stojeći, uz kraće pauze. Kako nezvanično saznajemo, ni ova firma nema sindikat.
VALJEVO - U fabrici rashladnih uređaja, otvorenoj pre šest godina, u koju je uloženo 30 miliona evra, slovenačka kompanija „Gorenje“ trenutno zapošljava oko 700 radnika. Pored postojeće, početkom februara biće otvorena nova fabrika rashladnih uređaja, a za 400 radnih mesta stiglo je više od 7.000 molbi!
U izgradnju i opremanje nove fabrike u Valjevu „Gorenje“ je uložilo 20 miliona evra, i to je najveća investicija u poslednjih pet godina u gradu na Kolubari. Postojeća fabrika godišnje proizvodi pola miliona frižidera i zamrzivača - čak 85 odsto za izvoz.
- „Gorenje“ je ozbiljna firma, zato sam konkurisao za rad u njihovoj novoj fabrici - kaže mladi Valjevac sa diplomom tehničara za rashladne i klima uređaje.
- Od onih koji su već godinama zaposleni u „Gorenju“ u Valjevu, čuo sam da se prilično radi, da plate nisu velike, od 25.000 do 35.000 dinara, ali su za današnje uslove, ipak, solidne i, što je najvažnije, redovne. Svi bi hteli da se zaposle u „Gorenju“, jer to nudi sigurnost.
Pored zapošljavanja 400 novih radnika, „Gorenje“ će uposliti i 16 preduzeća iz Valjeva i okoline, koja će, kao kooperanti, proizvoditi delove za rashladne uređaje. U novoj fabrici, na 20.000 kvadratnih metara, u kojoj će biti zaposleno i oko 100 visokoobrazovanih kadrova, godišnje će se proizvoditi milion kućnih aparata. Za svako novo radno mesto, slovenačka kompanije od države će dobiti po 10.000 evra subvencije.
- Veoma sam zadovoljan uslovima rada, odnosom prema zaposlenima, ali i primanjima koja su redovna - kaže jedan od radnika koji je u fabrici „Gorenja“ u Valjevu bezmalo od njenog otvaranja. - Sve se plaća, prekovremeni rad i rad subotom i nedeljom, a kompanija nagrađuje i zaposlene koji imaju predloge za poboljšanje produktivnosti i uslova rada.
LESKOVČANI U TURSKOM DŽINSU
U Leskovcu je turska tekstilna kompanija „Džinsi Istanbul“ zaposlila 200 radnika. Što se zarada tiče, niko ne želi da da zvanične informacije ali se u proseku kreću od 25.000 dinara. Po ugovoru, oni bi trebalo da uposle 760 radnika do kraja godine. Firma, međutim, planira da uposli ukupno 1.150 radnika. Leskovačka prosečna plata u septembru iznosila je 33.149 dinara
Boba
10.11.2012. 21:11
Nijednoj zemlji strani investitori nisu doneli blagostanje vec samo ropstvo.Zato su price politicara o stranim investitorima samo bajke za bacanje magle dok oni i zajedno jedu meso.
Samo treba dodati da ni kod domacih poslodavaca u privatnom sektoru nije nista bolje.
O ovome je Komunistička partija Jugoslavije pisala na facebook-u pre 2 godine.
@Dragan Todorović - Da nas nisu uvalili u bulu za narednih 50 godina, mozda bih i procitao sta su napisali.
A kolike su plate kod nasih biznismena?
Komentari (19)