Kako aktivirati državne oranice

Ne postoje čak ni precizni podaci o tome koliko je zemljišta u državnom vlasništvu. Sve će se znati tek posle popisa poljoprivrede, ali procene govore da je država vlasnik oko 816.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, od kog je oko 350.000 hektara obradivo.

- Neaktivnu državnu imovinu, uključujući i poljoprivredno zemljište, država treba da stavi na raspolaganje onima koji znaju da njome upravljaju - smatra Miodrag Kostić, vlasnik "MK grupe". On ističe da zemljište, poput ostale imovine, treba prodati i staviti u funkciju razvoja, budući da je proizvodnja hrane velika šansa Srbije.

Milan Prostran, savetnik u PKS, smatra da sa prodajom zemlje ne treba žuriti, odnosno, da zemljište ne treba prodavati sve dok se ne završi proces restitucije.

- Uz ovo, treba promeniti i sistem davanja državnog zemljišta u zakup, odnosno, učiniti ga efikasnijim, i od države napraviti najboljeg vlasnika zemljišta - navodi Prostran. - Sporazum sa EU nas, takođe, dovodi u obavezu da ovaj zakon promenimo, kada počne njegova primena. Ni Hrvatska, kako se može videti, ne žuri sa prodajom. Takođe, kada se privede kraju popis poljoprivrede, znaćemo sa čim država, u stvari, raspolaže. Bez obzira na interes velikih zemljoposednika, trebalo bi pričekati sa prodajom i zbog toga što je stanje u Srbiji, a samim tim i u poljoprivredi, još rovito, posle procesa tranzicije. Takođe, ovo čekanje može da ima i dobar efekat, pošto će cena zemljišta dodatno porasti.

Prostranovo mišljenje o tome da prodaju ne treba započinjati do završetka restitucije, deli i Vojislav Malešev, poljoprivrednik iz Kaća, predsednik udruženja "Klub 100 P plus", koji ističe da bi, ako i dođe do prodaje državnog zemljišta, prednost u kupovini trebalo da imaju mladi poljoprivrednici.

- Ako bi prodaja počela ove godine, to bi bilo pogubno, jer poljoprivrednici, zbog katastrofalnog roda, nemaju novca - kaže Malešev. - Državni organi, ako i počnu sa prodajom, morali bi da nađu način da obezbede povoljne kredite, ili plaćanje na rate za poljoprivrednike, mlađe od 40 godina, koji imaju završene fakultete i žele da ostanu na selu.