Struja kontroliše uznemirujuće napade

I. Kovačić

25. 05. 2019. u 15:38

Docent dr Nikola Vojvodić o mogućnostima lečenja epilepsije kod pacijenata kojima ne pomažu dostupni lekovi. Za ovu metodu u Srbiji ima oko 15.000 kandidata, ali primenjuje se samo kod 25 jedino u KCS

Струја контролише узнемирујуће нападе

Foto V. Danilov / Docent dr Nikola Vojvodić

ELEKTRIČNOM stimulacijom mozga postiže se da epileptični napadi budu blaži i ređi, ili da sasvim nestanu. Kod nas se pomoću struje od teškog oblika epilepsije trenutno leči 25 pacijenata. Potencijalnih kandidata za ovakav vid terapije ima oko 15.000, ali zasad nema dovoljno novca, kao ni centara koji bi pored Kliničkog centra Srbije sprovodili ovu vrstu lečenja.

U, intervjuu za "Novosti", docent dr Nikola Vojvodić, epileptolog u Klinici za neurologiju KCS, kaže da se kod nas radi samo električna stimulacija mozga preko nervus vagusa, dok za druge vrste ove metode još nemamo uslove.

- Električna stimulacija mozga osim epilepsije se koristi i u lečenju poodmaklog stadijuma Parkinsonove bolesti, distonije i tremora, a postoje pokušaji da se primeni i za pokretanje paralisanih ekstremiteta, za lečenje Alchajmerove bolesti, pa čak i u psihijatriji za lečenje opsesivno- kompulzivnog poremećaja i depresije.

* Koji pacijenti su kandidati za lečenje epilepsije električnom stimulacijom mozga?

- Određeni broj pacijenata sa epilepsijom ne reaguje na primenu antiepileptičnih lekova. Svi oni su potencijalni kandidati za hirurško lečenje. Kod onih kod kojih nije moguće da se uradi operacija, jer bi donela više štete nego koristi, razmatra se lečenje pomoću električne stimulacije. U Srbiji ima oko 60.000 obolelih od epilepsije. Od toga, oko 20.000 ne reaguje na terapiju medikamentima, a kod svega oko 5.000 je moguća primena hirurgije. Dakle, broj potencijalnih kandidata za električnu stimulaciju mozga je oko 15.000 pacijenata.

* Kako se postavlja dijagnoza epilepsije koja ne reaguje na lekove ?

- Ako pacijent ne reaguje na dva uzastopno primenjena antiepileptična leka. To je obično period od godinu i po dana kada lekar može da zaključi da nema odgovora na terapiju. Pretpostavlja se da je razlog u biološkoj prirodi epilepsije. To znači da su kod pojedinih pacijenata nastale takve promene na pojedinim mestima u mozgu koje imaju veći epileptogeni potencijal, ili do epileptičnog napada dolazi zato što je zahvaćeno više mesta u mozgu. Pacijenti koji boluju od epilepsije su obično u najboljim životnim godinama, između 20. i 40.

* Ko donosi odluku o načinu lečenja farmakorezistentne epilepsije?

- Ta odluka se uvek donosi konzilijarno. U timu su neurolog, neuropsiholog, neuroradiolog, neurohirurg, a neretko je potrebno i mišljenje socijalnog radnika. Jer, ukoliko nekog oslobodite bolesti u šestoj ili sedmoj deceniji, a zbog oboljenja nije mogao da se školuje, zaposli i osnuje porodicu, teško mu pada i odsustvo bremena bolesti sa kojom je proveo veći deo života.

* Kako se sprovodi električna stimulacija mozga?

- Pacijentu se pod kožu grudnog koša hirurški ugrađuje uređaj od kojeg elektroda preko levog nervus vagusa ide do mozga. Taj uređaj sa baterijom proizvodi struju određene frekvencije i u određenim intervalima. Tako stimulišemo centralni nervni sistem, koji prekida jedan niz impulsa koji dovodi do epilepsije. Postoji i spoljni uređaj kojim lekar podešava parametre rada uređaja. Oboleli ima magnetnu narukvicu kojom može da pokrene uređaj u slučaju da oseća simptome početka napada, da tada uređaj bude u fazi mirovanja. Ovaj pulsni generator ne može kontinuirano da stimuliše mozak jer bi to izazvalo kontraefekat.

* Kakvi rezultati se postižu ovom stimulacijom?

- Postiže se da epileptični napadi budu blaži i ređi. Dakle, pacijent usled napada neće više padati i povređivati glavu. Kod određenog broja pacijenata napadi sasvim izostaju pod dejstvom ove terapije. Takođe, veoma bitno je što se smanjuje rizik od iznenadne smrti, koja je moguća pri svakom epileptičnom napadu. Bitno je da se istakne i da električna stimulacija mozga ne leči bolest, već samo olakšava njene simptome.

* Koji su drugi modaliteti ove terapije?

- Osim stimulacije nervusa vagusa, radi se i stimulacija dubokih moždanih struktura. Dve elektrode se hirurški ubacuju duboko u mozak i emituju određene frekvence. Treći metod je ugradnja uređaja ispod kože skalpa, koji radi tako da prekida epileptični napad. Istraživanja su potvrdila da tri od četiri pacijenta koji se leče električnom stimulacijom mozga imaju korist od ove terapije.

ZABLUDE

* DA LI se električna stimulacija mozga i dalje ispituje?

- To je ogromno naučno-istraživčko polje i dan-danas. Ipak, što se praktične primene tiče ona je moguća samo u većim bolnicama. S tim u vezi nisu retke zablude u vezi sa ovim načinom lečenja, jer se često pacijentima predstavlja da se radi o "novoj spektakularnoj" metodi izlečenja epilepsije.

PROVERENA METODA

* KOLIKO dugo se električna stimulacija mozga koristi u lečenju neuroloških bolesti?

- Tehnika stimulacije mozga strujom primenjuje se od sredine devedesetih godina prošlog veka. Do tada je bila samo eksperimentalna metoda. Danas je to proveren način lečenja kojim je tretirano između 60.000 i 70.000 pacijenata širom sveta.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije