I karakter određuje subjektivnu jačinu bola
24. 03. 2019. u 11:31
Profesor dr Vladimir Diligenski: Usmeravanje pažnje na bol pojačava bolni doživljaj za čak 400 odsto. Južnjački narodi po pravilu dramatično reaguju na bol, dok su severnjaci skloni da ga trpe i prikrivaju
Foto I. Marinković
AKO se usredsredite na bol, on će po vašem subjektivnom osećaju biti višestruko jači nego što zapravo jeste. Istraživanja su pokazala da usmeravanje pažnje na bol pojačava bolni doživljaj za čak 400 odsto! To je razlog što pojedine osobe mnogo teže podnose bol, čak i kada je slab. Takvo stanje često može da bude okidač za razvoj anksioznosti, straha i zabrinutosti, čime se ulazi u začarani krug pa bol uzrokuje psihičku reakciju, a psiha bol.
U intervjuu za "Novosti" profesor dr Vladimir Diligenski, upravnik Bolnice za psihijatriju Kliničkog-bolničkog centra "Dragiša Mišović", kaže da je eksperimentalno dokazanao da koncentrisanost na bolnu tačku na telu povećava njenu temperaturu za 0,4 stepena:
- Merenje temperature bolnog mesta je jedina objektivna metoda kojom se može dokazati postojanje bola. Sve drugo je direktno vezano za način kako doživljavamo bol, koliko mu pažnje pridajemo i kako on deluje na psihu.
* Šta utiče na to kako doživljavamo bol?
- Odnos prema bolu i prihvatanje bola je karakterna crta svakog pojedinca. To je trajna, odnosno nepromenljiva osobina. Osim načina na koji doživljavamo i prihvatamo bol u nepromenljive crte ličnosti ubrajaju se i način na koji reagujemo prema drugim ljudima, dakle da li smo otvoreni ili zatvoreni tip osobe, odnos prema radu i osetljivost, kako prema sebi, tako i prema drugima. To praktično znači da je bol kako fizička, tako i psihološka kategorija i ne mogu da se razdvoje jedna od druge.
* Da li više dominira psihička ili fizička bol?
- Moć psihe je ogromna. Pravi dokaz za to su napadi panike i stalna strepnja da će doći do napada. Usled te strepnje do napada obično i dođe pa se javi gušenje, stezanje u grudima, lupanje srca, preznojavanje, podrhtavanje... Dakle od čitavog niza simptoma samo strah od smrti i gubitka kontrole nad sobom su psihološki, sve druge manifestacije napada su fizičke i praćene telesnim simptomima. Ipak, činjenica je i da hroničan fizički bol može da dovede do psihičkih poremećaja od kojih su najčešće anksioznost i depresija. I vrlo često se oba stanja prepliću, pa anksioznost provocira pojavu bola, a bol osećaj zabrinutosti.
* Dakle, koliko nešto zaista boli je za svakog od nas drugačije?
- Doživljaj bola je krajnje individualan i tu su bitna dva parametra. Jedan je visina praga nadražaja za bol, a drugi visina praga tolerancije bola. Dok je jednoj osobi bol zbog išijasa, na primer, neizdrživ, kod druge je prihvatljiv bez velike dramatike. Tu se ljudi drastično razlikuju. Čak postoje i razlike među nacijama po pitanju ekspresije bolnih doživljavanja. Na primer, južnjački narodi po pravilu dramatično reaguju na bol, dok su severnjaci skloni da ga trpe i prikrivaju. Ovo je još jedan dokaz da je bol stvar mentaliteta, odnosno karaktera.
* Ipak, medicina je uspela da definiše koji su to objektivno najjači bolovi, a koji su najčešći?
- Jeste, poznato je da su bubrežne kolike, porođajni bol, bol usled metastaza kancera među najjačim bolovima. Najčešći su reumatski bolovi, bolovi u leđima i vratu, kostobolje, glavobolje... Dakle svaki hroničan bol je mukotrpan jer traje, dok je akutni bez obzira na težinu prolazan i samim tim se lakše doživljava.
* S obzirom na to da je težina bola stvar doživljaja pojedinca, kada je potrebno da se popije lek protiv bola?
- Doživljaj bola je u sferi psihe ali i realnog fizičkog bola. Lek je potreban u oba stanja. Ali, važno potražiti pomoć lekara. Ljudi često nekritički piju lekove za smirenje, benzodiazepine, jer ne znaju da antidepresivi, antiepileptici i neki drugi lekovi mnogo bolje regulišu bolna stanja. Antidepresivi smanjuju osećaj bola, pa čak mogu da pomognu u slučaju anksioznih glavobolja. Antiepileptici takođe smanjuju doživljaj bola, kao i opinoidni analgetici. Depresivno raspoloženje može da pokrene čitav niz bolnih senzacija i zato je bolje da se piju i antidepresivi koji poboljšavaju raspoloženje i smanjuju doživljaj bola, a ne samo lekovi za smirenje.
* Kako se bol još leči osim lekovima?
- U bogatim, zapadnim zemljama psihologija bola je odavno prepoznata. Oni u velikim bolnicama imaju ekipe psihijatara koji su usko specijalizovani za određenu oblast medicine. Tako, na primer, imaju psihijatra koji se isključivo bavi kancerskim bolom, drugi postporođajnim traumama, treći kardiološkim pacijentima koji pate od visokog krvnog pritiska i aritmija srca... Jer odavno je uočeno da mnogobrojna bolna i fizička stanja mogu da se poprave ako se leče i psihijatrijskim lekovima. Da bi lakše prepoznali pacijente sa psihijatrijskim smetnjama, u Engleskoj, na primer, imaju testove koje pacijent popunjava kada dođe kod lekara opšte prakse i na osnovu odgovora usmerava se na lečenje kod psihijatra ili kod drugog specijaliste. Ne gubi se vreme sa hipohondrotičnim pacijentima, odnosno i oni dobijaju stručnu pomoć na vreme.
* Ko teže podnosi bol, muškarci ili žene?
- Žene su sklonije da dramatičnije odreaguju na bolne draži, ali generalno to je jednako.
ĆUTLjIVI ČEŠĆE PATE
* Da li se depresija i anksioznost mogu manifestovati samo telesnim smetnjama?
- U psihijatriji je odavno primećeno da osobe koje nemaju prave reči da izraze svoje emocije i žale se na bol imaju brojne psihosomatske reakcije. Tako stanje u psihijatriji stručno nazivamo aleksitimija.