Čak 40 odsto dijabetičara se ne leči

I. Kovačić

15. 07. 2018. u 21:28

Akademik Nebojša Lalić o sličnostima i razlikama između dijabetesa tipa 1 i 2, i komplikacijama koje uzrokuju ove bolesti: Na jednog obolelog sa postavljenom dijagnozom, registruje se jedan koji ne zna da je bolestan

Чак 40 одсто дијабетичара се не лечи

Akademik Nebojša Lalić Foto Igor Marinković

NAJVEĆI broj pacijenata sa dijabetesom tipa 1 oboli u dečjem uzrastu, a najkasnije do 30. godine. S druge strane, rizik od šećerne bolesti tipa 2 povećava se sa starenjem, a najčešće se dijagnostikuje posle 50. godine. To je razlog zbog čega stručnjaci sve češće govore o dečjem ili juvenilnom dijabetesu kod odraslih. Zajedničko i jednom i drugom tipu su komplikacije koje mogu da nastanu, ali su za nijansu izraženije kod dijabetesa tipa 1, jer se kod ove bolesti teže postiže zadovoljavajuća kontrola nivoa šećera u krvi.

U intervjuu za "Novosti", akademik Nebojša Lalić, endokrinolog, kaže da postoji uvreženo mišljenje da je tip 1 dijabetesa vrlo ozbiljna bolest, veoma agresivna, kojoj bi trebalo posvetiti svu pažnju, dok se za tip 2 misli da je blago oboljenje koje se leči ponekom tabletom i ne zahteva povećan nadzor:

- To verovanje je veoma pogrešno jer su obe bolesti vrlo ozbiljne. Kada se kod tip 2 dijabetesa razviju komplikacije vrlo malo može da se uradi da se taj proces zaustavi. Dve trećine pacijenata koji dožive infarkt imaju povišene vrednosti šećera u krvi.

* Kako da se spreči nastanak komplikacija dijabetesa?

- Nepoznata je osnova koja favorizuje nastanak komplikacija. One mogu da nastanu i kod osoba koje dosledno sprovode terapiju, ali znatno ređe. Uglavnom komplikacije su manje izražene kod onih pacijenata kod kojih su vrednosti šećera u granicama normalnih. U tipu 1 je te vrednosti nešto teže postići, zato što se radi o inuslinskoj terapiji koja mora da se pravovremeno dozira. Kod tipa 1 dijabetesa toleriše se nivo šećera između 5 i 7,5 pre jela i 10 mmol/l, posle jela. U tipu dva između 5 i 6,5, a posle jela opet do 10 mmol/l. Test na HBA1C mora da bude manji od sedam u oba stanja.

* Koje posledice uzrokuje šećerna bolest?

- One su gotovo iste i kod tipa 1 i kod tipa 2, sa tom razlikom da od dijabetesa tipa 1 boluje 10 odsto ljudi, a 90 odsto od tipa 2. Šećerna bolest je najmasovniji uzročnik slepila, otkazivanja bubrega, amputacije stopala ili potkolenice, kao i infarkta srca. Dodatna nevolja je što oko 40 odsto osoba sa dijabetesom tipa 2 ne zna da ima tu bolest, a u nekim drugim zemljama čak polovina obolelih. To praktično znači da na jednog obolelog koji zna da ima tip 2 dijabetes, dolazi jedan koji ne zna da je bolestan. Zato se za dijabetes tip 2 kaže da je tihi ubica, jer dugo može da napreduje a da ne daje gotovo nikakve simptome. To je možda suštinska razlika između dva tipa šećerne bolesti.

INSULINSKE PUMPE * Kojim pacijentima se preporučuje korišćenje insulinske pumpe? - Naš fond zdravstvenog osiguranja obezbeđuje pumpe za pacijente obolele od tip 1 dijabetesa i to samo onim pacijentima koji sa četiri dnevne doze insulina ne mogu da postignu dobru regulaciju glikemije. Zasad je u Srbiji na insulinskim pumpama oko 700 pacijenata. U svetu postoji trend da insulinske pumpe koriste i pacijenti oboleli od tip 2 dijabetesa. Pokazalo se i da su one idealno rešenje za trudnice koje imaju dijabetes ili je do poremećaja šećera u krvi došlo tokom trudnoće.

* Po čemu se još razlikuju dijabetes kod dece i kod odraslih?

- Razlika je u kliničkoj slici, odnosno simptomima koji se ispoljavaju i uzrocima koji dovode do bolesti. Dijabetes tip 1 se javlja kod dece i mladih iz punog zdravlja, uglavnom kod relativno mršavih osoba i to u vidu metaboličke katastrofe. To znači da je u organizmu došlo do burnog poremećaja koji se ispoljava povraćanjem, gubitkom u težini i iznad svega izraženom žeđi i učestalim mokrenjem, kao i jednim opštim slabim stanjem koje može da dovede i do gubitka svesti. Dijabetes tip 2 klinički se uglavnom javlja kod gojaznih osoba, najčešće je dugo takva osoba imala simptome povećane žeđi i učestalog mokrenja i opšte malaksalosti, ali bolest se uglavnom otkrije slučajno, vađenjem krvi zbog sumnje na neko drugo oboljenje, najčešće bolesti srca ili hipertenziju.

* Zbog čega dolazi do razvoja šećerne bolesti?

- Dijabetes tipa 1 je specifična autoimuna bolest, što znači da organizam svoj imuni odgovor okreće protiv ćelija koje luče insulin. Pored toga razvija se i prateći poremećaj praćen zapaljenjem niskog intenziteta i to na kraju rezultira da sve ćelije koje luče insulin budu uništene. Taj proces je relativno brz, traje svega nekoliko godina i zato se pacijenti oboleli od dijabetesa tipa 1 moraju lečiti isključivo insulinskom terapijom. Kod dijabetesa tipa 2 imuni odgovor nema tako dominantnu ulogu u uništavanju ćelija koje luče insulin, već se smatra da zbog prisutne gojaznosti i zbog nekih drugih poremećaja ćelije koje luče insulin trpe veliko opterećenje. Na to se nadovezuje i zapaljenje malog intenziteta tako da ćelija postepneo umire, ali kroz duži niz godina.

TIP 2 I KOD DECE

* Da li deca mogu da obole od dijabetesa tipa 2?

- Deca najčešće obolevaju od dijabetesa tipa 1, ali u zemljama sa kulturom života u kojoj preovlađuje sedenje, obilni brzi obroci i najmlađi obolevaju od dijabetesa tipa 2. U Srbiji možemo da se pohvalimo da među decom tip 2 šćerne bolesti nije znatno izražen.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije