Jesmo li traumatizovan narod?
01. 11. 2018. u 15:13
Za 30 godina preživeli smo ratove, bombardovanje, gubitak posla. Traumatski događaji su se nizali, a nismo imali vremena da ih obradimo, ni da se suočimo sa njima. Skoro svaki drugi ispitanik doživeo je mobing
Shutterstock
U protekle tri decenije, prosečan stanovnik Švedske srednjih godina završio je školovanje, zaposlio se, kupio stan, sklopio brak, dobio decu, dvoumio se da li da letuje na italijanskoj ili francuskoj rivijeri. Njegov vršnjak iz Srbije nije imao tih dilema. Morao je da preživljava ratove, sankcije, redove za mleko, prazne rafove u prodavnicama. Izbeglištvo, pa bombardovanje, boravak u skloništima. Kada je sve to preživeo, iza ćoška su ga sačekale tranzicija, gubitak posla i siromaštvo. Malo li je za jedan život?
I dok se mnogi hvale žilavošću srpskog naroda koji može svašta da preživi, drugi o ovim stvarima i ne razmišljaju. Zato što su postale normalne. A jesu li? Da li su Srbi, nakon svega što su za kratko vreme preživeli, ozbiljno traumatizovan narod? Kakve su posledice nesuočavanja sa traumama? Zašto je važno da o njima govorimo? Kako da ih prevaziđemo?
Od sankcija do bolesti
Ova pitanja navela su Psihološko savetovalište "Mozaik" i Centar za shema terapiju Beograd da pokrenu projekat "Trauma - naša priča". Autori psiholog i psihoterapuet prof. dr Tijana Mirović i psiholog Marko Tomašević podsećaju da smo tokom proteklih decenija bili izloženi različitim traumatskim događajima koji su se nizali, a koje nismo imali vremena da obradimo, pa ni da shvatimo da su to što preživljavamo - ozbiljne traume.
- Godine iza nas nisu bile nimalo lake. Preživeli smo ratove, bombardovanje, sankcije, izbeglištvo, siromaštvo, političke promene. Neki od nas su bili žrtve i svedoci nasilja, ostali bez posla, izgubili zdravlje ili krov nad glavom, ostali bez bližnjih. Iako su mnogi patili, o ovim temama se malo pričalo, kako u stručnim krugovima, tako i u društvu. Pošto se malo govori o tome, mnogi misle da se to dešava samo njima. Drugi, pak, nisu ni svesni da je ono što su doživeli trauma. Mnoge stvari se normalizuju. Zato smo želeli da ovim jednogodišnjim projektom započnemo otvoren razgovor o traumama koje smo doživeli i načinima na koje ih možemo prevazići - kaže prof. dr Tijana Mirović.

Prvi korak bilo je istraživanje na temu koliko su zapravo traumatska iskustva prisutna u našim životima. Ako bi odgovor morao da stane u jednu reč, bilo bi to - previše. Najveći broj ispitanika, 90 odsto, bio je ženskog pola, prosečna starost 37 godina. Istraživanje je rađeno onlajn, a nakon sedam dana i 626 osoba koje su za to vreme popunile upitnik, dobijeni su poražavajući rezultati. Mada uzorak nije reprezentativan, psiholog Marko Tomašević kaže da su rezultati indikativni i da se ne očekuju drastične razlike ni na kraju istraživanja. Od 31 traumatskog događaja koliko je bilo na listi, najveći broj ispitanika, čak 83 odsto, doživelo je bombardovanje, a boravak u skloništu svaki drugi. U poslovnom okruženju, skoro svaki drugi ispitanik doživeo je nezaposlenost i mobing na poslu.
- Traumatska iskustva koja je najveći broj ispitanika doživeo su bombardovanje i boravak u skloništu. To je očekivano, ali i nešto što svi previdimo i uzimamo zdravo za gotovo. Tu su i nezaposlenost, gubitak posla, mobing. Ova traumatska iskustva možemo pripisati društveno-političkim i ekonomskim okolnostima u kojima živimo dugi niz godina - objašnjava Tomašević.
Život u stalnoj strepnji
Osim ovih, veliki broj ispitanika doživeo je traumatska iskustva koja su povezana sa ličnim i porodičnim okolnostima. Smrt bliske osobe doživelo je 64 odsto ispitanika, boravak u bolnici 44 odsto. Skoro 60 odsto ispitanika iskusilo je psihičko nasilje, u koje spadaju vređanja, ismevanja, kritikovanja, optuživanja, pretnje i omalovažavanje. Čak 28 odsto ispitanika doživelo je fizičko nasilje, a diskriminaciju 39 odsto. Sa uvredama na osnovu rase, vere, etničke pripadnosti, seksualne orijentacije, starosnog doba, invaliditeta ili po bilo kom drugom osnovu suočilo se 23 odsto ispitanika. Nemogućnost da dobije zdravstvenu zaštitu iskusilo je 15 odsto, dok je skoro svaki peti gladovao usled nedostatka novca.
- Visok procenat kod nekih iskustava, poput bombardovanja bio je očekivan, ali je veoma zabrinjavajuće da je toliko visok procenat ispitanika koji su doživeli diskriminaciju i nasilje kako u neposrednom okruženju, tako i na poslu. Posebno iznenađuje i zabrinjava podatak da je skoro 20 odsto ispitanika gladovalo zbog nedostatka novca, a da smo taj podatak dobili na uzorku koji ne reprezentuje celu Srbiju (populacija srednjih godina koja ima kompjuter, ume da popuni onlajn anketu) - kaže Tomašević.
Krajnja slika, dakle, nije nimalo ružičasta. Ako bi se organizovalo takmičenje u neprestižnoj kategoriji - koji narod se najviše namučio kroz istoriju, nema sumnje da bismo se odlično plasirali.
- Ako posmatramo ove podatke u širem kontekstu, možemo da kažemo da smo traumatizovaniji nego drugi narodi jer već 30 godina doživljavamo osećaj nesigurnosti. On je kontinuiran i to ostavlja posledice. Jer, mi živimo u stalnoj strepnji - zaključuje Marko Tomašević.

NE, NIJE NORMALNO
Kako će se ko nositi sa traumom, zavisi od osobe. Neko će imati probleme se spavanjem, neko pojačanu anksioznost, neko negirati problem. Najvažnije je, ističe naš sagovornik, da shvatimo da mnoge stvari koje su nam se desile ili se i dalje dešavaju, nisu normalne.
- Ne možemo da banalizujemo period intenzivne tromesečne strepnje koju smo doživeli za vreme bombardovanja. Ne možemo da normalizujemo mobing, psihičko nasilje, seksualno uznemiravanje. Moramo da edukujemo ljude, da im objasnimo šta je trauma, da shvate da to što doživljavaju nije normalno, ali i da ih ohrabrimo jer nisu sami. U zavisnosti od intenziteta simptoma, možemo da razgovaramo sa bliskim ljudima u koje imamo poverenja, pa i da potražimo stručnu pomoć ako je potrebno - kaže psiholog Marko Tomašević.
LEKSIKON SA LIČNIM PRIČAMA
Jednogodišnji projekat "Trauma - naša priča" nastavlja se organizovanjem okruglih stolova posvećenih različitim vrstama trauma, od bolesti, preko nasilja, do gubitka posla.
- Takođe, planiramo da pokrenemo Leksikon traume, sajt na kome bi ljudi mogli da podele svoje priče i iskustva. Veoma je važno pričati, ljudi misle da su sami u tome, a hoćemo da pokažemo da se trauma može prevazići. Nameravamo i da izdamo knjigu koja će se baviti temom traume, a na kojoj će raditi više od 30 renomiranih stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja, kao i kolege iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Velike Britanije - najavljuje psiholog prof. dr Tijana Mirović.
Neko
01.11.2018. 15:27
Mi stalno trazimo opravdanja. Gubitak posla, razvod, bolest... sve su to sastavni delovi zivota. Zreo covek to prebrodi. Problem je sto ljudi kod nas nisu zreli. Postoje narodi koji su mnogo vise propatili od nas pa su psihicki jaci i idu dalje, bore se.
Sve što me ne uništava samo me jača...
Posle svake kise ,I one najduze ,zasija sunce.Pa onda opet kisa I sve tako u krug.Za primer Svedjana bih dodao da su u proteklih 30 godina uredno placali porezu I kamate na kredite I zajmove za skolovanje I aplicirali za radna mesta,pokusavali da ustede maksimalno, izdvajali za penzije vencavali se I razvodili,nikada kasnili na posao...Poneki od njih bi otisao I na letovanje.
Komentari (3)