UMETNIK I VIZIONAR SVETSKOG GLASA: Predskazanje

02. 09. 2019. u 14:52

Osnovne karakteristike umetnika svetskog glasa bile su opomena i predskazanje, u vizionarskoj optici, sa duboko iznijansiranim osećajem za crtež kroz koji se precizno odvijala čitava ta jezovita predstava

УМЕТНИК И ВИЗИОНАР СВЕТСКОГ ГЛАСА: Предсказање

OPOMENA i predskazanje, u vizionarskoj optici, sa duboko iznijansiranim osećajem za crtež kroz koji se precizno odvijala čitava ta jezovita predstava, bile su osnovne karakteristike stvaralaštva likovnog umetnika svetskog glasa Vladimira Veličkovića. Tek će vreme pokazati koliki smo gubitak doživeli odlaskom ovog slikara koji nam je verno dočaravao ono što će se tek dogoditi.

- Moje slike nisu izmišljene, niti su fikcije, već nešto nam se dešava, i što će nam se tek dešavati, što je postalo užasna i zabrinjavajuća stvarnost za celu planetu. Postoji sasvim čvrsta i jasna veza između onoga što je na slikama i onoga što nam se događa - isticao je Veličković u jednom od mnogobrojnih intervjua za "Večernje novosti".

Crne rupe iz kojih se dimilo, vešala i kuke na kojima se njišu ljudska tela pokazivali su put kojim ide svet. Njegovi "Požari", posle kojih ostaje pustoš na nepreglednim prostorima, pojavili su se neposredno pred raspad Jugoslavije.

- To je taj "proročki" podatak o onome što će, na nesreću, uslediti. Slike su se "dogodile" intuitivno, osluškivanjem - objašnjavao je srpski i francuski akademik.

Veličković je naglašavao da ovaj likovno- -istorijski duel ima svoje objašnjenje, kao njegov komentar na događaje, ali se i "branio" da nije želeo da bude "prorok". Bilo mu je, očigledno, na neki način, krivo zbog toga. Na konstataciju da je njegovo slikarstvo vizionarsko, odgovarao je:

- Nažalost. Bez želje da to bude zloslutno predviđanje. Događaji i istorija su, međutim, potvrdili da je bilo moguće ono što smo mislili da smo ostavili u ružnim sećanjima.

ZLOSLUTNO GRAKTANjE U JEDNOM od naših poslednjih razgovora, krajem prošle godine, na pitanje dokle će njegovi gavrani da kljucaju, slegnuo je ramenima. - I sam se pitam dokle će, više, da lete i sleću - odgovorio je tada, kao da je, tako, nemoćan, i sam pokušavao da nađe način da se otrese njihovog zloslutnog graktanja.

Isticao je da tematika njegovih slika nalazi potvrdu u realnosti.

- Stvarnost i slike su se toliko poistovetili, da ne znaš gledaš li platna, novinske stranice ili televizijski dnevnik - umeo je da kaže.

Naglašavao je pritom da nije posebno skretao u svom stvaralaštvu u funkciji događaja.

- Nisam se ja inspirisao ratom, već se taj rat inspirisao mojim slikama - rekao je u jednom od intervjua koji smo vodili u njegovom ateljeu u Arkeju u južnom pariskom predgrađu.

Tema stradanja se tvrdoglavo držala svog pravca.

- Ovo je bilo toliko užasno i neželjeno da bih se lišio daljih "prorokovanja". Ali nešto drugo ne vidim u ovom trenutku, iako će se, možda, dići zavesa koja će mi otkriti novi spektakl - govorio je.

Ostavljao je, tako, više reda radi, odškrinut prostor za nadu, iako je, u suštini, mislio drugačije. To ga je grizlo iznutra, jer je duboko u svom biću bio čovekoljubac i mirotvorac. Bio je svim srcem uz svoj srpski narod, ali je voleo i celu bivšu Jugoslaviju. Zato u njegovim opomenama ne treba tražiti likovanje i nasladu činjenicom da je u pravu, već ozbiljnu zabrinutost za budućnost planete.

(Sutra: Gavran)



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije