Nataša Tapušković u monodrami života i smrti

Dejan Ćirić

27. 03. 2019. u 21:47

Premijera predstave „Jul“ u UK „Stari grad“ o čoveku koji iz neimenovanog ruskog sela, polazi da pronađe, kako i sam kaže, „svoju rođenu ludnicu“

Наташа Тапушковић у монодрами живота и смрти

Nataša Tapušković Foto: Vukašin Veljić

PREMIJERA mondorame „Jul“ Ivana Viripaeva, u režiji Tare Manić, sa Natašom Tapušković u glavnoj ulozi, biće održana 29. marta, u 20 časova, u UK „Stari grad“.
Glavni lik monodrame “Jul”, savremenog ruskog pisca Ivana A. Viripaeva, „čovek je po sredini“ koji iz neimenovanog ruskog sela, polazi da pronađe, kako i sam kaže, „svoju rođenu ludnicu“ i tamo, konačno, pronađe dom, koji je u mestu u kom živi, izgubio.

Pročitajte još:Nela Mihailović: Komedija je druga strana tragedije

Podeljena u dva narativna toka, monodrama “Jul”, s podnaslovom prvi deo dramske trilogije Izbavljenje, sugeriše dva jasno odvojena toka svesti, od kojih je prvi put nasilja, agresije, socijalne nepravde opisane u realističnom prosedeu iz kojeg glavni lik potiče, dok je drugi, iako jezički veoma sličan prvom, put reminiscencije, ljubavi i, na kraju - iskupljenja. Jezičkim stilom, autor jasno sugeriše da se radi o jednom od mnogih, koji se u ovom slučaju zove Petar, ali napomenom da tekst izvodi žena jasno ukazuje na dualitet koji, kao i u samoj formi, upisan je i u sadržaju, čime se ostavlja dovoljno prostora da događaji, kao i likovi u drami, transcedentiraju u ono što autor, kako se da protumačiti, s velikom dozom ironije, naziva Izbavljenje.

Pročitajte još:Najsmešniji „Tenor na zajam“, a najbolja „Noćna straža“

Shvaćena doslovno, monodrama “Jul”, mogla bi se tumačiti kao drama o čoveku koji mir pronalazi u ludnici, ali sagledavajući svaki aspekt toka svesti koji je upisan u narativ drame, jasno je da Viripaev, stvara sliku čoveka u kojem se ovaploćuju svi polariteti, bili oni definisani kao muški i ženski princip, mržnja i ljubav, pravda i nepravda ili na kraju, rođenje i smrt. Viripaev ovom monodramom spaja zapadnu kulturu življenja sa istočnim shvatanjem smrti, te celokupna ruska kultura dobija novu dimenziju, koja motiv izbavljenja pronalazi u žrtvovanju drugog, u čemu lako možemo prepoznati likove i motive iz romana Dostojevskog u jednom savremenom kontekstu.

Dramaturg je Dejan Prćić, kostimograf Srđan Perić, direktor fotografije Luka Trajković, montaža Marija Jelušić, šminka Snežana Petković, fotografija Marijana Janković.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije