PETOG marta srpsko glumište napustio je Miroljub Lešo (1946-2019), tiho, gotovo nečujno, onako kako je i živeo - u javnosti već decenijama nije bilo njegovih izjava i intervjua, mediji nisu pisali da je bolestan, i da neko, blizak njegovoj porodici, nije objavio da je preminuo, možda se ovih dana ne bismo ni opraštali od njega.

A ostavio je izuzetan trag u jugoslovenskom i srpskom filmu, i našoj najboljoj TV produkciji, u više od stotinu uloga, mahom epizodnih, koje je, poput kralja svoje profesije učinio velikim i nezaboravnim. Igrao je u svim važnijim filmskim ostvarenjima snimljenim u periodu od 1968, kada je debitovao u drami "Bekstva", pa sve do "Izgrednika", koji su bili naš ovogodišnji kandidat za nagradu Oskar.

Miroljuba Leša, velikog glumca i divnog, skromnog čoveka, pamtimo iz filmova "Sutjeska", "Bombaši", remek-dela "Kičma", "Zimovanje u Jakobsfeldu", "Devojački most", "Pas koji je voleo vozove", "Hajduk", "Snovi, život i smrt Filipa Filipovića", "Pad Italije", "Neka druga žena", "Miris dunja", "Vukovar jedna priča", "Država mrtvih", "Slepi putnik na brodu ludaka", "Procep"..., u kojima je sarađivao sa ključnim rediteljima ovdašnjeg filma - Radošem Novakovićem, Stipom Delićem, Predragom Golubovićem, Vlatkom Gilićem, Brankom Bauerom, Miomirom Stamenkovićem, Goranom Paskaljevićem, Lordanom Zafranovićem, Milošem Mišom Radivojevićem, Mirzom Idrizovićem, Borom Draškovićem, Živojinom Pavlovićem, Goranom Markovićem...

PROČITAJTE I:Preminuo glumac Miroljub Lešo


Najveću popularnost doneli su mu likovi u serijalima "Kamiondžije", "Kapelski kresovi", "Porobdžije", "Otpisani", "Dimitrije Tucović", "Boško Buha", "Svetozar Marković", "Vuk Karadžić", "Bolji život", "Košarkaši", "Vratiće se rode", "Gorki plodovi", "Urgentni centar", "Senke nad Balkanom"...

Njegov glavni amblem po kojem ga pamti gledalište velike Jugoslavije, ipak je ostala uloga brudera Pere Maljevića, u seriji "Salaš u Malom ritu" iz 1976, u kojoj igra brata malog Milana koga glumi Slavko Štimac.

SA KRISTOFEROM VOKENOM Igrao je i u jednoj od najvećih italijanskih serija u čijoj je produkciji učestvovalo sedam zemalja, mega projektu "Kvo Vadis?", u režiji Franka Rosija. A 2006. u englesko-italijanskoj TV drami "Zatamnjenje", koja je delom snimljena u Beogradu, zajedno sa zvezdama Kristoferom Vokenom i Denijem Hjustonom, Lešo je bio deo glumačke ekipe reditelja Olivera Parkera. Igrao je do poslednjeg daha, a lik Radoja, poslednji u karijeri, u seriji "Nemanjići - rađanje kraljevine", može se svrstati u bravure.

U jednom od retkih intervjua, Lešo je izjavio:

"Ostvario sam mnoge snove, ali doživeo i mnoga razočarenja. Kao mlad čovek vremenom sam morao da naviknem na okolnosti koje su izvan mog obrazovanja, vaspitanja, shvatanja života i profesije. U školi su nas učili o etici, ali sve to pada u vodu već prvog dana kada se susretnete sa stvarnim životom..."

OD ZVEZDARE DO PULE

Rođen je u Beogradu, odrastao na Zvezdari, a od ranog detinjstva sanjao je da postane glumac, i već kao 17-godišnjak primljen je u Dramski studio Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, u klasu Dejana Mijača. Po završetku škole preselio se u Šabac, gde je igrao u lokalnom pozorištu, 1965. odlazi u Istarsko narodno pozorište u Puli. Posle povratka u Beograd postaje član ansambla Narodnog pozorišta, gde je ostvario brojne uloge.