Odlazak LJiljane Šljapić: Umela je da nosi i kostim i ulogu

Vukica STRUGAR

25. 01. 2019. u 14:15

Ljiljanu Šljapić krasio glumački i muzički dar. Još se pamti njeno izvođenje pesme “Evo banke, Cigane moj”

Одлазак Љиљане Шљапић: Умела је да носи и костим и улогу

DALEKO od očiju javnosti, preminula je ovih dana, u 79. godini, Ljiljana Šljapić, nekadašnja prvakinja Pozorišta na Terazijama. Iako se odavno povukla sa scene, publika još pamti njene uloge, ali i raskošan glas.

Rođena je u Beogradu 1. septembra 1940. i njen svestrani talenat je od rane mladosti tražio način da se iskaže. Već u šesnaestoj počela je “ozbiljno” da uči pevanje kod poznatog pedagoga Zdenke Zikove. Ipak, sudbina je htela da sledećeg leta u Zadru upozna članove Akademskog pozorišta “Branko Krsmanović”: među njima i buduće poznate glumce Mihajla Kostića Pljaku, Radmilu Đuričin i Kaću Dorić. Upravnik “Krsmanca” i predsednik žirija bio je naš veliki reditelj Miroslav Belović, koji ju je primio u “angažman”. Prvu manju ulogu (sobarice) dobila je u Beogradskom dramskom i zapamtila je, između ostalog, i zbog pozitivne kritike u “Borbi”.

Na preporuku Belovića, vrlo brzo počela je da igra na sceni sarajevskog Narodnog pozorišta - sa osamnaest godina postala je najmlađa Petrunjela i Nataša Rostova u jugoslovenskom teatru. U jednom od intervjua Šljapićeva se prisetila kako je sa sarajevskim kolegama gostovala u Beogradu. Zavesa se podizala čak šesnaest puta, a o predstavi je u superlativima pisao Eli Finci. Teatrolog i kasniji upravnik JDP, Jovan Ćirilov, govorio je da Ljiljana “ima scensku pojavu, toplinu, smisao za transformaciju, životnost na sceni, sposobnost da ponese kostim i ulogu koja joj je namenjena”.

Posle tri godine vratila se, ipak, u rodni grad. Položila je muzičku audiciju Pozorišta na Terazijama, ali joj je prvi zadatak u kući bio dramski, uloga Ane u “Filipu na konju” Vase Popovića. Za dve decenije u ovom teatru imala je više od 60 uloga u svim žanrovima. Posebno je izdvajala Helgu u Milerovom “Posle pada”, Curetak u “Nikoletini Bursaću”, Bjanku u “Poljubi me, Keti”, glumačke zadatke u “Šljunku “ i “Dami iz Maksima”. Uloge po kojima će je publika pamtiti su i u predstavama “Pokojnik”, “Put oko sveta”, “Smrtonosna motoristika”, “Pokondirena tikva”, “Opera za tri groša”, “Neki to vole vruće”, “Kabare”, “Soliter”, “Porodica Blo”... Jozefina u “Banji za nerotkinje” donela joj je nagradu na “Danima komedije” u Jagodini.

Govorila je: “Treba želeti nemoguće da biste dostigli moguće.” Zato je ova svestrana umetnica, izuzetnog sluha, snimila i nekoliko samostalnih ploča. Među slušaocima ostalo je najpopularnije njeno izvođenje pesme “Evo banke, Cigane moj”. Tokom cele karijere nastupala je i na radiju. O sebi je skromno govorila:

- Ja sam izvorni talenat i ništa drugo. Umem da glumim, pevam i igram. Nisam lepa, ali ovo je vreme ružnih glumica. Eto i šanse...

Ljiljana Šljapić sahranjena je prekjuče na Novom groblju u Beogradu, dok će se danas u podne održati komemorativni skup u Pozorištu na Terazijama.

BOLjA OD TEREZE

Tokom karijere igrala je i na Crvenom krstu, JDP, Ateljeu 212, pa i otvorila malu scenu Narodnog pozorišta predstavom “Straža nad rijekom”. Na filmu i televiziji oživela je više od četrdeset likova, a neki od njih bili su u “Muzikantima”, “Savamali”, “Banjici”.

Posle njene interpretacije pesme “Nono, moj dobri nono” na televiziji, zagrebački “Vjesnik” napisao je da je čak bolja od one kojom se proslavila Tereza Kesovija.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije