Krik generacije
04. 10. 2018. u 19:16
Pra izvedba drame “Vrat od stakla” Biljane Srbljanović u Jugoslovenskom dramskom
Anita Mančić, Dragan Mićanović i Vesna Trivalić Foto N. Petrović
KOMAD “Vrat od stakla”, po porudžbini Jugoslovenskog dramskog pozorišta napisala je Biljana Srbljanović, a kao njeno šesto dramsko delo koje će u petak uveče imati premijeru u ovoj kući, režirao ga je Jagoš Marković. Ne želeći da, kako kaže iz pristojnosti, previše govori o predstavi pre nego što se ona izvede pred publikom, reditelj je otkrio da je to priča o tri generacije jedne beogradske porodice (majka - “šezdesetosmaš”, ćerke - šetači iz devedesetih, unuka - predstavnik sadašnje mlade generacije koja ne veruje u ono što je verovala naša ili generacija naših roditelja), koja živi pod istim krovom:
- Komad se bavi velikim temama kao što su odnos pojedinca prema istoriji, sistemu, ali to meni nije dovoljno za predstavu, važnije mi je bilo to što govori o duši - istakao je Marković, kome je ovo sedma režija u JDP, dodajući da ova priča dotiče i teme revolucije i apatije. - U pozorištu me ne zanima ono što je trenutno aktuelno, već večne teme koje su ukorenjene u ovom trenutku.
Pročitajte još - Jagoš Marković o "Vratu od stakla": Drama o našem dobu
Posle gotovo dve decenije odsustvovanja, premijerom u petak na scenu JDP vraća se Vesna Trivalić:
- Duboko u duši sam već bila odustala od pozorišta. Ovo je kao ispunjenje sna - priznala je nadahnuto i sa mnogo emocija glumica.
Za Dragana Mićanovića uvek je uzbudljivo kada igra praizvedbe:
- U publici niko ne zna koju ćete priču ispričati, a u svakoj zapeti ovog teksta prepoznajem krik svoje generacije.
Treća Nadežda koju joj je Biljana Srbljanović namenila, za Anitu Mančić je, kao i ostali likovi u ovom komadu, neko ko se voli i mrzi.
- Biljana je uspela da uđe u sam centar tih ljudskih bića - tvrdi Mančićeva.
U ostalim ulogama pojaviće se Irfan Mensur, Marko Janketić, Slobodan Tešić, Bogdan Lazarov, Miloš Samolov, i devojčica Ana Čarman. Jagoš Marković potpisuje scenografiju i izbor muzike, a kostimografiju Bojana Nikitović.
NEŠTO SASVIM LIČNO
TEKST Biljane Srbljanović, Jelisaveta Seka Sablić je prvo, kaže, razumela srcem, a potom kroz rad osvestila njegova značenja:
- U liku Bogdanke prepoznala sam nešto sasvim lično, a nadam se da će i publika prepoznati nešto svoje lično. Ovo je predstava koja nas se tiče.