DNEVNIK ZABLUDA: Venecijanski fijasko

Slobodan MALDINI

01. 06. 2018. u 18:45

Tužno je i nedopustivo da jedinstveni legat studenata i prijatelja Bogdana Bogdanovića iz davnih osamdesetih, bude pogrešno interpretiran na prestižnoj izložbi pod spornim autorstvom Branka Stanojevića

ДНЕВНИК ЗАБЛУДА: Венецијански фијаско

Crtež sa izložbe u SKC-u 1980. / Foto privatna arhiva

Predstavljena je postavka Srbije na Bijenalu arhitekture u Veneciji. U starom Paviljonu Jugoslavije, ministar kulture Vladan Vukosavljević otvorio je izložbu “Slobodna škola je slobodan prostor” Branka Stanojevića (r. 1983), zaposlenog u Gradskoj upravi Beograda. Odgovorivši na temu izložbe “Otkrivanje slobodnog prostora”, Stanojević je pokušao da predstavi događaje i artefakte koje nedovoljno poznaje, nastale u Seoskoj školi za filozofiju arhitekture profesora Bogdana Bogdanovića u Malom Popoviću tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. U središtu paviljona izložio je građevinski šut - stara razvaljena vrata i surogat - fotografiju velikih dimenzija grafita, koje su davno izradili studenti u podrumu Bogdanovićeve škole arhitekture.

Prvi komentar povodom ove trivijalne, neinventivne, blede postavke koji sam pročitao na internetu govori najkraće o opštem utisku koji pruža milionski plaćena Stanojevićeva “ideja”: “Ko u Džibutiju... i gore.” Na svojoj izložbi u Veneciji mladi arhitekta ne pruža verodostojne informacije o zbivanjima iz vremena kada još nije rođen, što je trebalo da zna žiri koji je ovaj rad odabrao da predstavlja Srbiju na reprezentativnoj svetskoj izložbi. Zajedno sa neukim autorom, članovi žirija su se pokazali kao ignoranti kada su odabrali surogat, utičući na venecijanski fijasko. Ali šta zaista predstavlja Stanojevićeva instalacija?


PROČITAJTE JOŠ:
DNEVNIK ZABLUDA: Prizren

Trideset osam godina pre Stanojevićeve postavke u Veneciji, letnjeg semestra školske godine 1979/1980, Bogdan Bogdanović je u sastavu predmeta “Posebni problemi projektovanja - simbolične forme” održao četrnaestodnevnu “simulaciono-heurističku” igru sa studentima četvrte godine arhitekture. Oni su uvedeni u prirodu simbola, formirali sopstvene simbole, crtali, razgovarali, komponovali i izvodili muziku, pravili kostime, fotografije, film. U igri su učestvovali Bogdanovićevi studenti generacija 1975. i 1976, među kojima i: Miljana Marković, Dragana Stefanović, Mihail Perović, Đorđe Pavlović, Veljko Nik Nikolić, Srđan Aleksić i drugi. Među gostima su bila poznata imena: Jadranka Vinterhalter, Biljana Tomić, Boda Marković, Jasmina Tešanović i drugi. Ova heuristička igra, deo “Prve knjige rukopisa iz Rabut doline - Esio Hosea”, predstavljena je juna 1980. u Likovnoj galeriji beogradskog Studentskog kulturnog centra pod nazivom “Grad Rabut doline”.

Tužno je i nedopustivo da jedinstveni legat studenata i prijatelja Bogdana Bogdanovića iz davnih osamdesetih, bez njihovog znanja i dozvole bude pogrešno interpretiran na svetski prestižnoj izložbi pod spornim autorstvom Branka Stanojevića, bez pomena imena originalnih autora. Raspadnuta vrata i fotografija grafita iz podruma škole u Popoviću danas u Veneciji svedoče o dubokom nerazumevanju materije i nepoštovanju pravih autora izložbe i njihovih prava intelektualne svojine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)