Glas običnih žena

NIKADA nisam u potpunosti razumela, a kamoli usvojila termin "žensko pismo", i iako uvek i u svemu "glasam" za raznovrsnost i različitost, uverena sam da nas sve intrigiraju iste teme, dotiču iste emocije, a i pišemo istim jezikom. Pritom, ima muških pisaca koji stvaraju čisto "ženske" literarne svetove, i obrnuto, žena koje pišu sasvim "muški".

Tako o "ženskom pismu" govori spisateljica Mjuriel Barberi, koja je tokom "Molijerovih dana" gostovala u Srbiji, gde je čitaoce davno osvojila romanom "Otmenost ježa", te potonjim "Poslastica" i "Život vilenjaka" - sve u izdanju "Čarobne knjige". Sa njom se u potpunosti slaže takođe francuska spisateljica Kamij Lorans, druga gošća Francuskog instituta u Srbiji, te svog srpskog izdavača "Laguna".

- Kada sam pre četvrt veka objavila prvi roman, većina kritičara mislila da se iza mog imena krije - muškarac - ističe Lorans, po čijem je bestseleru "Mogla bih to biti ja", snimljen film sa Žilijet Binoš. Kamij Lorans je autorka dvadesetak knjiga, te brojnih eseja o ulozi žena u umetnosti, tabuizaciji žene u kolektivno nesvesnom i u umetničkim delima.

PROČITAJTE JOŠ - Jubilarni "Molijerovi dani"

A Mjuriel Barberi otkriva da piše nastavak romana "Život vilenjaka" o dve devojčice sa gotovo čarobnim moćima. U delu "Otmenost ježa" stvorila je očaravajući lik kućepaziteljke, žene u godinama, neugledne, siromašne, formalno neobrazovane, koja iza zatvorenih vrata krije ceo prelepi, prefinjeni unutrašnji svet.

- Želela sam da učinim vidljivom junakinju kakva obično nije vidljiva, da u njeno srce usadim želju i težnju za lepotom, umetnošću, nešto što joj nije dato poreklom, omogućeno društvenim statusom ili usađeno obrazovanjem - kaže Mjuriel.

Manje vidljivim, ženama u srednjim godinama glas je podarila i Kamij Lorans. Glavni lik romana "Mogla bih to biti ja" ima četrdeset osam godina i nakon razvoda započinje novu vezu, ali i čitav niz preispitivanja koja se tiču upravo pozicije savremene žene u ovakvom svetu, u tim "ozbiljnim" godinama i prelomnim trenucima.

- Članica sam, isključivo ženskog žirija za dodelu nagrade "Femina" koja ima značajan odjek i ugled na francuskoj književnoj sceni, a koja je i mene vinula u zvezde - otkriva Kamij. - Četiri moja prva romana imala su dobre kritike ali malobrojne čitaoce, dok sam sa petim romanom zahvaljujući ovoj nagradi najednom dostigla izuzetnu čitanost. Primećujem, kao članica žirija, veliki broj postapokaliptičnih romana, no velike teme poput ljubavnih odnosa su ipak večne, postoje od kad postoje romani.

KIŠ KAO BREND

MJURIEL Barberi odavno je, veli, želela da poseti Srbiju jer je odranije fascinirana kulturom Balkana i duhom, pre svega specifičnim humorom našeg naroda. Dela naših pisaca, osim Danila Kiša čije je ime i u francuskoj univerzalno prepoznatljivo, tek kani da upozna - baš kao i Kamij Lorans, koja je takođe u Srbiju doputovala znajući samo za Kiša.