Vudi Harelson: Publika je moj Oskar

D. B. Matović

04. 03. 2018. u 17:19

Popularni glumac zasad Oskara nije osvojio, a da li će za njega biti "treća sreća", saznaćemo uskoro jer je i ovog puta u trci za najprestižniju filmsku nagradu

Вуди Харелсон: Публика је мој Оскар

Foto Twentieth Century Fox

GLUMAČKA karijera Vudija Harlesona obiluje zanimljivim filmovima i serijama, od smešnih do tragičnih ili strašnih. Popularni glumac zasad Oskara nije osvojio, ali je bio nominovan za glavnu ulogu u filmu Miloša Formana "Narod protiv Larija Flinta", i sporednu u "Glasniku". A da li će za njega biti "treća sreća", saznaćemo uskoro, jer je i ovog puta u trci za najprestižniju filmsku nagradu.

Nominovan je za najbolju sporednu ulogu - ulogu šerifa u crnohumornoj drami "Tri bilborda ispred Ebinga u Misuriju".

Harelson kaže da ne razmišlja o Oskaru, zna da je ovaj film sjajan i drago mu je što ga je publika prihvatila. Inače, "Tri bilborda..." scenariste i reditelja Martina Mekdone, koji je nedavno otvorio Fest, ima čak sedam nominacija za zlatnu statuu i jedan je od najozbiljnijih favorita u kategoriji za najbolji film. Neobična priča o ženi koja kreće u pravi mali rat protiv policije, posle neuspešne potrage za ubicom njene ćerke pomoću tri bilborda u Misuriju, već je nagrađena Zlatnim globusom.

- Volim ovaj film - rekao je Harelson u promotivnom intervjuu, koji su "Novosti" ekskluzivno dobile od srpskog distributera filma. - Mislim da je sjajan. Publika ga je prihvatila sa oduševljenjem, a mene su obuzele snažne emocije kad sam ga prvi put gledao. Mislim da je Martin genije. To sam pomislio i kad sam prvi put pročitao ovaj scenario.

SIN PLAĆENOG UBICE JEDNA od interesantnih činjenica iz biografije glumca je ta da je njegov otac Čarls Harelson bio plaćeni ubica, osuđen na dvostruku doživotnu kaznu. To, ipak, zbog njegove blage prirode i velikog talenta nije uticalao na slavu koju je stekao prvo ulogom u popularnoj seriji "Kafić Uzdravlje", a potom i u "Rođenim ubicama", filmu "Narod protiv Larija Flinta"...

"Tri bilborda..." su drugi film koji radite sa ovim, nagrađivanim scenaristom, rediteljem i piscem pozorišnih komada. Glumili ste i u "Sedam psihopata"...

- Martina poznajem gotovo 15 godina. Želeo sam da ga upoznam kada sam pisao dramski tekst čija se radnja događa u Irskoj. On i Konor Mekfirson su najveći irski dramski pisci današnjice. Hteo sam da ga upoznam i upijem neke njegove ideje.

Koliko vam je pomogla složenost karaktera lika koji tumačite u "Tri bilborda..."?

- Martin ima fantastičnu sposobnost da stvara kompleksne karaktere. Kod njega ništa nije samo crno, niti belo. Iznenadimo se kad nas neko za koga smo mislili da je negativac na kraju ipak osvoji. Dok sam čitao scenario, iskreno, želeo sa da glumim policajca Diksona, ali je tu ulogu već dobio Sem Rokvel. Onda sam rekao sebi: Divno je glumiti u ovom filmu. Šerif? Pa šta! Igraću ga! Zanimljiv je lik - verujete da je ono što radi pogrešno, da na pogrešan način vodi istragu, ali drugačije je kad to pogledate iz njegove perspektive.

Uprkos duhovitim scenama, kažu da je ovo Martinov najmračniji film...

- Da. Ne znam da li bismo ovaj film mogli da nazovemo komedijom, ali obiluje humorom. Deluje brutalno, a onda vas iznenadi smešna scena. Čudesno je kako Martin razbuktava nadu, elan, veru i navodi na sumnju. Ovaj film budi previše različitih emocija.

Da li je teško povući liniju između istine i osećanja u momentu?

- Ne želite da preovladaju osećanja, ali znam da se i Martin kad je pisao scenario tako osećao. Sećam se da mi je Sem Šepard nekada rekao - razgovarao sam o pozorišnim komadima zato što sam pisao - "Komad je samo niz trenutaka". To mogu da kažem i za film. To je niz trenutaka koji mogu biti moćni, pokretački i histerično smešni u momentu, jedan posle drugoga. To je magičan čin.

Da li planirate da nastavite saradnju sa Martinom Mekdonom?

- Naravno. Nedavno mi je rekao: "Znaš, ne moraš da igraš u svakom filmu koji ti ponudim, jer si zato odbio predstavu 'Jastučko'." Ispao sam budala što nisam učestvovao. Odgovorio sam mu: "Radiću sve što mi ponudiš", a on mi je rekao: "Ti ne znaš šta će od toga da bude", a ja sam rekao: "Ne brini, učiniću to." Na to je Martin reagovao: "Dobro, daću ti loše uloge, da vidim da li to želiš da učiniš." To je Martin. Znao sam da to ne može njemu da se dogodi i zato sam rekao da ću uraditi sve što traži od mene.

Foto Twentieth Century Fox


o Režirali ste jedan vrlo neobičan film, "Izgubljen u Londonu" uživo se prikazivao u 500 američkih bioskopa. Koliko vam je u tome pomogao rad sa Martinom Mekdonom?

- Martin je dosledan i precizan prema scenariju. Podseća, na neki način, na braću Koen. I oni su vrlo precizni u pisanju, dijalozima. To je tako dobro da ne želite da se odvojite od teksta. Martin mi je pomogao da budem još bolji. Dok sam snimao "Izgubljen u Londonu" činilo mi se da radim sa ovim velikim rediteljem i piscem.

Da li još radite na "irskom scenariju"?

- Da, pri kraju sam. Dobro, završio sam prvu verziju i prešao ponovo jedan deo. Kraj mora da se popravi, ali ostalo je prilično dobro. Zvaće se "Nesreće Lestera Fitsa". Radnja će se događati u Irskoj, i biće to urnebesna komedija.

Hoćete li i to da snimate uživo, kao i "Izgubljen u Londonu"?

- Ne. Ne bih mogao da podnesem još jedan stres. Ponosan sam što sam to uradio, ali bilo je veoma rizično. Nisam verovao koliko je to ambiciozan projekat. Snimati i emitovati film uživo! Mnogo toga je moglo da krene loše. Razmišljanje o tome me je noćima držalo budnog. Borio sam se s insomnijom, koju, uprkos svim greškama koje sam u životu napravio, nikad do tad nisam imao. Uvek sam mirno spavao.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije