Tamni vilajet balkanske istorije
18. 02. 2018. u 10:15
Sa ovim brojem objavili smo glasove 44 kritičara, od 59, koliko ih je u Velikom žiriju
Veliko, i kao i prethodnih godina neizvesno nadmetanje za prestižnu nagradu polako ulazi u finiš. Sa ovim brojem objavili smo glasove 44 kritičara, od 59, koliko ih je u Velikom žiriju.
DANICA ANDREJEVIĆ (Beograd)
1. "SUNCE OVOG DANA" Vladimir Pištalo ("Agora")
2. "DANAS JE SREDA" David Albahari ("Čarobna knjiga")
3. "LUTKA OD MARCIPANA" Muharem Bazdulj ("Geopoetika")
4. "U KUHINjI SA ZEVSOM" Đorđe Pisarev ("Agora")
5. "MAKSIMUM" Vida Ognjenović ("Arhipelag")

SUNČICA DENIĆ (Vranje)

2. "KADA ME UGLEDA ONO ŠTO TRAŽIM" Mihajlo Pantić ("Arhipelag")
3. "KAD KUĆE NISMO ZAKLjUČAVALI" Aleksandar Laković (SENT)
4. "DANAS JE SREDA" David Albahari ("Čarobna knjiga")
5. "PESNIČKI ATELjE 2" Alek Vukadinović ("Gramatik")
Petrinovićev roman iznosi sukob intelektualca sa sredinom gde junak pokušava da se izbavi iz beznađa, a, nemilošću vremena, dublje upada u stanje tranzicionog gubitnika koga čeka ista ravan: dosadna beživotna palanka, ali i metropola puna smrada i meteža. U romanu od priča M. Pantić sabira ono što je nosio dok je druge neke priče pričao, razlažući situacije i karaktere do značajnog mesta, tj. do samog dna ili samog vrha. Lakovićeva knjiga govori o identitetu, o kući i staništu, o nebu i metohijskoj zemlji, o nasleđu i vrednostima tradicionalne porodice, o humanosti i trpljenju čoveka i čitave zajednice. Ona je i umirivanje tuge, svejedno što će pojavljivanje vrane, poput ona dva kobna gavrana, uvek nositi smrt. Nova knjiga potvrđuje Albaharija kao majstora situacija o onome što prolazi pored nas, a na šta ponekad ne obraćamo pažnju ili od toga okrećemo glavu, a to je susret sa jednom bolesti koja se ne da sakriti, iza koje ima sramote kao povišene tragedije, kao što se život nekadašnje žrtve u vreme Informbiroa pretvara u drugi, strašniji život o dželatu, a sve se to manifestuje kroz ispovest starog, umirućeg oca - parkinsonovca. Uvek stamena u zvuku i simbolu, zatvorena i implicitna, poezija A. Vukadinovića ostaje na braniku teze da je "poezija ono što se u jednoj pesmi vidi".
ANA GVOZDENOVIĆ (Kraljevo)

2. "LjUBAV HLADNIJA OD SMRTI" Vladislava Vojnović (NB "Stefan Prvovenčani")
3. "VELIKI PROSTOR SLOBODE" Miroslav Maksimović ("Čigoja")
4. "SREBRNA MAGLA PADA" Srđan Srdić ("Partizanska knjiga")
5. "LUZITANIJA" Dejan Atanacković ("Besna kobila")
Pesnička zbirka P. Matovića tematizuje pitanja aktualnog društvenog trenutka i mesta pojedinca u njemu. Osuđena na neizlaz, jedinka je izložena stalnom nadzoru i automatizmu - ma koliko se čovek trudio da popusti čvor na kravati, on zna da je to "omča koja / ne popušta...". Knjiga pesama, ili pre lirskih zapisa, V. Vojnović niz je zabeležaka o problemima identiteta, ostvarenim i neostvarenim mogućnosti odrastanja. Govoreći o svom odnosu najpre sa ćerkom, ali i sa majkom, pa potom i bakom, lirska junakinja postavlja pitanje sopstva, genetske zadatosti ali i komplikovanih porodičnih veza. Knjiga eseja, zapisa, intervjua M. Maksimovića donosi autorova razmišljanja, najpre, o prirodi poezije i njenom mestu u današnjem svetu. Autor nas podseća na važnost kulturne tradicije i činjenicu da ukoliko nestanu naše, posebne, pa bile one i male, vrednosti, nikada nećemo zadobiti one velike, opšte. Gusto, na mahove džojsovski teško prohodno, tkanje Srdićevog novog romana izrasta na dve potke, iz dva glasa, ali i dve velike teme svekolikog književnog stvaranja: temi komunikacije i izolacije.
Problematizujući odnos ludosti, razuma i gluposti, pri čemu se razumu ne suprotstavlja ludost već ljudska glupost, Atanacković pokreće i pitanja verodostojnosti istorije, odnosno mogućnosti njenog falsifikovanja i manipulacije činjenicama.
MILETA AĆIMOVIĆ IVKOV (Beograd)

2. "POSLEDNjA STANICA BRITANIJA" Goran Gocić ("Laguna")
3. "KADA ME UGLEDA ONO ŠTO TRAŽIM" Mihajlo Pantić ("Arhipelag")
4. "SRODNICI" Jovica Aćin ("Laguna")
5. "SLIKE I REČENICE" Saša Radojčić ("Povelja")
Po zakonomernoj logici promena, književnost nam ne pruža uvek iste darove. Mada smo naviknuti na to da nam je savremena književnost romanocentrična, (trka za prestižnim nagradama je jedan od razloga za to!) izuzetne romane dobijamo na svakih deset-petnaest godina. Ali pošto svake godine produkcija romana raste, mi smo voljno i nevoljno upućeni da među njima tražimo uspela ostvarenja. Zaboravljajući, pritom, na veoma dobre pripovedne ili esejističke knjige, na primer. (Poezija nam je odavno ono što je ponajbolje u živoj književnosti!)Među brojnim knjigama u ovogodišnji izbor ušao je epistolarno-esejizovani roman V. Pištala, kao knjiga srećno zasnovana na lektiri i mašti. Sa dobro srezanim misaonim uvidima u duh savremenosti. Roman G. Gocića kao slikovita i sugestivna emigrantska priča s kraja minulog veka. Knjiga M. Pantića zbog obuhvatnog, ponornog i epifaničnog pripovedanja o životu kakav jeste. Roman J. Aćina kao uspela multižanrovska priča o traganju za poreklom. I izredna esejistička knjiga S. Radojčića o svetlosti i vrednosti pevanja i mišljenja.