Moćni stih LJermontova

KOMAD u stihu čuvenog ruskog romantičara Mihaila Ljermontova iz 1835. godine, "Maskarada", čija se radnja odvija u aristokratskom društvu Sankt Peterburga, bio je povod za istoimenu predstavu prvaka Moskovskog dramskog teatra "Na Pjerovski" Viktora Nikitina. Ovaj glumac (sa statusom "istaknutog ruskog umetnika") proteklih dana bio je gost festivala "Pozorišno proleće" u Šapcu, na kome je van konkurencije odigrao istoimenu predstavu na maloj sceni tamošnjeg teatra.

Gost iz Rusije je "Maskaradu", koja se smatra najzrelijim Ljermontovljevim dramskim delom, izveo u formi monodrame. Ipak, u njegovoj, autorskoj verziji nije se u središtu priče našao samo glavni junak Evgenij Aleksandrovič Arbenjin: idući iz lika u lik, Nikitin je publiku proveo kroz celu dramu. Tako je u brzim transformacijama, promenama emocija i raspoloženja, vodeći radnju sve do tragičnog epiloga, jedan glumac na pozornicu izneo čak devet različitih (muških i ženskih) uloga.

- Reč je o genijalnoj ruskoj poeziji, čistom i harmoničnom stihu, veoma inspirativnom za monodramu - objašnjava Viktor Nikitin. - Napravio sam svoj izbor scena, onako kako sam to već radio sa nekim drugim poznatim delima, poput Puškinovog "Borisa Godunova" i "Malih tragedija". Za mene kao glumca veoma je inspirativno dočarati razne karaktere i njihove odnose u stalnim promenama ritma... Prvi put sam ovu monodramu izveo u matičnom teatru 2009. godine, potom na raznim gostovanjima u zemlji, a sada i "premijerno" van granica Rusije.

Inače, Nikitin je već igrao "Maskaradu" u Moskovskom dramskom teatru, ali u ansambl predstavi. Tumačio je glavni lik, bogatog plemića Arbenjina koji se smatra ruskim Otelom. Naime, taj junak buntovne i teške naravi, vođen ljubomorom u "maskiranom" društvu punom spletki i licemerja, ubija voljenu suprugu i na kraju završava u ludilu.

- Ovde ljudi vole rusku literaturu i po reakcijama publike uviđam da je gledalište "udahnulo" emociju, iako mnogi ne znaju naš jezik - primećuje Nikitin.

- Srbiju sam "premijerno" posetio 1994. godine i s ponosom mogu da kažem da smo bili prvi ruski teatar koji je probio ondašnju blokadu: na Sterijinom pozorju izveli smo "Parastos" Budimira Dubaka, potom gostovali i u Narodnom pozorištu u Beogradu. U međuvremenu, posetili smo Užice, Leskovac, Kruševac, tako da se već više od dve decenije družim sa srpskim teatrom. Pošto imamo festival "Slovenski venac", bili smo u prilici da neke posete i uzvratimo. Užičani su u Moskvi gostovali sa "Šumom" Ostrovskog (u postavci našeg reditelja Kirila Pančenka), pa i otišli kući sa nagradom - za najbolju žensku ulogu.