KOMENTAR: Blato

ŠTETE nema bez štetočina, a o odgovornosti onih koji su sklapanjem ugovora sa "Kunsttransom" o čuvanju nacionalnog blaga iz Narodnog muzeja u depou, smeštenom u Velikom blatu, učinili štetu našem društvu - nema ni reči.

I posle više od decenije i nekoliko dobijenih sporova naše države protiv "Kunsttransa", ne znaju se imena onih koji su odgovorni zašto su vredni eksponati mogli da se nađu u močvarnom, vodoplavnom području.

Postoji ugovor između Narodnog muzeja i "Kunsttransa" i zaključak Vlade Srbije. Vreme će pokazati da li su tadašnje "sluge naroda" - ministri, direktor muzeja, članovi upravnog odbora radili na polzu ili na štetu srpskog naroda.

Kraj spora se ne naslućuje... Prvo ročište međunarodne arbitraže u Hagu zakazano je za maj 2018. Da li će ishitrenošću u rešavanju ovog spora putem kompromisa, građani opet biti oštećeni? A, ako se ne odustane, možemo samo da nagađamo čiji će argumenti biti prihvaćeni od međunarodne arbitraže - Srbije ili spomenute špediterske firme?!

Ukoliko do dogovora ne dođe, kao svedok austrijskog špeditera pojaviće se Dragan Kojadinović, bivši ministar kulture. Da li pravila ove arbitraže nalažu da nekadašnji "sluga naroda" mora da svedoči na strani koja je protiv države Srbije?. I da li bi to bilo obavezujuće za ministra neke svetske sile?

Isto tako pitamo se kako bi se austrijska država ponela prema srpskoj firmi koja je sagradila depo u kom treba da se čuva njihovo nacionalno blago, a koje se nalazi nadomak Beča u močvarnom području koje žitelji zovu Veliko blato.

Da li bi austrijska država unapred htela da se nagodi sa srpskom firmom ili bi insistirala da se krivci pronađu?!