Pozorišna kritika: Noga u vratima
10. 12. 2016. u 16:26
"Pasivno pušenje", reditelj Egon Savin, Zvezdara teatar
Dragana Bošković
KOMIČNA igra za četiri muškarca (Aleksandar Đurica, kao srpski profesor Radiša, u ulozi francuskih žandarma Mladen Andrejević i Radoslav Milenković, Marko Baćović, američki specijalac) se odvija na pariskom aerodromu "Šarl de Gol", kada skromnog gimnazijskog profesora, koji nosi sarmu kćeri na studijama, optuže da je terorista, jer ga je graničarski kompjuter pogrešno označio.
Ima aktuelnosti u spremnosti Srbina da proda "veru za večeru", pa uz novčanu naknadu pristane da glumi teroristu, ima i gorčine u sporadičnim "parolama", ko danas u Srbiji može da bude predsednik, kako svi beže odavde... Uverljiva je i pojava muslimana-čistača, koji profesora vrbuje za ogranak "Muslimanske braće" (igra ga takođe Radoslav Milenković)... Publika se grohotom smeje, "a plakati bi htela"...
Zvezdara teatar nastavlja svoje nastojanje da promoviše praizvedbe domaće dramaturgije. Dva poznata autora, Nebojša Romčević i Egon Savin hotimično, valjda, učestvuju u postavljanju na scenu lagane, gotovo televizijske komedije. Televizijske, u tom smislu, da ne podrazumeva ništa što se nije videlo i nije rečeno na sceni. Vicevi kratkih dometa, majstorstvo glumaca, koji se i sami zabavljaju, sentence koje se čuju na ulici, opšta mesta, pošalica na današnju stravičnu svetsku i našu situaciju - dometi su ove zgodne, ali u literarnom i pozorišnom smislu beznačajne komedije.
Aleksandar Đurica je profesora Milinkovića igrao jednostavno, pa tako i uverljivo, kao prostodušnog čoveka, koji je najpre zaprepašćen, a onda shvati šta iz te situacije može da profitira. I, na kraju, zapada u poznati srpski inat, kada sve propadne.
Radoslav Milenković, kao "obojeni" francuski žandarm, i Mladen Andrejević, karakterno papučić, sa ženom Ukrajinkom, iako spretni, bili su na nivou parodije iz serijala "Alo, alo".
Marko Baćović je Džeka Bauera, američkog specijalca, poslatog da preuzme "teroristu" za Gvantanamo, koncipirao kao gubitnika, ruinu, koja samo galamom može da bude autoritet. U okviru ovog zadatka, Baćović je, dobrim ritmovanjem svog govora, uspeo da stvori efektnu epizodu.
Ako komedija nije "preobučena tragedija" i ako iza nje ne stoji ozbiljan fenomen, kojem se podsmehuje (što ovde nije dočarano), onda je ona samo zabava za publiku i naziva se bulevarskom.