Rumjana Ebert: Iz slovenske duše
03. 09. 2016. u 17:51
Nemačka pesnikinja Rumjana Ebert o sećanju na detinjstvo u Bugarskoj, maternjem jeziku, hrabrosti... Uz doktorat iz hemije, stihove počela da piše tek sa 40 godina
Rumjana Ebert
MEĐU pedesetak pesama Rumjane Ebert u zbirci "Uglovi i ovali" koje je objavila Akademska knjiga iz Novog Sada, iskusno književno oko Dragana Velikića za pogovor izdvojilo je stih: "Iz mog izbledelog detinjstva izranja prazna železnička stanica, dve nove bore smeštaju mi usta u zagrade..."
Naslov pesme "Povratak kući", reklo bi se, neizbežan je u impresivnoj i nesvakidašnjoj biografiji Rumjane Ebert (devojački Kožuharova), poznatoj i nagrađivanoj bugarskoj pesnikinji koja živi u Berlinu, a ovih dana gostuje na 11. Međunarodnom književnom festivalu u Novom Sadu.
* Zbirka "Uglovi i ovali" prva je vaša knjiga prevedena na srpski jezik. U tim stihovima primećuje se blago elegični i melanholični stil. Odakle izvire tolika melanholija?
- Iz moje slovenske duše. Rođena sam u Plovdivu u porodici ilindenskog revolucionara vojvode Petra Aceva, mog dede. Imala sam 21 godinu kada smo pred komunističkom vlašću emigrirali u Zapadnu Nemačku. Moja majka je poznavala nemačku filozifuju i nemački jezik, pa je i mene naučila. Ona je predložila da se iselimo. Ja sam bila mlada, nisam imala šta da izgubim. Dobila sam nemačku stipendiju, studirala sam i doktorirala hemiju na tehničkom univerzitetu u Minhenu. Uporedo sam studirala i muzikologiju na Univerzitetu u Hajdelbergu.
* Radili ste kao hemičar u minhenskom Birou za patente, zatim kao konsultant za sudsku medicinu, a bili ste i konsultant u oblasti pravne zaštite u Bazelu i Berlinu. Šta se dogodilo pa je u 40. godini poezija potisnula nauku?
- Ispred laboratorije u kojoj sam radila, bilo je lepo dvorište sa drvećem. U slobodnom vremenu, u hladu, jednog dana sam jednostavno počela da pišem stihove i promenila sam ubrzo profesiju.
* Pišete isključivo na nemačkom jeziku... Dolazite li ponekad u iskušenje da u ovim zrelim književnim godinama, napišete nešto na maternjem?
- Nemam hrabrosti za to. Već pola veka razmišljam, govorim i pišem na nemačkom jeziku. Pritom, moj maternji jezik, bugarski, promenio se, razvio... Da, pišem na nemačkom, ali moja emocija je i dalje bugarska, slovenska... Nemački jezik je u poređenju sa bugarskim grub, neiznijansiran. Jedna te ista reč na svakom jeziku zvuči drugačije. Eto, za ovih nekoliko dana koliko sam u Novom Sadu, uverila sam se da srpska publika bolje razume moje stihove nego publika u Nemačkoj. To ja zovem prepletom slovenskih duša.
* Posle 35 godina, prvi put ste bili u zavičaju. Kakav je to osećaj bio?
- Potresan. Sve se u meni uzburkalo. Moj deda sada u mom gradu ima ulicu, sada je drugo vreme.
* Kako vam danas izgleda Balkan, iz nemačke perspektive?
- U Nemačkoj ima dosta Srba, Hrvata, Makedonaca i svi se lako uklope. Uopšte, ljudi koji imaju neko obrazovanje i profesiju lakše se uklapaju u novu sredinu. To je slučaj i sa migrantima sa istoka.
ZET AMBASADOR
- U Beogradu sam bila više puta jer ovde žive moja kćerka Natali i moj zet, ambasador Nemačke Aksel Ditman, kao i troje unučadi. Svojoj deci, sinu Filipu Aleksandru i kćerki, prenela sam mudri savet mog dede koji je govorio da se čoveku može oduzeti sve osim znanja. I da zato život treba posvetiti obrazovanju. Ćerka je doktorka, a sin je završio filozofiju i živi u Škotskoj.