Minja Subota: Deca su bila Donkin život
12. 07. 2016. u 08:50
Odlaskom Donke Špiček (1933-2016) ostali smo bez još jedne kolosalne figure naše kulture. Kruna njenog rada bila je manifestacija "Radost Evrope", koju je pokrenula 1969.
Donka Špiček Foto A. Stevanović
IMALA je ljudsku toplinu i veliko znanje. Život je posvetila deci i mladima. U sve je ulazila srcem, ali nikada je nisam video ljutu, da se na nekoga žali. Sem na nerazumevanje za pozorište i obrazovanje.
Ovim rečima Milovan Vitezović, za "Novosti", dočarava neponovljivu Donku Špiček, koja je preminula u subotu uveče u 83. godini, sećajući se zajedničkih dana na beogradskoj televiziji i u pozorištu "Boško Buha".
Njenim odlaskom ostali smo bez još jedne kolosalne figure naše kulture. Nema onih koji sa nostalgijom ne pamte špice slavnih emisija, na kojima je pisalo njeno neobično ime i prezime, u ulozi urednika Redakcije programa za decu i mlade.
- Uvek sam se radovao pričanjima sa njom. U zgradu Televizije ulazio sam iz Aberdareve i prvo ulazio u dečju redakciju. Kod drugih je uvek bilo nekih problema, ali kod Donke nikada. Pamtim njenu vedrinu - priča Vitezović.
Na televiziju je došla u vreme kad je Vitezović bio glavni urednik igranih serija. Bila je to era velikih kriterijuma, kada je o tome šta najmlađi primaju sa ekrana brinula "ekipa snova" - Duško Radović, Ljubivoje Ršumović, Vlada Andrić...
- Čast mi je što sam bio deo njenih snova i vizija i što mi je podarila dugogodišnje prijateljstvo. Uvek ći joj biti zahvalan za moje prve korake na filmu - kaže Bajić.
- Donka je odmah krenula u posao, sve je brzo savladala i uradila mnogo za dečji program. Emisija "Laku noć, deco", verovatno je za ono doba bila podvig. Sjajno je uradila i igranu seriju "Pilot u travi", pa čuveni kviz koji je vodio Lane Gutović. To je bio period velike odgovornosti u dečjem igranom i obrazovnom programu. Televizija je, što se tiče obazovanja, imala najviši nivo, a mera je bila Bi-Bi-Si. Može se reći da je Donka bila naš Bi-Bi-Si - kaže Vitezović.
Govorila je da su deca njena najveća preokupacija i smisao, da je veliki pobornik porodice i da se trudi da im se u programu obraća. Iako su mnogi i tada strahovali da sve duže vreme ispred ekrana može da pokvari decu, ona je smatrala da treba iskoristiti taj trenutak emitujući pozitivne stvari.
- Njen odlazak rastužio je sve nas koje je decenijama upućivala, učila i naučila kako se treba odnositi prema deci. A to je da deci treba poklanjati najbolje - kaže, za "Novosti", Minja Subota.
Ne može se, po njegovim rečima, sagledati ogroman značaj koji je imala:
- U nekadašnjem Domu pionira osnovala je redakciju "Susreta četvrtkom", okupljala najistaknutije pesnike i kompozitore, i podsticala ih da stvaraju za najmalađe. Tada su stvorene antologijske pesme koje se i danas pevaju. Osnovala je "Beogradsko dečje proleće", odakle je i potekla divna serija "Deco pevajte sa nama". Sve te pesme današnji roditelji puštaju svojoj deci preko "Jutjuba".
- U moru agresivnih crtanih filmova, mislim da upravo razgovor između mede i lava ili između lava i miša, može da bude prava priča za laku noć.
Na te susrete, u Beograd je dovela i legendarnog astronauta Nila Armstronga, koji je strpljivo odgovarao na sva dečja pitanja. Bila je i operativni direktor Pozorišta "Boško Buha", predsednik Izvršnog odbora Festa, direktorka sektora za kulturu Sava centra... Naši sagovornici se slažu u tome da je, ipak, kruna njenog rada i čudo u evropskim okvirima, bila manifestacija "Radost Evrope", koju je pokrenula 1969. Na njen nagovor, himnu ove svečanosti "Sve što raste htelo bi da raste", napisao je Duško Radović.
Ogromnu energiju ulagala je i u afirmaciju mladih stvaralaca. Iz poznatih televizijskih serija "Sivi dom" i "Zaboravljeni", koje je uredila, izašla je čitava plejada sjajnih glumaca.
Dobitnica je mnogobrojnih priznanja, među kojima je i Srebrna medalja predsednika Srbije Tomislava Nikolića za zasluge u javnoj i kulturnoj delatnosti.
Vreme i mesto sahrane biće naknadno saopšteni.