KNjIGOM "Prva i poslednja", Fondacija "Srpski legat" obeležava devet decenija od rođenja i 15 godina od smrti velike pozorišne, filmske i TV glumice Radmile Savićević (8. februar 1926 - 8. novembar 2001). Autor knjige je Dejan Ćirić, koji je zabeležio njenu izuzetnu, višedecenijsku karijeru, ali i njen privatni život.

- Radmila Savićević je bila posebna ličnost, podjednako specifična kao i njen talenat. Otvorena, vedra, beskrajno duhovita i topla, ali i autoritativna, i uvek beskompromisno iskrena. Dobrota i blagost kao njene primarne osobine stajale su naspram snage i autentičnosti njenog talenta, stvarajući savršenu ravnotežu koja ju je i učinila onim što je bila - najvoljenija glumica na ovim prostorima, i jedna od najvećih 20. veka. Ona je celim svojim bićem znala da je moćna glumica, ali to nikada nije stavljala ispred onoga što joj je bilo najbitnije u životu. A to je da je obična žena iz naroda, koja je taj narod nosila u sebi i predstavljala ga u gotovo svakoj svojoj ulozi. Radmila Savićević je bila simbol srpskog naroda, i u tom smislu, kao glumica, bila je prva i poslednja. Slušala je svoje srce i pratila svoj san i svoju umetnost, bezrezervno je darujući publici. I kad bi se pojavila na pijaci, ta pijaca postajala je veselo i živopisno pozorište. Zapravo, imala je jedinstvenu magiju.

Ipak, kako ističe Ćirić, činjenicu da nije bila školovana glumica mnogi su svojevremeno pominjali na malo pejorativan način, i epitet "narodska glumica" stavljali u neargumentovani, gotovo i potcenjujući kontekst. To je uslovilo da Radmila Savićević ne dobije adekvatna priznanja za svoj rad.

- Ona tome nije pridavala veliku važnost. Njoj nije bila potrebna škola da bi, po svedočenju njenih kolega, a i poznavalaca pozorišta, bila jedna od najboljih Živki

ministarki na svim jugoslovenskim i srpskim scenama, koju je igrala preko pet stotina puta. Bila je i najbolja Tetka Doka u "Zoni Zamfirovoj", a kao majka Vuka u "Pozorištu u kući", Baba Tomanija u "Babinom unučetu", Violeta Kruška u "Kamiondžijama", sekretarica Žarka u "Boljem životu", ili Riska Golubović u "Srećnim ljudima"... Ostvarila je legendarne TV uloge koje publika i danas voli, istim intezitetom kao i pre nekoliko decenija, kada su se ovi serijali premijerno prikazivali. Kako u knjizi kaže Siniša Pavić: "Kada Rada uđe u kadar, ta scena odjednom prestaje da bude gluma i postaje deo života". U tome se ogleda neprevaziđenost glumice kojoj smo ostali dužni kao društvo, i kao ljudi. Jer, kao što kaže reditelj Dejan Mijač, "nije važno biti najveći na listi i na papiru, već u publici, u narodu, u kvalitetu i delu" - ističe Dejan Ćirić.


TRAG OSTAO U POLUMRAKU

O RADMILI Savićević u knjizi govore Mira Banjac, Svetlana Bojković, Milena Dravić, Seka Sablić, Ljubiša Samardžić, Bata Živojinović, Ljiljana Lašić, Toma Kuruzović i mnoge druge kolege, kao i reditelji, pisci, novinari, kritičari, članovi njene porodice, prijatelji. Te priče, po rečima Ćirića (na slici), oblikuju jedinstven legat o velikoj glumici, iza koje nije ostalo ništa zabeleženo.

- Nadam se da će ova knjiga osvetliti njen trag koji je ostao u polumraku. Trag velikana. Rada je, inače, centralni lik, u knjizi, i verujem da će njeno "prisustvo" koje sada ne želim da otkrivam, jako zabavati čitaoce, kao što je i ona svojevremeno unosila vedrinu i optimizam u gotovo svaku kuću na prostoru bivše Jugoslavije.