Temelji našeg panteona

N. JANKOVIĆ

08. 01. 2016. u 19:06

Nagrada Andrićevog instituta dodeljena Matiji Bećkoviću i Vladimiru Kecmanoviću. Iznos od 25.000 evra akademik poklonio Matici srpskoj i Srpskoj književnoj zadruzi

Темељи нашег пантеона

Bećković, Kusturica, Kecmanović, Mandić i Delić u Andrićgradu / Foto: D. Karadarević

JEDINI grad na planeti posvećen jednom piscu i njegovom delu, jedinstven jer objedinjuje nastojanja Srbije i Republike Srpske u nauci, kulturi i umetnosti, uspostavio je novu tradiciju: Velika godišnja književna nagrada Andrićevog instituta dodeljena je prvi put. Akademiku Matiji Bećkoviću, za životno delo i nedavno objavljene "Tri poeme", uručena je povelja Andrićgrada i novčani iznos od 25.000 evra, a pisac Vladimir Kecmanović dobitnik je povelje za najbolji roman godine "Osama" i novčanog iznosa od 15.000 evra.

Nagrade su laureatima uručili predsednik žirija prof. dr Jovan Delić i tvorac Andrićgrada, reditelj Emir Kusturica.

- Uveren sam da smo ustanovili književnu nagradu, prestižnu i važnu u najširim okvirima. Za Kecmanovićevu knjigu "Osama" mogu reći ono što odavno važi za Bećkovićeva dela. Roman o tragizmu bosanskih muslimana, ostaće ključni u našoj literaturi. Svoj put će, verujem, nastaviti preveden na druge jezike - rekao je Kusturica u Andrićevom institutu.

U gradu vanvremenskih vrednosti, utočištu duha odakle srpski velikani od Nemanjića, preko Njegoša do Andrića "razgovaraju sa svetom", sve odudara od našeg jeftinog vremena. Tako je i sa, za ovdašnje prilike, izdašnim novčanim delom nagrade.

Uveren da će drugačije, slavnije vreme jednom doći jer drugačije ne može biti, Bećković je odlučio da novčani deo nagrade pokloni.

OBEĆANO, ISPUNjENO IDEJA o uspostavljanju, za balkanske prilike prestižne i izdašne nagrade, prvi put je javnosti saopštena jula 2012. godine na stranicama "Novosti". Tada je Kusturica, čitaocima obećao "malo literarno čudo na ovim prostorima, a sve zarad preporoda regije opterećene ratnim sukobima". Obećano je i ispunjeno.

- Nagrada Andrićevog instituta je važna, velika u svakom smislu, pa ću je prepoloviti. Želim da polovina pripadne Matici srpskoj, a polovina Srpskoj književnoj zadruzi. Naše nacionalne institucije su ugrožene, dobro je jedino što im Andrićgrad i Republika Srpska na ovaj način sada mogu priskočiti u pomoć - rekao je Bećković primajući nagradu.

O mestu Velike književne nagrade Andrićevog instituta među drugima, a NIN-ova i "Vitalova" se svakako izdvajaju, nije se govorilo među piscima. Zna se tek da će, od sledećeg januara, nagrada Andrićevog instituta postati internacionalna. Konkurisaće za "Andrića" velikani pisane reči iz celog sveta i to je logično, ističe Kusturica, jer je i Andrićgrad živi almanah internacionalizma. Ovaj put, posle godinu dana iščitavanja godišnje književne produkcije u Srbiji i RS, o laureatima je odlučivao žiri: prof. dr Jovan Delić, Ranko Risojević i Maja Mandić.

- Biću sebičan i neskroman, pa ću se podsetiti da je prva, maglovita ideja za roman "Osama" nastala ovde u Andrićgradu, pre tačno tri godine i nedelju dana. Pokušavao sam da Emira Kusturicu ubedim da se odrekne ideje o prenošenju "Na Drini ćuprije" na filmsko platno, u korist "Proklete avlije". Međutim, pošto je zbog Kusturičinog nemira s njim tek ponekad moguće serbez razgovarati, a filmski jezik mi nije struka, posvetio sam se pitanju kako bi "Prokleta avlija" izgledala prenesena u kontekst i literarni jezik današnjeg vremena - kaže Kecmanović. - Nastala je knjiga o savremenoj "Prokletoj avliji" koja je naoružana internetom, probila zidove one stambolske apsane i kao pandemija se proširila od Balkana do Menhetna. U simboličkom smislu, ovaj roman se sada vratio kući.

Dobivši vredna priznanja, Bećković i Kecmanović su se trajno naselili u srpski panteon u nastajanju, i to pored Njegoša, Selimovića, Andrića... Iduće godine, za taj vidik boriće se i najbolji strani pisci.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Д. Збиљић

09.01.2016. 12:17

Поштено је и велико што је Матија Бећковић поклонио свој новац од награде Матици српској и Српској књижевној задрузи, СКЗ јесте то заслужила јер објављује све своје књиге на српском писму, а људи који су у Матици српској сачинили неуставан Правопис српскога језика с накарадним решењем питања писма на тај начин што је ћирилици одузет уставни суверенитет у корист алтернативниог писма (латиница која је први пут наметнута Србима пре сто година у окупацији Србије под забраном ћирилице) не заслужују.