Branković nije bio izdajnik, mit vekovima jači od istine

Dragan Bogutović

19. 04. 2015. u 11:00

Knjiga Marka Šuice još jedan naučni dokaz da zet kneza Lazara nije bio najveći srpski izdajnik. Dok su se Mrnjavčevići, Lazarevići i Balšići povinovali Bajazitu, Vuk je pružao otpor

Бранковић није био издајник, мит вековима јачи од истине

Boj na Kosovu u jednoj od Lubardinih verzija

PRE nekoliko godina, u ozbiljnom i velikom istraživanju o našoj prošlosti (ne)znanju i (zlo)upotrebi istorije, između ostalih postavljeno je i pitanje da li je Vuk Branković bio izdajica u Kosovskom boju. Čak 49 odsto ispitanika odgovorilo je potvrdno, iako su još pre više od jednog veka istoričari nepobitno tvrdili da je to samo plod epske tradicije koji nema nikakve veze sa istinom. Sa namerom da još jednom ukaže na nepravdu nanetu jednoj od najznamenitijih ličnosti srpske srednjovekovne istorije, čije je ime vekovima ostalo simbol nevere, istoričar dr Marko Šuica napisao je knjigu "Vuk Branković", koju je nedavno objavila "Evoluta".

Istorijska ostrašćenost i osuda Vuka Brankovića zapisana je tek početkom 17. veka u delu "Kraljevstvo Slovena", benediktinskog opata Mavra Orbina. Koreni negativnog stava prema srpskom plemiću iz druge polovine 14. veka sežu, međutim, u nešto dublju prošlost. Oblikovani su pre svega državnim prilikama, koje su usledile posle Kosovske bitke, zapravo borbom za političku prevlast između najvažnijih srpskih dinastija tog vremena - Lazarevića i Brankovića.

Posle smrti cara Uroša (1371), poslednjeg legitimnog vladara iz loze Nemanjića, carstvo su rasparčali oblasni gospodari. Za kratko vreme isprepletali su se i sukobili interesi Balšića, Mrnjavčevića, kneza Lazara, Nikole Altomanovića, Brankovića, Andrije Grope, Dragaša i još nekolicine vlastelina. U sveopštem metežu knez Lazar je morao vrlo brzo da pronađe snažnog saveznika, što je i uradio, onako kako se u to vreme i činilo, sklapanjem braka. Tokom 1370. ili 1371. svoju najstariju kćerku Maru udao je za velikaša Vuka Brankovića.

RODONAČELNIK BRANKO RODONAČELNIK dinastije Brankovića je Mladen, koji je titulu vojvode dobio od kralja Stefana Dečanskog, pošto je stao na njegovu stranu posle borbi oko nasleđa za srpski presto. Nasledio ga je sevastokrator Branko Mladenović po kome je dinastija dobila ime. Iza sebe je ostavio tri sina i jednu kćer, od kojih je najmlađi Vuk uspeo da osnaži moć porodice, da proširi neke oblasti i da od mladih dana postane veliki dobrotvor manastira Hilandar.

Korist od ovog političkog braka bio je obostran: dok je Lazar stvarao novo državno jezgro Moravske Srbije, sa prestonicom u Kruševcu, njegov zet zauzimao je oblasti sa centrima u Skoplju i Prištini. Za 20 godina, koliko je trajao zajednički uspon, u istorijskim izvorima nijednom nije zabeležen bilo kakav trag o međusobnom razdoru, nesuglasicama ili neprijateljskim odnosima. Političko savezništvo tasta i zeta vremenom se pretvorilo u izuzetno prisan odnos, koji su njihovi savremenici opisali kao gotovo porodičnu vladavinu. Takav odnos "roditelja" i "sina" ojačan je velikom turskom opasnošću, što je dovelo do stvaranja zajedničke odbrane njihovih država, a na najvećem iskušenju našao se na kosovskom polju.

Protiv Muratove vojske na istoj strani našli su se knez Lazar, Vuk Branković i ratnici pod vođstvom Vlatka Vukovića, koje je u svoje ime poslao kralj Tvrtko I. Lazar je imao još dva zeta, ugarskog plemića Nikolu Gorjanskog Mlađeg i Đurađa II Stracimirovića Balšića, ali na njih iz različitih razloga nije mogao da računa. Jedini oslonac bio mu je Vuk, na čijoj se teritoriji bitka i odigrala.

- Nijedan srpski izvor ne spominje Vukovo učešće u bici, uostalom, kao ni bilo kog drugog vlastelina, osim kneza Lazara, dok je dramatičnim sadržajem nadgrađenim pričama o boju, iz pera osmanskih pisaca, njemu pripisana istaknuta uloga u borbi hrišćanskih ratnika - kaže Šuica.

Brankovićev novac

- Dajući najkonkretnije podatke o razmeštaju vojske, Mehmed Nešrija piše: "Sam (Lazar) pak stade u sredinu. Svoju pešadiju po neverničkom običaju rasporedi pozadi. Potom zeta Vukovića (Vuka Brankovića) sa svojim sestrićem (Stefanom Musićem) postavi desno. Kobilića sa Bošnjacima postavi levo". Iz daljeg opisa bitke izvodi se zaključak da je upravo deo vojske pod komandom Brankovića Osmanlijama načinio najveću štetu.

Za razliku od svog tasta, Vuk je preživeo bitku, a kako se to odigralo, pouzdanih podataka nema. Činjenica da se on u jednom trenutku tokom ili posle okončanja sukoba, povukao sa bojnog polja, predstavljala je jezgro buduće legende o njegovom izdajstvu onoga koji se opredelio za "carstvo nebesko". Oslonac za rekonstrukciju razloga zbog koga se Vuk povukao pruža jedan veoma važan i pouzdan istorijski izvor, životopis Despota Stefana Lazarevića od Konstantina Filozofa. Govoreći o jednoj drugoj bici, koja se takođe odigrala na Kosovu, u jesen 1402. Konstantin otkriva ratnu taktiku srpskih gospodara. Pred bitku braća Stefan i Vuk Lazarević dogovorili su se: "Ako jedan bude isečen, da se drugi spase. Ako jedan brat padne, drugi će blagočastivom stadu pastir ostati..." Na isti način, ističe Marko Šuica, verovatno je razmišljao i knez Lazar. Pošto je očuvanje i odbrana države bilo u prvom planu.

- Knez Lazar je u Vuku mogao da prepozna privremenog zaštitnika oblasti Lazarevića i njegove porodice. Lazareva pogibija u boju uslovila bi primenu plana da se Vuk Branković, kao njegov zet i jedina politički zrela i ratno sposobna ličnost, povuče s bojnog polja i organizuje državu. Takav dogovor između kneza i Vuka nije zabeležen u izvorima, ali postojanje iste državne politike u slučaju Stefana i Vuka Lazarevića, daje mogućnost da se postavi takva pretpostavka. Teško je naći uporište ideji da je Vuk Branković mogu da stekne političku korist napuštanjem položaja i ostavljanjem samog Lazara u boju, jer je on bio svestan da samostalno ne bi mogao dugo da odoleva osmanlijskom pritisku, što se i potvrdilo potonjim zbivanjima - kaže Šuica.

Velmoža Vuk Branković

Posle Kosovske bitke, pritisnut strahom od Turaka, povremenim pljačkaškim upadima akindžijskih odreda, nerazrešenim i teškim odnosima s naslednicima kneza Lazara i vrhom Srpske crkve, Vuk je pokušao da uspostavi državno jedinstvo i preuzme nekadašnju ulogu svog tasta. Uspeo je da proširi svoju oblast, a među gradovima koji su priznavali njegovu vlast nalazili su se Skoplje, Priština, Peć, Prizren, Vučitrn, Zvečan, Sjenica. Nezavisna i nepokorena oblast Brankovića postala je usamljeno ostrvo među vazalima. Dok su se Dragaši, Mrnjavčevići, Lazarevići i Balšići povinovali Bajazitovoj vladarskoj volji, on je i dalje kao jedinu političku mogućnost video - otpor Osmanlijama.

LjUBAVNO-BRAČNA AfERA STARIJI Vukov brat Nikola Radonja bio je oženjen Jelenom, sestrom Vukašina i Uglješe Mrnjavčevića, ali se posle porodične tragedije zamonašio i započeo duhovni život u manastiru Hilandar. Strog asketizam i velika duhovna posvećenost omogućili su mu da primi veliku shimu i dobije ime Gerasim, pod kojim će ostati zabeležen kao jedna od najznačajnijih istorijskih ličnosti tog doba. Drugi Vukov brat Grgur bio je, kako se pouzdano pretpostavlja, ličnost od koje je kralj Marko, sin Vukašina Mrnjavčevića, preoteo ženu Teodoru, napustivši svoju prvu ženu Jelenu, kćer velmože Radoslava Hlapena. O toj ljubavno-bračnoj aferi govori jedan zapis pisan u selu Kaluđerici u Poreču.

Vuka su priznavali i prema njemu se odnosili kao prema srpskom gospodaru i Lazarevom nasledniku Ugarska, Venecija i Dubrovnik, ali kneginja Milica nipošto nije htela da prihvati mogućnost da njen zet preuzme prvenstvo i zagospodari teritorijom Moravske Srbije. Želela je da sačuva presto za svog tada još maloletnog sina Stefana, zbog čega je uz pomoć crkvenih krugova sazvala sabor na kojem su donesene važne odluke, među kojima je bilo priznavanje Bajazitovog sizerenstva, plaćanje harača, učešće u osmanlijskim vojnim pohodima i davanje kćerke Olivere Bajazitu za ženu. Potpadanjem u vazalnim položaj suštinski je priznat poraz u Kosovskoj bici. Među vlastelom bilo je onih koji su bili nezadovoljni ovakvom odlukom pa su se opredelili da stanu u službu gospodaru koji je nastavio Lazarevu politiku rata s Turcima, Vuku Brankoviću. A jedan od njih bio je i vlastelin Obrad Dragosaljić, nekadašnji Lazarev vojvoda.

Smenom dotadašnjeg patrijarha Jefrema i izborom novog Danila III, koji je predstavljao ključnu figuru u učvršćivanju prava Lazarevića na nasleđe nemanjićke tradicije, kao i prenos moštiju kneza Lazara (1390. ili 1391) iz Prištine u Ravanicu, čime je počelo uspostavljanje Lazarevog kulta, ambicije Vuka Brankovića doživele su krah. Odani sultanovi vazali, srpski velikaši, načinili su gotovo zatvoren prsten oko njegove oblasti i njegovi pokušaji da očuva nezavisnost, bili su osuđeni na poraz. Jedno vreme uspešno je odolevao akindžijskim upadima ali je posle pada Skoplja bio primoran da sklopi vazalni odnos sa osmanskim sultanom 1392. I pored toga, nije bio veran Turcima kao njegovi savremenici. Odbio je da učestvuje na skupu vazala u Seru, u bitkama na Rovinama i kod Nikopolja, kao i u opsadi Carigrada. Takva neposlušnost turskom gospodaru ubrzo je bila kažnjena. Ostavši bez teritorija i gradova pokušao je da se domogne Dubrovnika, ali pomoć iz nepoznatih razloga nije stigla, pa je pao u sultanovo zarobljeništvo u kome je ostao do smrti 6. oktobra 1397. Njegova supruga i sinovi bili su obespravljeni i saterani u skučenu oblast starih baštinskih poseda, dovoljnih za puko preživljavanje.

PARADOKSALNA LEGENDA

NARODNO predanje je odredilo Vuka kao glavnog krivca za propast srpske srednjovekovne države, iako joj je on, bar nakratko, udahnuo slobodu, smisao i nadu posle Kosovske bitke. Kada je počela da mu se pripisuje izdaja, Vuk je već bio mrtav i nije bilo nikog ko je mogao da se suprotstavi stvaranju legende o hristolikom svetom knezu Lazaru i njegovom zetu - Judi. Pojednostavljene predstave o dobru i zlu, o nebeskom i zemaljskom carstvu, poput nekakvih bajki, pretvarale su se u poučne pripovesti, na kojima su se stolećima podizala pokolenja Srba. Paradoksalno je da je negativnu ulogu dobio upravo onaj državnik i ratnik koji je rizikovao svoj i živote svoje porodice da bi sačuvao obraz i državu - zaključuje Marko Šuica.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (47)

sumadinka

19.04.2015. 11:40

U tu "priču" da je bio izdajnik nikada nisam ni verovala, da je sreće da ih Lazar i nije odveo pola Srbije je nestalo mladost se ugasila i ognista s njima, a posle se to ponovilo i sa Sremskim frontom gde je 90 posto srpske nejači poginulo i za sobom ni roda ni poroda!!!

momo

19.04.2015. 14:03

@sumadinka - Грешиш шумадинко.Требало је ићи на Косово поље и однети победу. И БИЛА ЈЕ ПОБЕДА! И физичка - стварна и духовна. И то се зна, само се исто још заташкава као и многе друге ствари.Прочитај наше старе историчаре и Деретића и све ће ти бити јасно.

Ajde Sumadinka

19.04.2015. 14:14

@sumadinka - ne lupetaj...Da ti nije bilo tih junaka, ti bi danas nosila dimije i ne bi imala pravo glasa...

BM

19.04.2015. 14:40

@sumadinka - Sumadinka vi kazete "da je sreće da ih Lazar i nije odveo pola Srbije je nestalo mladost se ugasila i ognista s njima,"Da je tako bilo mezemo samo da nagadjamo kako bi bilo kasnije. Moguce da bi danas svi bili Muslimani I govorili turski? Ili da bi nas ko Jermene propterali I pobili. Procitajte "ispovest bivseg Janicara", I videcete sta se desavalo posle predaje Smedereva turcima. Pitanje dali bi postojale Srpske naredne pesme, seobe u Ugarsku I ruminju...

Prle i Tihi

19.04.2015. 15:30

@sumadinka - Srbija nije pala na Kosovu, kao što nije pala ni na Marici 1371. Srbija je pala u razmiricama posle Kosova. Vuk je sačuvao svoju vojsku (izdajući Lazara na Kosovu) i postao najmoćniji srpski feudalac i tražio poslušnost Lazarevića. Lazarevići su sklopili izvanredan savez sa Bajazitom koji im je omogućio da razvijaju i štite Srbiju. Mnogo više štete u to vreme su nam nanosili Srbi i Madjari (dok je Bajazit bio živ). Kosovo je moglo biti totalni fijasko turske vojske, da je Vuk imao pameti.

Potomci Srba koji su se borili na Kosovu

28.06.2016. 19:22

@sumadinka - danas žive sa one strane Save i Dunava, sve do Rusije... tako da, Šumadinko, proveri odakle ste vi došli, i kada.

Prle i Tihi

19.04.2015. 12:08

Dobro, kako se zove najbliži rodjak koji na bojnom polju ostavi svoga tasta i povuče se sa oklopljenom konjicom? Srpska vojska je dobila bitku na Kosovu, uspela ono što nikome ni pre ni posle nije uspela: ubila sultana. Tursko levo krilo je bilo pregaženo (upravo ih pregazila Vukova konjica). Lazar sa centrom kreće u napad da dokusuri Turke, a Vuk sa brda posmatra kako gine cvet srpske vojske, računajući da će on umesto mrtvog Lazara voditi Srbe, kao najmoćniji...

неимени

19.04.2015. 12:15

Ја сам сигуран да је "издаја" Вука Бранковића измишљена. Ко год да је то убацико у мит (ондашње медије) је то учинио из неких својих разлога. Шта мислите да ће будућа покољена мислити о Ђенералу Младићу ако Србија недај Боже уђе у Еу? Ма већ и данас их има који га сматрају злочинцем. У једну ствар можете бити сигурни. Већина оног шта мислите да је истина, је у ствари лаж. Не већина, готово све.

неимени

19.04.2015. 14:01

@неимени - Још би нешто требало знати, а то је да су управо Бугари одговорни за долазак Турака на наше просторе. Не тврдим да иначе не би никада дошли, али Бугари су их звали у помоћ да им помогну у борби проптив Срба. Ако већ намеравамо да нам историја буде учитељица, онда би требало да изучимо и тај део ... док се двојица свађају, трећи се користи. А за Бугаре важи, ко с ђаволом тикве сади ...

Brooks

21.04.2015. 01:08

@неимени - Ne lupetajte gluposti, kakvi Bugari koji dovode Turke... Turke na Balkan dovodi vizantijski car Jovan VI Kantakuzin kao najamničku vojsku u borbama oko prestola sa Jovanom V, kao i borbama sa carem Dušanom. Car Dušan jedine bitke koje gubi na otvorenom polju upravo gubi od Turaka, zato i uviđa opasnost od njih i traži od pape da ga postavi za "kapetana hrišćanstva" pred smrt, kako bi se borio protiv njih. Turcima ide na ruku i zemljotres koji pogadja Galipolje.

Jeste ili nije

19.04.2015. 12:32

A kako bi bilo da se strucna javnost organizuje, napravi tribinu, i dogovore tj usaglase na osnovu raspolozivih cinjenica i dokaza. Ako su nas ucili da jeste, pa nije, pitam se sta ce uciti nasu decu. Krenite da resavate, gospodo "zaduzeni", probleme u ovoj ... zemlji. Bilo sta resite!!!

fridomn

19.04.2015. 13:38

Car Lazar nije ubijen za vreme bitke,tako da se ni Vuk Branković nije mogao povući sa Kosovskog boja. Posle boja Lazar je svratio u crkvu u Samodreži na liturgiju u čast pobede srpske vojske, sa svojom pratnjom od nekoliko vitezova. Bajazit koji je pobegao iz bitke,vraća se po tela svog oca Murata i brata Jakoba i zatiče Lazara i vitezove u crkvi bez oružja gde ih kukavički ubija i posle toga beži u Tursku. To je prava istina a ne Vatikanske izmišljotine.

Mix

20.04.2015. 18:19

@fridomn - Svi izvori pisu drugacije. Ovu pricu sav vec negde video ali ona je nastala mnogo posle kosovskog boja i nema nikakvu istorijsku vrednost

Micko

19.04.2015. 13:56

Ova priča o Vuku Brankoviću je po meni korektna ali je isto tako Kosovski mit odigrao moralno značajnu ulogu u oslobođenju Srbije od Turaka. Što se tiče Sremskog fronta jeste bila katastrofa zbog pogibije velikog broja mladića ali ne možemo očekivati valjda da ginu za našu zemlju Sovjeti (a ginuli su) kojih je u oslobađanju svoje zemlje poginulo na milione.

zoran

19.04.2015. 14:10

Tekst je dobar, ali je zakljucak pogresan, a i opasan jer se savrseno uklapa u tumacenja srpske istorije koje vec nekoliko decenija nudi anti-srpska propaganda i koja su se "primila" u Srbiji. Po njima je mit o Kosovu neka vrsta izraza iracionalne srpske kulturne nekrofilije po kojoj Srbi slaveci Lazarov izbor carstva nebeskog jesu neka vrsta obozavalaca smrti i tame. Navodno, treba se opredijeliti za "gledaj od cega se zivi" sto nam se podvaljuje kao biranje zivota samog.

kataklinger

19.04.2015. 18:22

@zoran - nije Lazar na Kosovo otisao da pogine, vec da pobedi, e sad sto se nije desilo kako je on zeleo....... ali njegova zena, crkva i naslednici nisu bas delili njegovo misljenje, vec su se ponasali isto kao i ovi danas, prodali su drzavu i nadali se da ce neko drugi (tada uglavnom madjari, danas rusi) jednog dana odraditi njihov posao umesto njih.

zoran 2

19.04.2015. 14:24

Ateista sam, ali ne mogu da prihvatim zakljucak koji indirektno na isti nacin tumaci i mit o Hristovom izboru. U tekstu se ispravno povlaci paralela izmedju mita o Kosovu i centralnog mita Hriscanstva. Sugerise se da je i Hriscanstvo nekrofilna kultura. Sto se Vuka Brankovica tice - slazem se, usmena istorija bila je nepravedna, ali to ne znaci da su osnovne eticke koordinate kosovskog mita ili hriscanstva pogresne. U srpskoj kulturi nema nista vrednije od mita o Kosovu. On ju je sacuvao.

zoran 3

19.04.2015. 14:27

Ipak, cestitke autoru teksta. Nije mi namjera ni da ga optuzujem ni da vagam njegovo ili bilo cije srpstvo. Ali ova interpretacija koja je danas prakticno masovno prihvacena je veoma opasna i po nas i po druge, pa cak i po nehriscanske kulture. Da pojednostavim, poruka kosovskog mita i hriscanstva (bar kako ja to vidim) je jasna: dusha nije na prodaju.

zoran 4

19.04.2015. 14:36

Komentare poslao na pogresnu adresu. Novinar citira Suicu. Uz svo postovanje za njegov naucni i istrazivacki rad moram da pitam koja to kultura nije zasnovana na "bajkama" i sta je pogresno ako te "bajke" slave slobodu i naslijedje. Neki su gledali od cega se zivi i presli su na Islam. Mnogo je vremena proslo i svako ima drugacije zivotne okolnosti i mi treba na sve to da gledamo s dozom razumijevanja i bez strasti, ali nemoj da mi kazes da su moji preci bili budale jer su cuvali svoj identitet.

Mix

20.04.2015. 18:22

@zoran 4 - Te bajke su bile deo njihovog vremena, mozda su ih u tom trenutku i odrzavale psiholoski, davale im nadu i snagu, ali su budale oni koji danas veruju u te bajke.

Topcidera lepsa strana

19.04.2015. 14:43

A sta cemo sa Kobilicem, to niko ne spominje. Mi govorimo Obilic a arnauti Kobilic. Pritom ne postoji nijedan istorijski dokaz da je Milos Obilic postojao. Mislim da je ipak to najveca zabluda u nas Srba uz laz da je Vuk Brankovic izdajnik.

BM

19.04.2015. 15:35

@Topcidera lepsa strana - Turski arhivi iz tog vremena jasno spominju ko je ubio Murata Miloš Kobilic , nije se vljda sam ubio?

kataklinger

19.04.2015. 18:10

@Topcidera lepsa strana - murata je ubio bajazit, a isti taj izmislio je celu pricu da bi prikrio svoj cin.

ercov

19.04.2015. 15:17

Interesantno, da nam se istorija do dana danasnjeg ponavlja a samo se vazalska prezimena menjaju !?

BM

19.04.2015. 15:47

Koliko je taj mit o izdaju ustaljen pokazuje skedeci primer. Moj deda po majci Brankovic Borivoj sluzio je vojsku u Kraljevoj Gardi. Kada se vratio iz vojske sa prezimnom Zivkovic, na pitanja odgovorio je da mu je "gospodin podnarednik" naredio da da neko drugo prezime jer "nemoze Brankovic - izdajnicka loza" da sluzi u Kraljevoj gardi. Posto mu se deda zvao Zivko on je uzeo prezime Zivkovic. Do kraja zivota ost je Zivkovic a njegova zena Brankovic. Svi blizi I dalji rodjaci sy Brankovici.

Historicus

19.04.2015. 17:38

Znaci, svako ko nas kune da nas spopadne "muka Brankovica" treba da dobije pice od nas :). Aje, pitam se samo sta ce oni mitomani, osvedočeni Srbende što pričaju o kosovskom mitu, da kažu na ovo... silne partije će morati da puknu :).Amin u to ime.

Matori

19.04.2015. 19:19

e gde bi nam kraj bio da je to jedina samoobmana , pa pogledajmo sadasnjost, sto je laz veca to je mi lakse gutamo i u nju se kunemo

Република Српска

19.04.2015. 20:55

Вук Бранковић јесте издајник али само у епским песмама

Čitalac

19.04.2015. 21:26

U boju nije bilo nikave realne mogućnosti da se pobedi ,zato nije ni valjalo ulaziti u njega.Vuk Branković se nije povukao pre hrabrih i briljantnih manevara princa Bajazita .Povukao se kada je ocenio je boj završen u tur.korist.A iza bitke nije ništa sačuvao niti zaradio .Dokazuje da nije izdajnik .Pod uslovom ako se bitka odvila kako prikazuje ozbiljna stručna literartura .Osnova je promašaj Mrnjačevića kjoi nisu vojsku taborili prema legionarskim rimskim principima.

Popaj

19.04.2015. 22:39

Prava istina je da je Lazar već bio Mađarski vazal i da nije istovremeno mogao da bude i Turski.Knez Lazar je stajao sa obe noge na zemlji i birao između jake ali bliže Mađarske u odnosu na Tursku , a ne između neba i zemlje kako neki žele da prikažu.Srbi ne smeju biti kamikaze nije to bio ni Sveti Knez Lazar.Stefan Lazarević je kao i naslednici Brankovića bio Turski vazal i ratovao je sa Brankovićima oko teritorija.

Niko

20.04.2015. 18:50

Film Boj na Kosovu je odlicno uradjen...al se nazalost ispostavilo da u filmu glumi buduci ubica...koji je neciju porodicu zavio u crno...a potom pobegao preko bare...oruzije nose samo policija...vojska....I mafijasi...a sta je on bio od toga....?

kataklinger

20.04.2015. 19:23

@Niko - ono trece, a i veeeeeliki crnogorac dok nije dobio robiju, a onda se naprasno setio da je srbin.

MaRkO

03.01.2016. 14:41

svi Brankovici (od Vuka, Djuradja, pa do Zmaja Ognjenog Vuka) su bili najznamenitiji Srbi, i najvece i najtragicnije licnosti svoga, i uopste toga (prokletog) vremena...i NI JEDNOG od njih, nikada, nije napustao ideal o slobodnoj Srbiji! Naravno, kao i svi najveci ljudi svoga vremena, u nas Srba, i dan-danas se pominju u negativnom kontextu...na nasu veliku sramotu! VECNA IM SLAVA!

HeadCleaner

03.01.2016. 15:19

Pa Djuradj Brankovic je takodje bio Bajazitov vazal...Ali istorijski se ne zna da li je Vuk Brankovic izdajnik i sa tim se u potpunosti slazem...Uvek je bilo ono IStoriju pisu pobednici i istorija je skup dogovorenih lazi

горан

27.02.2016. 16:18

занимљиво је то што нико није рекао да срби не изгубише битку ,.не споменуше да су у Француској црквена звона звонила у част победе хрисћана ,.не спомиње нико да је чудо и кад то у историји Побрдник ,..побегне са територије коју је освојио !?али ето ,.. србима увек други писаше историју ,..као и што је пишу за скорашњу ,.. где нас оптужују за геноцид ,..који они чињаше над нама кроз историју ,..

historix

12.10.2016. 13:18

@горан - Занимљиво је да ти, очигледно, ниси читао уџбеник за основну школу, али се налазиш позван да дајеш овакве коментаре.

Небојша

16.06.2016. 14:26

Орбини је много тога налупетао, генерално...посебну штету нам је нанео инсистирајући на бесмисленој мимикрији "Словени"...Руси и данас уче своју децу да су дошли са Подунавља...Што се тиче косовског боја, једно је сигурно, Турци нису победили!!!

Стефан

07.10.2017. 04:08

По неким историјским изворима деспот Стефан је у првом периоду владавине прогањао и затварао преостале српске витезове, учеснике боја на Косову, који су се противили вазалству, а по налогу султана који је у њима видео извор нестабилности. Ако је то тачно, није тешко повезати неке ствари.

Предраг

06.10.2019. 22:12

Мислим да је веома важно размотрити ситуацију и могућности после самог боја на Косову...