Jednolični filmovi na TV programu

Ana POPADIĆ

19. 08. 2013. u 21:29

Kakva je ponuda filmskog programa najgledanijih domaćih TV kuća (1). TV kritičarka Branka Otašević: Jednoličan izbor, vlada ogromno zasićenje akcionim žanrom

KAKAV je filmski repertoar televizijskih kuća? Da li su mali ekrani, koji su umnogome zamenili nestale bioskope, pravi odraz preseka svetske kinematografije, ili i ovde borba za gledanost diktira izbor naslova i autora? Čemu je izložen prosečni gledalac - umetnosti koja još uspeva da oplemeni i natera na razmišljanje, ili lakoj zabavi koja služi da podigne adrenalin?

Ako se zna da smo se u jednoj nedavnoj anketi našli na vrhu liste Evropljana po broju sati provedenih ispred malih ekrana, onda je i odgovornost onih koji diktiraju trendove i meru ukusa - veća.

- Televizije su zatrpane kriminalističkim i akcionim filmovima i serijama, sve je puno nasilja, pucnjave, automobilskih jurcanja, krvi, droge - kaže TV kritičar Branka Otašević. - Ponuda je, dakle, jednolična, vlada ogromno zasićenje akcionim žanrom. Istovremeno, malo je umetničkog filma, a nedostaju i ostvarenja za decu i mlade.

Gledanost, smatra Otaševićeva, ne sme da bude jedino i dominantno merilo.

- Uredništvo potcenjuje publiku, a ona bi, baš zbog zasićenja jednoobraznom ponudom, volela i drugačije filmove.

Po njenim rečima, trebalo bi pokloniti više pažnje domaćem filmu. Najraznovrsniju ponudu ima, kaže, RTS.

Otaševićeva ukazuje i na još jedan "loš trend":

- Često se isti filmovi "sele" po televizijama, što dokazuje da je odluka da se nacionalna frekvencija koja je pripadala Avali ne dodeli nikome bila dobra! Za mali prostor, i u geografskom i u ekonomskom smislu, imamo previše televizija. Zato se i dešava da se, kao što pojedine ličnosti gostuju u studijima jedne, druge, treće televizije, i filmovi sele. Da je manje frekvencija dodeljeno, to se ne bi dešavalo.

DEGRADIRANI FILMOVI REDITELj Oleg Novković smatra da na našim televizijama dominiraju američki filmovi "ne baš dobrog kvaliteta". Do toga, po njegovom mišljenju, dolazi jer je postalo važnije koliko film košta, od toga kakav je. - Sa tolikom ponudom TV kanala gledaoci sve češće "upadaju" na polovinu filma. Ako na to dodate i ogromne reklamne blokove, kada veliki broj ljudi pređe na drugi kanal, jasno je da je percepcija filmova bitno različita od onoga što su autori želeli da postignu dok su snimali to delo. Filmovi su degradirani. Kada vas reklamni blok prekine, ritam i tempo je nepovratno izgubljen - kaže Oleg Novković.

Urednik filmskog i serijskog programa RTS Ivan Karl kaže da na javnom servisu film treba da zadovolji raznoliku publiku, pa je takva i ponuda: po njemu, odnos komercijalnih i evropskog, odnosno svetskog filma na RTS je pola-pola.Utisak je, ipak, da se u udarnim terminima i na gledanijem Prvom kanalu RTS potenciraju komercijalni fimovi, dok se "umetnička ostvarenja" emituju na RTS 2 ili u kasnijim terminima.

- Program se i pravi da bi se gledao, a proteklih godina RTS je bio najgledaniji u Srbiji - objašnjava Karl.

- Filmska ponuda naša dva programa se razlikuje, jer se obraća gledaocima različitih ukusa i očekivanja. Podsećam da je najdugovečniji ciklus na RTS "Festival festivala" koji po sezoni prikaže četrdesetak pobednika i učesnika velikih svetskih filmskih smotri. Samo kroz taj termin prodefiluje više neameričkih filmova nego na svim ostalim srpskim televizijama zajedno.

Poznati scenarista Ranko Božić primećuje da su se vremena promenila, pa danas o vrednosti neke televizije više ne odlučuje kvalitet filmskog programa. Sportski prenosi, politička ekskluziva, TV serije - sve je to postalo daleko važnije od filma.

- Ne verujem u rejting kao vrhovni vrednosni princip. Još mnogo, pomalo staromodno, mislim da sve ono što nas čini boljim i plemenitijim ljudima mora da ima svoju publiku. Uostalom, ni gledanost filmova u kojima je prekomerno nasilje zamena za elementarni dramski sukob nije nešto impresivna. Stvar je, kažu, u tome, što se do takvih filmova najlakše dolazi za najmanje novca - smatra Božić.

Da li trka za rejtinzima može da bude opravdanje za nedostatak izbora?

- Svi mi već dugo živimo u svetu bez mogućnosti izbora. Televizije i njihov filmski programi tu nisu nikakav izuzetak. Degradacija čovečnosti, zatupljivanje i zaglupljivanje ljudske svesti je globalni proces. Imate "zabave" do mile volje, imate pilule, šta će vam umetnost? Umetnost se tu ne uklapa, jer uvek predstavlja traganje za smislom i postavlja "prokleta" pitanja, a to baš nije preporučljivo - zaključuje Božić.


ZABRANE ZA MALOLETNIKE

ZAKON nalaže da svako ostvarenje bude jasno označeno starosnom granicom koja je "prihvatljiva" za gledanje filma. Da li je to dovoljno?

- Te oznake su samo puka formalnost. Urednici na taj način samo otaljavaju zakonsku obavezu, ali u suštini ne odvraćaju nikoga. To što piše ne znači ništa, pa se sve svodi na roditeljsku kontrolu - smatra Branka Otašević.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije