Slavista otkrio delo Hajnriha Fon Litroa o srpskoj poeziji

M. KRALj

12. 06. 2013. u 21:30

Slavista Toma Tasovac otkrio vredno, zaboravljeno delo Hajnriha Fon Litroa o srpskoj poeziji. Knjiga austrijskog aristokrate naše narode pesme stavlja u kontekst Evrope 19. veka

AUSTRIJANAC Hajnrih fon Litro objavio je u Pragu, davne 1880. godine, delo „O srpskoj poeziji i njenim paralelama“. Lavirint vremena ovu knjigu sakrio je od istraživača i čitalaca, a na policama biblioteke Univerziteta Harvard otkrio je slavista Toma Tasovac. U nameri da ovaj, za našu kulturnu baštinu vredan dokument, otrgne iz tame zaborava, Centar za digitalne humanističke nauke iz Beograda, na čijem je čelu Tasovac, do jeseni će predstaviti prve rezultate istraživanja, a u pripremi su i štampano i digitalno izdanje Litroovog spisa, sa njegovim prevodima srpskih pesama na nemački.

- Knjigu sam otkrio sasvim slučajno i to pre nekih petnaestak godina, dok sam još bio student na Harvardu - priznaje za „Novosti“ Tasovac, koji je potom završio i postdiplomske studije na Univerzitetu Prinston. - Tada, međutim, nisam uopšte bio svestan da je u pitanju raritet. Fotokopirao sam je, odložio na stranu i, kako to često biva kada nešto ostavimo za kasnije, potpuno zaboravio na nju. Pre dve nedelje sam među svojim papirima ponovo naišao na te fotokopije, i onda se moja radoznalost polako pretvorila u oduševljenje. Slavisti su već dugo znali za postojanje Fon Litroovog spisa posredno, ali niko do sada tu knjigu nije uspeo da locira. Izgleda da je jedini primerak koji je preživeo buru vremena završio na Harvardu.

JEZIK I TEHNOLOGIJA CENTAR za digitalne humanističke nauke, čiji je direktor Tasovac, bavi se razvojem teorijskih osnova i praktične upotrebe novih tehnologija u istraživanju, nastavi i promociji filoloških, leksikografskih, književnih i drugih humanističkih nauka, a partner je i evropskog projekta za digitalnu istraživačku infrastrukturu za umetnosti i humanistiku (DARIAH). Glavni projekat Centra je razvoj digitalne platforme za srpski jezik i književnost, pod nazivom „Transpoetika“. U Srbiji sarađuje sa Institutom za srpski jezik SANU, Etnografskim institutom SANU, i Narodnom bibliotekom.

Kako kaže naš sagovornik, u ovom delu se Fon Litro, koji je i sam pisao stihove, pre svega bavi narodnom poezijom:

- Ono što mi je posle prvog čitanja ostalo kao vrlo upečatljivo jeste to što je Litro u stanju da pomiri svoju ushićenost narodnim stvaralaštvom sa vrlo kritičkim odnosom prema patrijarhalnoj kulturi i položaju žene na Balkanu. Dakle, narodno stvaralaštvo za njega nije samo projekcija neke divlje, romantičarske razuzdanosti, nego poetski izraz koji je kontekstualizovan u okviru jednog u savremenoj Evropi neodrživog društvenog poretka. U isto vreme, insistira na tome koliko je poezija univerzalna, koliko „misao nema domovinu“ i koliko je svaki pesnik - kosmopolita. U tom smislu navodi tematske i konceptualne paralele između naše i evropske poezije - pominje Bajrona, Šilera, Hajnea itd. Pred nama tek predstoji identifikacija originalnih pesama koje je Litro preveo i analiza paralela o kojima govori.

Otkriće Litroove knjige o srpskoj poeziji zagolicalo je maštu i otvorilo nove teme za razmišljanje, objašnjava Tasovac, pa se veliki broj slavista iz zemlje i iz inostranstva zainteresovao za ovaj projekat. Ali zaboravljena knjiga pobudila je interesovanja i za zaboravljenog autora.

- Fon Litro potiče iz veoma ugledne austrijske porodice koja je početkom 19. veka stekla plemićki status - priča Toma Tasovac. - Njegov otac, Jozef Johan, bio je čuveni matematičar i astronom. Jedan od braće, Franc, bio je general austrijske vojske, dok je njegova snaja Auguste fon Litro bila publicista i borac za ženska prava. U njenom književnom salonu u Beču se u drugoj polovini 19. veka okupljala kulturna elita. Sam Fon Litro je bio pomorac, oficir austrijske vojske. Pisao je stihove, ali i komedije, koje su izvođene u Nemačkoj, i prevođene na italijanski. Jedna njegova komedija, „Ksantipa“, čak je prevedena na ruski i mi upravo tragamo za tim prevodom. Bio je osnivač Šilerovog udruženja u Trstu, autor jednog od prvih turističkih vodiča po severnom Jadranu. Umro je u Opatiji. Ipak, pomalo misteriozno je ostao u senci svojih poznatijih rođaka. Kolege iz Austrijske akademije nauka su me zato zamolile da napišem njegovu biografiju za veliki Austrijski biografski leksikon.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije