Lazar Ristovski: Nije kasno da se četnici i partizani pomire
04. 08. 2012. u 20:57
Proslavljeni glumac o ulozi u seriji Radoša Bajića „Ravna gora“, starim i novim sukobima i iluzijama. Mada su skoro svi partizani i četnici pomrli, mržnja se prenosi i na njihovu decu
POSTOJI li pravi trenutak za mirenje nepomirljivog ili je svaki trenutak pravi, nije dilema za Lazara Ristovskog. Žao mu je čak što priča o partizanima i četnicima, na kojoj trenutno radi sa Radošem Bajićem, nije snimljena ranije. Ubeđen da će serija „Ravna gora“ biti korisna za okončanje višedecenijskog, unutrašnjeg rata u Srbiji, velikan našeg glumišta rado je prihvatio da bude deo ovog, kako ga je nazvao, grandioznog projekta.
- Za ovu temu nikada nije kasno - kaže Ristovski. - Mada su skoro svi partizani i četnici umrli, mržnja se prenosi i na njihovu decu. Pre smo oprostili Turcima, Nemcima, muslimanima i Hrvatima, nego svojima. To nije normalno.
U „Ravnoj gori“ na Ristovskom je da gradi lik generala Bore Mirkovića, čije je ime, kako kaže, svima poznato, ali ne i njegova sudbina. Kada se spomene istorijski datum - 27. mart 1941. godine, ne može da se ne spomene Mirković, organizator puča, koji je pritom bio vrlo privržen i odan kralju Petru Drugom. Novi istorijski događaji su učinili da njegov život, posle puča, za javnost ostane nepoznanica.
- Retko ko zna koliko je generalova priča zanimljiva i potresna. Za vreme rata je bio u Grčkoj, gde su mu, prilikom spuštanja aviona na aerodrom, stradale obe noge. Ostao je invalid.
- Pesme sam uvek posmatrao kao monologe. Jer svaka pesma je drugi pesnik, samim tim ona je druga misao. Drugi karakter iz druge drame i pera drugog pesnika. Naslušao sam se pijanih recitatora uz gitaru, kada se izgubi misao, a pesme izgube smisao, zarad trenutnog romantičnog trenutka koji odgovara ucveljenim srcima. Poezija je zaslužila više od toga.
Iako između ovog i lika koji igra u prethodnoj Bajićevoj seriji „Selo gori a baba se češlja“ nema sličnosti, nit koja ih povezuje čini da Lazar oseća neku vrstu kontinuiteta između te dve uloge.
- Oni koji su gledali „Selo gori“ znaju da je moj lik Jovan, na samom kraju serije bio u ulozi advokata koji na sudu rehabilituje starog kuma. Tada sam govorio, kroz usta pisca Radoša Bajića, da četnici i partizani treba da se pomire i da u Srbiji jednom za svagda mora da prestane taj sukob. Zato skidam kapu Bajiću i njegovoj porodici što su, u vremenu kada je snimiti bilo šta vrlo teško, pokazali i ljudsku i umetničku hrabrost da se upuste u ovaj projekat.
* Prognozirate li i one druge, negativne reakcije na „Ravnu goru“?
- Postoje ljudi koji uvek pokušavaju da naprave kapital u odnosu na ovakve teme, da izađu iz njih sa nekim dobitkom. I uvek će, naravno, biti onih kojima nije pravo što se ova priča pokrenula, onih kojima neće ići na ruku raskrinkavanje nekih stvari. Takvi će, i s jedne i druge strane, uvek da se bune. To je prirodno. Na njima je da se bune, a na nama umetnicima da radimo.
* Kako se osećate u uniformi i dok snimate, recimo, u podzemnom gradu u Malom Zvorniku - gde se zaista događala istorija srpskog naroda?
- Što je veći čin, bolje se osećam. Sa činom generala se osećam odlično. A zaista je uzbudljivo snimati u jednom autentičnom prostoru, jer tu kao da osećam duhove tog vremena, svuda oko sebe, koji me kao glumca obavezuju da ih što boljim približim prošlosti.
* Zagrebački „Interfilm“ je uz vaš „Zilion film“ bio (manjinski) koproducent u komediji „Beli lavovi“, a vi ste im, rekli ste, to uzvratili u filmu „Tri muškarca i beba“. Znači li to da stezadovoljni saradnjom sa komšijama?
- U toj saradnji ja na neki način vidim budućnost i srpskog i hrvatskog filma, kao i filmova cele bivše Jugoslavije. Ne može jedan producent u regionu sve sam da spakuje. Povezivanje je neophodno.
* Posle uloge u komediji „Tri muškarca i beba“, jeste li bliže upoznali život jednog modernog biskupa, koji ne mora da brine za svoju sigurnost, jer ima telohranitelje, niti za udobnost, jer ima sve pa i jahtu?
- To je bila mala uloga u koju se nisam mnogo udubljivao, niti izučavao živote biskupa. Ali sam siguran da između njihovih i života naših vladika nema mnogo razlike. Svi se voze u najskupljim crnim automobilima sa zatamnjenim staklima, dok pastva taljiga u izanđalim „zastavama“. O političarima tek da ne govorim - i prošlim i sadašnjim.
* Da li ste, s obzirom na to da ste snimali u inostranstvu, ikada imali nameru da ostanete tamo ili ostvarite san mnogih glumaca - Holivud?
- Nikada nisam maštao o radu u inostranstvu, pa ni u Holivudu, jer da jesam, verovatno bih sada bio tamo. Snimao sam filmove napolju, ali mi to nikada nije bio imperativ.
* Čak ni onda kada je u Srbiji bilo loše, bez izgleda da će ikada biti bolje?
- Ni tada. Nikada nisam bežao, jer sam od onih koji se - kada je teško - još više bore. Baš tada volim da sam tu, da sam u igri i da vučem teret na svojim leđima. Na kraju krajeva, moram da se ponašam kao otac u koga njegovi sinovi imaju poverenje i na koga treba da se ugledaju.
* Jeste li otvaranjem bioskopa „Vilin grad“ u Nišu želeli da pošaljete poruku da era „kina“ nije prošla i da bioskopi mogu da se modernizuju (digitalizuju)?
- Bioskopi, nadam se, neće izumreti sve dok je čovek socijalno biće. Moj prijatelj Igor Stanković, predstavnik i suvlasnik „Sinepleksa“ u Srbiji, i ja smo hteli da oživimo mrtvi bioskop „Vilin grad“ u Nišu, iz više razloga. Finansijski je na poslednjem mestu, jer to je mali bioskop čije se održavanje teško isplati. Na radost mnogih Nišlija, najmoderniji bioskop sa digitalnom i 3D projekcijom radi. Bioskop opet radi. To je suština.
* Spadate li u one koji idealizuju prošlost dok sadašnjost nužno kude?
- Uvek sam sumnjao u priče starijih glumaca kako je nekada bilo i kako su nekada glumci bili veliki, a ovi danas mali. Onda je došlo vreme u kome sam i ja bio u poziciji da isto tako pričam mlađim kolegama, ali trudio sam se da to ne radim. Svaka priča o sjajnoj prošlosti je isto tolika laž kao i predviđanje budućnosti. Onaj ko ne zna da živi i uživa danas, nije uživao ni juče. Bojim se kritičara sadašnjosti nauštrb prošlosti ili neizvesne budućnosti.
Mile
04.08.2012. 21:14
Kasno je Lazare care,, kasno je za bilo kakve pomirbe, jer mrznja srbalja prelazi granice ljudskog uma,, poz postovanom glumcu,, ;-))
Pomirenje neće doći ponovnim otvaranjem teme.Do pomirenja će doći kad narod shvati da su i Tito i Draža bili deo priče koja je trebala da podeli narod i podeli ga jednom za svagda.Ista takva priča se videla početkom 90ih'i što je najgore-uspeva!Pa i ovo u CG što se dešava radi se sa namerom-samo što vrhuška u CG od 5 ljudi to i otvoreno kaže-"cilj je da se u sledećih 5-10 godina ne desi da se ponovo ujedine Srbija i Crna Gora".Znači narode,pamet u glavu!
Lazo, reci Radošu da dođe u selo Drugovac, nadomak Smedereva i neka snimi jednu sekvencu o tamošnjim događajima. Nije cilj mirenje između partizana i četnika. To je samo izgovor za rehabilitaciju četnika. Nije tačno da se mrzimo već će te vi raspaljivati vatru kija se već ugasila, u želji da se ispravi nešto što ne može a to je da se Draža pokaže kao heroj. To je greh.
@Krle - O Kakvom ti grehu pricas, pa jel ima veceg greha od toga sto smo dozvolili da nam urade sa Srbijom, CCC pa ovde jos neki zive u bratstvu i jedinstvu sa ljudima koji su pokusali nam satru seme. Cetnici Su legalna vojska i Srpska vojska , shvatite ljudi da su partizani najmanje bili srbi i nisu bili u Srbiji skoro celog rata. Pa Josip Broz se borio protiv Srbije u prvom sveckom ratu , aman ljudi probudite se vec jednom!
@Krle - Gagi, ne mesaj babe i zabe. Sta su komunisti uradili sa Srbijom je jedna stvar. Potpuno druga stvar je sta su cetnici radili za vreme rata. Saradjivali su sa Nemcima i zajedno sa njima ucestvovali u ratnim operacijama, nisu se borili protiv njih. U svim zemljama sveta bili bi kvislinzi, saradnici okupatora. Na stranu mnogi zlocini prema sopstvenom narodu.
Komentari (37)